“Knjige narodu!“ sa Slađanom Ninom Perković: Oduvijek sam znala da je moje školovanje moja karta da pobjegnem odavde.

Foto: Tajana Dedić Starović Ostić

Svima koji prate Imprimaturov rad nema potrebe objašnjavati
ko je Slađana Nina Perković. Njena zbirka priča „Kuhanje“ je jedna od prvih knjiga
ove izdavačke kuće koja je odjeknule na regionalnoj književnoj sceni, a roman „U
jarku“ je završio u samom finalu Evropske nagrade za književnost. O svojim književnim
počecima, trenutnim planovima, nagradama, životu u Bosni i Hercegovini i Francuskoj,
te mnogo čemu drugom Slađana je pričala sa Enom Mitrovski u samo predvečerje dodjele
EUPL. 

Ena: Slađana, dobro došla! Bez onog dijela u najavama.
Kako si?

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Slađana: Dobro!

Ena: Htjela bih prvo da te pitam,
vezano za tvoje obrazovanje. Ti si završila osnovne studije u Banjaluci, u
pitanju je žurnalistika na Filozofskom fakultetu, a nakon toga odlaziš na
Sorbonu gdje završavaš drugi fakultet, zar ne? Kako si uspjela da odeš i koja iskustva
nosiš sa tog prestižnog univerziteta?

Slađana: Biću iskrena. Oduvijek sam znala
da je moje školovanje moja karta da pobjegnem odavde. Zapravo, to nije bilo
bježanje, nego ja sam oduvijek htjela da putujem. E, sada moram se vratiti u
djetinjstvo i 1991. tragičnu godinu, kada nije postojala mogućnost da putujemo.
Meni su moji roditelji izvadili pasoš devedesetih i taj pasoš nikada nije prešao
granicu. Kasnije, kada se rat završio, ja nisam putovala, to je vrijeme kada
smo samo mogli otići bez vize u Trinidad i Tobago… Divno je to, ali bez para taj
odlazak nije bio moguć, a moj san je zaista bio da putujem Moj san je bio da
odem u Berlin. Ja sam sebe vidjela u istočnom Berlinu u velikom stanu, onako
onom komunističkom sa stropom visokim tri metra sa puno, puno cimera i na kraju
sam završila u Parizu u stanu od devet metara kvadratnih, bez cimera (smijeh).

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Ena: I tu je započeo tvoj drugi krug
obrazovanja? Kako
je tekao taj put u Francuskoj?

Slađana
Da, to su bile postdiplomske studije za koje sam dobila stipendiju od
Vlade Francuske i na taj način sam ostala tamo. Prije toga sam četo odlazila na
određene kurseve jezika, jer u Francuskoj postoje škole za strance na kojima
možete da učite njihov jezik. Tada sam shvatila da je Pariz mjesto gdje želim
da živim. Poslije sam se gorko pokajala! Šalim se!

Ena: Ti si onda i ostala da živiš neko
vrijeme u Parizu?

Slađana: Jesam. Moj dolazak je tekao ovako.
Došla sam iz Banjaluke u Pariz i shvatam da -mislim, ovo je podkast o knjigama,
ali moram da spomenem i ovaj dio svog života, posebno o svojim kulinarskim
sposobnostima – nisam znala da skuham tjesteninu, shvatila sam da sam nesposobna
da živim sama, da se izgubim u metrou, otprilike sve što mi se loše moglo
desiti desilo mi se. Sa druge strane to je bilo toliko sjajno
iskustvo, došla sam među ljude sa kojima sam osjetila slobodu. Dobila sam i
diplomu ha ha, i svi su očekivali da ću nastaviti dalje i upisati doktorat, ali
ja sam željela da živim i da radim kao novinar, ali eto, otišla sam u pravcu
književnosti i tako je krenulo sve.

Cijeli podkast
možete pogledati na YouTube kanalu izdavačke kuće Imprimatur. Podkast se takođe
emituje na Elta Televiziji, RTV Gradiška kao i na Radio Jajce.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije