Evrovizijskim rječnikom tako je završen jučerašnji samit EU-Zapadni Balkan.
BiH bez statusa kandidata,
Srbija bez novih poglavlja, Sjeverna Makedonija i Albanija ni na startu
pregovora. Region nije ništa dobio, niti mu je išta ponuđeno. Na drugu stranu,
Ukrajina i Moldavija su dobile status kandidata, što je bila više manje
očekivana politička odluka.”Danas nije dobar dan za zapadni
Balkan” poručio je uoči ključne odluke visoki predstavnik Evropske unije
za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Žozep Borelj. I zaista nije bio
dobar dan.
Evropski savjet ipak je BiH pružio
nekoliko riječi utjehe u vidu već poznatih uslova za dodjelu statusa. Kazali su
kako su spremni dati nam ga nakon što se provede značajan broj reformi, odnosno
kada se implementira 14 ključnih prioriteta navedenih u mišljenju Evropske
komisije.
Evropski savjet pozdravio je politički
dogovor koji su lideri BiH postigli u Briselu 12. juna 2022. godine, a koji je potreban
za stabilnost i potpuno funkcionisanje zemlje kako bi odgovorili na težnje
građana Bosne i Hercegovine. Savjet je pozvao sve lidere u BiH da što prije
sprovedu preuzete obaveze iz dogovora i da hitno privedu kraju ustavnu i
reformu Izbornog zakona kako bi zemlja mogla odlučno napredovati na svom EU
putu u skladu sa prioritetima iz mišljenja Evropske komisije za dobijanje
kandidatskog statusa.
Uglavnom, predstavnici Zapadnog
Balkana ogorčeni su odlukom da se taj dio Evrope ne uzme u razmatranje, iako su
evropski lideri izrazili “nedvosmislenu podršku integrisanju Balkana u EU
i iskorištavanju podstreka koji su stvorila geopolitička dešavanja za
preduzimanje novih koraka u saradnji na evropskom kontinentu”, šta god to
značilo.
Najžešću reakciju imao je albanski
premijer Edi Rama koji je sve što se izdešavalo nazvao sramotnim
“Vi ste u neredu, vi ste u
velikom neredu i vi ste sramota i mislim da je sramota da NATO država otme još
dvije NATO zemlje dok je u dvorištu Europe rat i naravno, nije dobro vidjeti da
26 drugih zemalja mirno sjedi pokazujući zastrašujuću nemoć”, rekao je
Rama.
Prema pisanju medija, ni sve velike
evropske zemlje nisu bile za dodjelu statusa kandidata Bosni i Hercegovini –
Francuska se protivila proširenju dok se EU ne reformiše a francuski
predsjednik čak je u jednom momentu bio zagovarač tzv “paralelne evropske
zajednice”, kao alternative proširenju ( neka vrsta čekaonice za luzere ),
o kojoj nije bilo ni riječi juče na samitu. Njemačka je bila protiv zbog
nemogućnosti političkih lidera u BiH da pronađu bilo kakav dogovor, dok je
Holandija isticala da ne postoji dovoljno napretka u reformama koje se odnose
na pravnu državu.
Čak ni uslovni kandidatski status
našoj zemlji nije bio ponuđen, iako su pojedini mediji, iz svojih dobro
informisanih izvora, pominjali i tu mogućnost kao jedno od rješenja. Govoreći
rječnikom Zorana Milanovića, za vrijeme “happy houra” nisu svi pili
jeftinije, ali su se nadali da će makar moći ući u restoran.
Ne treba gajiti iluzije da će Ukrajini
trebati dosta vremena za formalni ulazak u Uniju, na njenoj teritoriji još
bjesni rat i pitanje je koliko će dugo još bjesniti.
Druga kandidatska zemlja, Moldavija,
ima neriješen status Prednjestrovlja, proruske enklave na svojoj teritoriji.
Odluka da se dodijeli statut Ukrajini i Moldaviji čisto je političko tapšanje
po ramenu – “znamo da ste blizu Rusije, kandidatski status je tu, dio ste
evropske porodice, samo još da bude mir i eto vas kod nas…”
Na drugu stranu treba priznati da se
politički lideri u Bosni i Hercegovini nisu preterano pretrgli u ispunjavanju
zadatih kriterijuma, reformski zakoni se ne donose a zemlja je u neviđenoj
političkoj blokadi skoro godinu dana. U
tom smislu, odluka o nedodjeli statusa je očekivana.
Kako je onda uopšte došlo do toga da
se za BiH očekuje dodjela kandidatskog statusa? Ulazak u Evropsku uniju nam
obećavaju političari koji nisu uradili ništa kako bi nas približili evropskim
vrijednostima, vladavini prava i finansijskim fondovima. NI dogovor koji su
postigli u Briselu, naši lideri nisu mogli svojim potpisima potvrditi pa je sve
ostalo na onom usmenom ( čitaj nikakvom) dogovoru.
Podsjetimo da se dodjela kandidatskog
statusa na održanom samitu EU-Zapadni Balkan počela češće spominjati tek nakon
održanog briselskog sastanka sa predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom.
Tako je i MIlorad Dodik rekao da on , zajedno sa partnerima, očekuje dodjelu
kandidatskog statusa za BiH, naglasivši kako je 14 prioriteta koje je EK-a
stavila pred bh. institucije i političare konfuzno, oštro i nemoguće za
ispuniti.
I tako se u javnosti pojavio spin da
BiH očekuje dodjelu kandidatskog statusa. Bez ispunjenih krierijuma. Isključivo
na osnovu želja domaćih političara. Na osnovu njihovog usmenog dogovora koji ih
ničim nije obavezao.
Pa i međusobne optužbe briselskih
participanata, koje su uslijedile ni 12 sati nakon što je dokument objelodanjen
dovoljno govore u prilog činjenici da se radi o neozbiljnim i licemjernim
ljudima, te da kao takvi nisu u stanju ništa dovesti o uspješnog kraja.
U našoj proslosedmičnoj analizi
utvrdili smo da Briselski sporazum služi isključivo za internu svrhu Evropskom
savjetu. Ta institucija ga je iskoristila na način da su bh političari
nagovjestili da postoji čitav niz pitanja kojim se žele baviti. Rekli su da se
žele baviti sa njima nakon izbora u oktobru, odnosno 6 mjeseci nakon formiranja
vlasti i potrebno je da se razdvoji BiH sa statusom Ukrajine i Moldavije, te da
se poruči kako ovo što se dešava Ukrajini nema veze sa BiH jer su i sami
političari iz BiH kazali kako sa ovim dokumentom kandidatski status može
čekati.
Jasno se vidi da Briselski sporazum, u
kontekstu trenutnog raspoloženja unutar EU po pitanju proširenja EU, nije
doprinio progresivnjem razmišljanju na temu budućnosti BiH u Evropskoj uniji i
da Bosna i Hercegovina nije postala ničiji prioritet. Pa ni regija Zapadnog
Balkana.
Evropska budućnost BiH kreirana je
formalno kroz 14 prioriteta kojima se niko ne bavi. Na drugu stranu ni Evropska
unije nije definisal jasne smjernice u pogledu očekivanja za dodjele
kandidatskog statusa. EU nije bila kadra svih ovih godina iznjedriti konkretnu
ponudu Bosni i Hercegovini, tako da dio krivice ide i na tu stranu.
I zaista šta očekivati u tom
kontekstu, ako znamo da je Sjeverna Makedonija za kandidata proglašena još
2005. godine, koja je ispunila sve što je EU tražila od nje? Da su Crna Gora
2008. godine, Srbija i Albanija priznate kao kandidati za članstvo još 2009.
godine?
Jasno je da je u pitanju geostrateško
političko širenje Evropske unije, da su se kriterijumi negdje izgubili i da to
nema više veze sa principima proširenja EU od prije nekoliko godina.
Na kraju krajeva, i sam Milorad Dodik
rekao je da ukoliko BiH ne dobije kandidatski status, ne vrijedi ni dogovor iz
Brisela. Tako da idemo sve ispočetka.
Dejan Šajinović, novinar koji godinama prati EU teme, kaže za BUKU da, ako bi bio malo ciničan,
onda mu nije žao BiH, ali jeste Sjeverne Makedonije.
“Ta zemlja je ispunila sve što je
EU od nje tražila, uključujući i pitanje koje je veoma osjetljivo koje se
odnosi na promjenu imena zemlje. Podsjećam da je na referendumu u Sjevernoj
Makedoniji referendumsko pitanje bilo da li su građani spremni da promjene ime
zemlje kako bi postali članica EU. Ime su promijenili, a EU nije ispunila svoje
obećanje prema njima. To je blago rečeno loša poruka iz Brisela ne samo prema
Sjevernoj Makedoniji nego prema svim drugim zemljama koje žele da uđu u
EU” ističe Šajinović.
Što se tiče BiH, očekivanja su bila da
nam dodijele status iako nismo apsolutno ništa uradili na sprovođenju reformi
još otkad smo dobili Mišljenje 2019. godine, osim pitanja izbora u Mostaru i
usvajanja strategije za rješavanje ratnih zločina.
“Nijedno suštinsko pitanje nije
riješeno. Dobijanje kandidatskog statusa bi bila nagrada za nerad, i iz tog
ugla je dobro da ga nismo dobili. Bh. lideri su u Briselu usaglasili
neobavezujući sporazum i, po meni, tek i samo ako bude bilo napretka na
ispunjavanju tih obaveza koje su navedene tamo, treba očekivati da BiH dobije
kandidatski status u decembru ove ili u martu naredne godine. Na kraju,
pozdravljam činjenicu da su Ukrajina i Moldavija dobili kandidatski status,
iako ga, suštinski gledano, nijedna zemlja nije zaslužila. Međutim zbog
specifične situacije u kojoj se te zemlje nalaze, a posebno Ukrajina, davanje
evropske perspektive je ispravna odluka i prava poruka u pravo vrijeme”
zaključuje naš sagovornik.
“Bosna i Hercegovina sinoć nije dobila kandidatski status, a
argumenti koje su koristili oni koji su bili protiv takve odluke u pregovorima
jesu da prije svega političari u BiH nisu napravili napredak u 14 prioriteta
Evropske komisije i da zbog toga još nije vrijeme za kandidatski status”,
kaže za BUKU iz Berlina Adi Ćerimagić ekspert iz Inicijative za evropsku
stabilnost (ESI).
Drugi su, dodaje on, navodili da u trenutku kada se provode bilateralne
sankcije Evropske komisije prema Republici Srpskoj kroz infrastrukturne
projekte, bilateralne sankcije Njemačke kroz projekte ulaganja, ali i određeni
broj političkih sankcija u vidu izolacije određenih političara iz BiH i u
trenutku kada Visoki predstavnik donosi odluku da se omogući finansiranje
izbora, davanje kandidatskog statusa bi bilo teško iskomunicirati kao bilo šta
drugo osim kao nagradu političarima u BiH i kao nešto što dodatno pokazuje
Evropsku uniju kao aktera koji nije sposoban poslati koherentnu i jasnu poruku.
“Ali ono što u zaključku stoji jeste da Vijeće traži od Evropske
komisije izvještaj u kojem bi se sagledao napredak u provođenju 14 prioriteta i
zaključak u kome stoji u slučaju napretka u sprovođenju reformi BiH može
očekivati napredak u evropskom procesu i kandidatski status. Ono što BiH
očekuje do jeseni kada se očekuje taj izvještaj jeste prije svega pokušaj
Delegacije EU u Sarajevu da ohrabri političare da usvoje što više moguće iz 14
prioriteta kako bi izvještaj Evropske komisije bio što bolji” kaže za BUKU
Ćerimagić.
Koliko je to realno obzirom na predizbornu kampanju i sve, ostaje da se
vidi.
“Sinoćnjim samitom EK je poslala vrlo lošu poruku Zapadnom Balkanu.
Može se reći očekivano ogromno razočarenje pošto smo imali veliki broj
političara koji su pohodili Balkan proteklih mjeseci i davali velika obećanja o
ubrzavanju procesa proširenja i ispravljanju grešaka iz prošlosti. Ni za jednu
zemlju Zapadnog Balkana nije donesena odluka. U ovom trenutku politika Evropske
unije prema Zapadnom Balkanu je na dnu, vjerodostojnost je izgubljena kao i
mogućnost uticanja na političke procese u regionu. Teško je reći kako i na koji
način će se Evropska unija ponašati prema regionu, ali i kako će se unutar
regiona izmedju sebe i unutar svake od država ponašati u susret ekonomskim i
društvenim izazovima koji dolaze kao posljedica pandemije i posljedica invazije
na Ukrajinu” zaključuje Ćerimagić na kraju.