Čitam, čovjek napravio čitav spektakl,
oko svog dobrog «unutra vani», sa SDP-om. Podsjeti me akter medijskih
vrtuljaka, ne samo na ovu prethodno spomenutu frazu, već i na glavnog lika u
kultnoj «Paklenoj pomorandži», kojeg je više nego brilijantno dočarao genijalni
Malcolm McDowell. Malcolm je igrao egocentrika, psihopatskih crta ličnosti,
odvojenog od stvarnosti, sklonog manipulaciji i razularenoj agresiji, uživanju
u zlostavljanju i omalovažavanju drugih, a sve u svrhu zadovoljenja svoje
bolesne potrebe za dominacijom i eksponiranjem u funkciji potvrđivanja vlastite
bitnosti i hranjenja nerealnog ega! Ti procesi zadovoljštine često su bili
zamaskirani u igre i igrice, krajnje teatralni i utkani u pokušaj imitiranja
«art-a», koji kulminira u krajnje vulgarnom kiču! Film je klasik koji svaka
osoba, što iole drži do opšte kulture jednostavno mora pogledati. Režiser je
besmrtni Kubrik!
Ko je pak režirao ovu parodiju
populističkih i senzacionalističkih politikanstava, oko teatralnog ulaska
Kurtčehajića u SDP, te još urgentnijeg i teatralnijeg izlaska iz SDP-a, nije mi
poznato! Ako ste pratili, bilo je to pompezno i više nego medijski propraćeno
primanje pod skute majčice partije, čija sisa nakon nadolazećih izbora više
nego obečava. Valjda je ta obečavajuća gozba i bila primarni motiv takvog
transfera. Slikanje sa «presjednikom», razmetanje po «žutom tisku» ravno
Džekinim transferima iz najboljih dana, boldirani natpisi na portalima sa
bombastičnim nagovještajima, iznimne važnosti, tako banalnog događaja, kakav je
političko opredjeljivanje u smjeru aktivnog učešća na društvenoj sceni, ukazuju
na to da je akter sebe vidio kao bitnog faktora u raspodjeli stranačkih karata,
mada je prvi puta sjeo za politički kockarski stol.
Izjave su obostrano bile više nego
blagonaklone, te se osjetila doza pozitivnog raspoloženja unutar SDP-a, zbog
ulaska, vrijednog društvenog pregaoca, kakvim se smatra i predstavlja
Kurtčehajić. Mi u akademskoj zajednici to vidimo nešto drugačije, ali eto, za
politiku je važnije, kako nešto izgleda i kako je ljudima prezentirano, nego
kakva mu je prava vrijednost.
Kad, odjednom, neočekivano, jedva nakon
mjesec, opet medijski naslovi i izjave. Dolasci su se kao u nekoj Holivudskoj
seriji B produkcije, pretvorili u odlaske, oduševljenje u razočarenje, a hvale
u kuđenja i panjkanja. U tim «veliko- bratovskim» javnim ispadima i
pokazivanjima gaća i ostale intime, posebno me dojmila fascinantna
egocentričnost, što izvire iz svake izjave Kurtčehajićeve, a koje jasno ukazuju
i lapidarno pažljivom misliocu na činjenice: 1. da je dotični u SDP ušao zahtijevajući
dobru poziciju na listi; 2. da je bijesno napustio SDP nakon mjesec dana jer mu
se dobijeno mjesto na listi nije dopalo, 3. da umišlja da ima posebnu ulogu u
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti naše domovine, te da vjeruje kako tu
mesijansku ulogu ne može ostvariti, jer ga blokiraju na putu ka zakonodavnoj
vlasti, 4. da spominje kako je situiran, te da on ovo radi isključivo iz ljubavi
prema građanima, ali zaboravlja građanima reći, kako je plata profesora duplo
manja od plate parlamentarca, te da kad odeš u zakonodavnu vlast, još uvijek
možeš sve svoje časove držati po ugovoru o djelu, 5. da se mesijanske ideje
manifestiraju i u iskazanom ubjeđenju, da građani decenijama od njega očekuju i
traže da nešto poduzme itd…
Moja malenkost je također univerzitetski
profesor i to profesor koji je 2014. stao na čelo socijalnih protesta
pokušavajući nešto promjeniti, pa ipak ne mislim, da se od mene nešto očekuje u
narodu ili da imam neku misiju, koju trebam ispuniti. Kada sam ušao u SDP nisam
to vrtio po medijima niti se slikavao sa Nikšićem, iako sam to mogao i znao
puno bolje plasirati nego Kurtčehajić. Iako sam prijatelj sa Nikšićem još
nikada ga nisam tražio da se slikamo, a kamoli da sam to plasirao u medije.
Kada sam ulazio u SDP nisam tražio ništa, već sam nudio i pitao šta mogu
učiniti da doprinesem promjeni! Jednu stvar sam naučio kroz moje susrete sa
Nikšićem a to je da prezire one koji traže, a posebno one koji traže nešto što
još nisu ni zaradili. Svi mi dobro znamo, šta naš narod kaže o tome, kome se to
plaća unaprijed!
Kurtčehajiću, druže, socijaldemokrato
«po rođenju», mi koji smo socijaldemokrate po opredjeljenju ne čekamo mjesta na
listama, već promjenu, što nas vodi u bolje sutra sa našim sugrađanima!