Želja za slobodom, proširivanjem
vidika, upoznavanjem novih ljudi, mjesta i običaja bile su glavni pokretači da
Haris Čajdin rođeni Prozorčanin, odrastao u Bugojnu, u ranim dvadesetim donese
odluku da se otisne u svijet, putuje i zarađuje.
Do sada je ovaj 32-godišnji mladi čovjek kao član posade putničkog
kruzera, u vlasništvu norveške kompanije, obišao šest kontinenata, preko 120
država, vidjevši nebrojeno puno
svjetskih metropola, ali i nevjerovatno
bogatstvo flore i faune u skrivenim dijelovima svijeta za koje niste
nikada čuli. I karijera mu je išla jako dobro,
kroz par kompanija je brzo napredovao pa je prošle godine imenovan General hotel menadžerom. Ni tu nije stao. Želja
za istraživanjem potakla ga je da bude učesnik ekspedicije i istraži i sedmi
kontinent, Antarktik.
Sa Harisom smo uspjeli stupiti u kontakt
dok je bio na poziciji 81°16'N018°56'E ili našim jezikom rečeno- tik pored
Sjevernog pola. Dok je razgovarao sa nama uživao je u pogledu koji je samo
nekolicina ljudi doživjela i gdje je, kaže nam, posebno fascinantan, životinjski svijet, kao i na svim onim
mjestima gdje se ljudi faktor znemarljiv.
Razgovarali smo o odrastanju u Bugojnu,
ljubavi prema putovanjima, potrebi za promjenom, prvom poslu, kruzerima i
ekspedicijama u kojima je učestvovao, karijeri.
Harise, krenimo redom- kako je počela vaša ljubav prema putovanjima?
Od osnovne škole sam imao ovaj osjećaj
da stalno moram da sam u pokretu i da uvijek radim nešto zanimljivo. Dosada
nikada nije bila opcija. A uz stariju sestru, koja je uvijek voljela geografiju
i bila “smart ass” u toj oblasti, sam pored škole vrlo rano počeo da
razmišljam o stranama svijeta, bio oduševljen prirodom i veličinom planete.
Mislim da je Atlas bila prva knjiga koju sam “pročitao” više od
jednog puta, možda i posljednja. Ostale knjige živim kroz posao i putovanja,
privatni život. Dobro se sjećam da su fjordovi Norveške bili fantazija u svakom
smislu.
Čudno je bilo to odrastanje uz vrlo
limitirane informacije iz vanjskog svijeta- prvo rat, pa samo tri programa na
televiziji, bez interneta, ali nekako su ipak informacije dolazile do mene i ja
sam ih upijao. Srednju školu koju sam pohađao je bilo više zbog sigurnosti za
posao, nego iz ljubavi. Prvi stalni posao u metalnoj industriji takođe, zbog
sigurnosti, ne ljubavi. Odluka za fakultet koji sam upisao, a nikad završio,
isto tako. Onda sam negdje u dvadesetim sebi rekao ovo je preživljavanje, a ne
život, dosadno je i trebam promjenu. Najavio sam roditeljima, najboljoj
prijateljici -sestri, da sam odlučio da putujem i uz to zarađujem. Roditelji nisu vjerovali, dok svi ostali jesu, jer su znali
koliko sam maštao o slobodi i svijetu. Mogao bih još mnogo toga reći, ali idemo
na sljedeće pitanje.
A kruzeri, poslije i ekspedicije?
Priča o brodovima je došla do mene slučajno,
od druga iz istog grada koji je već počeo da radi i imao neko iskustvo. Njegove
preporuke su bile iskrene i sjećam se kao da je danas rekao: “Čajdo (nadimak)
šta imaš izgubiti”. Imao sam sreću da sam počeo u kompaniji koja je ako ne
broj 1 u luksuznom brodskom svijetu, onda među par sigurno i tako je sve
krenulo. Volje je bilo, znanje se upijalo – radio, a bio slobodan. Da je bilo
teško, bilo je, da li se isplatilo proći kroz sve to, itekako. Moram reći da me
nikad nije bilo strah promjena, pa makar to značilo napuštanje sigurnog.
Sloboda za mene znači promjena kad osjetiš da je potrebna. Kroz par kompanija
sam napredovao, penjao se stepenicama toliko brzo da ni samom meni nije bilo
jasno šta se dešava. Kad sam prošao 6 kontinenata na brodovima, kruzerima kako ih mnogi zovu, nedostajalo mi je dublje
istraživanje, pa sam počeo da gledam u ekspedicije. I naravno, očarao se
ljepotom ponude. Svijet je zaista jedno misteriozno i nevjerovatno mjesto, i
tako je krenuo novi početak, na sedmom kontinentu.
Evo trenutno sam na poziciji
81°16'N018°56'E ili našim jezikom tik pored Sjevernog pola i uživam u pogledu
koji je samo nekolicina doživjela. Oh, kako bih volio da vam pričam o
životinjskom svijetu gdje se ljudi skoro pa ne miješaju. Mjesto iz kojeg inače
krećemo na ekspediciju se zove Longyearbyen, Svalbard.
Šteta što ne možemo vidjeti sve te
divote kojima svjedočite. Obzirom da ste obišli mnoštvo gradova, država, mjesta
da li vam je neko posebno ostalo u sjećanju?
Mnogo teško pitanje. Kad ste otvoreni
za upoznavanje različitih kultura svako mjesto ima to nešto po čemu je posebno.
Ali ako baš moram onda: – Barcelona i Copenhagen u Evropi – Vancouver, Canada –
Miami, USA – Bangkok i Sinagapur u Aziji – Perth, Australija – Buenos Aires,
Argentina – Santiago de Chille, Čile – Seward, Australija – Lima, Peru… Važno
je napomenuti da ovo nisu najljepša mjesta, ali su mjesta iz kojih nosim
posebna sjećanja.
A oduševilo?
Da! Nakon mnogo godina putovanja našao
sam svoj put u South Georgia i odgovorno tvrdim da je to mjesto najljepše na
cijelom svijetu, ili barem onaj dio svijeta koji sam ja vidio. Na malom otoku,
toliko bogat životinjski svijet, da je to nemoguće i zamisliti. Ja sam inače
ljubitelj mjesta gdje ljudski faktor nije glavna uloga. A ovdje je preko 10 miliona ptica – milioni
foka – milioni, nepregledna polja pingvina i dok ovo pričam, slika mi je pred očima.
Da li ste na svojom putovanjima
doživjeli i razočarenja? Možda su očekivanja prevelika?
Odrastao sam uz mala očekivanja, sve
se činilo tako daleko i nedostižno, da nisam sebi dao priliku da se razočaram.
Par puta u ljudski rod.
Bili ste na mnogo mjeste, upoznali
mnogo ljudi, gdje see najbolje osjećate?
Do 30-ih sam svako mjesto gdje sam
proveo više od mjesec osjećao kao da tu pripadam. Ja uvijek, ali uvijek
napravim ono najbolje iz svakog putovanja, mjesta koje posjetim. Ljut sam na ovu situaciju kući, mnogo smo sebi dopustili kao narod, ali kada sam kući u potpunom sam miru. Kad se naživciram, u par
koraka bukiram kartu na drugi kraj svijeta. Volim da sam u pokretu i da osjećam,
živim slobodu.
Geberal hotel menadžer ste, možete li nam reći
nešto više o ovom imenovanju, kako se dobija, šta podrazumijeva, šta znači za
vašu karijeru?
Sama pozicija dolazi kroz iskustvo,
školovanje, mnogo rada. Najbitnija stavka koju je vrijedno spomenuti je da
pozicija dolazi kroz rad koji je prepoznat od strane menadžmenta koji vodi
cijelu kompaniju. Bosanac između svih Nijemaca, Norvežana, Austrijanaca bi jako
teško mogao do pozicije, jer je to tako, ali moja uporna tvrdoglavost je
pokazala i dokazala drugačije. Kad vjeruješ u sebe, kad imaš ljude koji vjeruju
u tebe, samo naprijed je opcija. Nema štele, osim mnogo predanosti, iskrenosti
i mnogo rada. Puno odgovornosti dolazi s pozicijom koja ne može ni blizu da se
poredi sa sličnom ili istom titulom na kopnu. Sigurnost je na prvom mjestu.
Mnogo se toga promijenilo od potonuća Titanica i nesreće s Concordiom.
Pedagoško znanje i iskustvo za rad s ljudima, do 30 nacionalnosti na jednom
mjestu. Možete zamisliti kako to izgleda. Mnogi rade i po 6 – 9 mjeseci u
kontinuitetu, održati zdrav duh i atmosferu je izazov, mogu reći i ogromna
odgovornost. Finansije s kojima raspolažete, milioni tuđih para, bolje da znate
šta radite. Najteži dio posla su ljudi, jer su teži i teži iz dana u dan. Ali,
opet izazov, a i mnogo dobrih ljudi kroz posao. Zavisno od broda na kojem sam,
imam između 100 i 300 radnika koji su pod mojim vodstvom. Brodovi u ekspediciji
su mnogo manji od samih kruzera. Naravno, tu imam pomoć direktnih menadžera
koji odgovaraju meni. 1. Food and Beverage Manager 2. Reception Manager 3.
Restaurant Manager 4. Housekeeping Manager 5. Provision Manager 6. Bar Manager
I još neki u zavisnosti od veličine broda. Na brodu se zna hijerarhija i
poštuje se mnogo. Kapetan je generalno zadužen i odgovoran i 3 su pozicije koje
odgovaraju kapetanu i ustvari vode brod. – Staff Captain/Chief officer – Chief
Engineer – Hotel General Manager Uvijek se čudno osjećam kad me radnici
oslovljavaju sa eng. Sir (gospodine), a meni 32 godine, a oni mnogo stariji od
mene(barem većina), pa i do 20 godina.
I za kraj, koja je vaša sljedeća
destinacija?
Za par dana sam kući, odmor s mamom i
sekom, moranje svake godine, a ove godine je sestra izabrala Egipat. Nekad
krajem septembra letim u Panamu, gdje ću kroz kanal prema jugu, Čile i
Argentinu, dalje na turu na Antarktiku, kojem se mnogo, mnogo radujem.
Bukvalno, sa Sjevernog na Južni pol kroz sva sunčana mjesta.