Pisac Emir Sokolović za BUKU: U BiH je lakše preživjeti minsko polje nego polje književnosti

U Zenici će se 1. i 2. septembra ove godine održati Osmi festival ”Pero Živodraga Živkovića”, u klubu ”Plava paleta”, u starom pozorištu TAPAS. Festival je međunarodnog karaktera, a u njemu će učestvovati oko dvadesetak autora iz regiona, ali i Evrope. Povodom ovog događaja, razgovarali smo sa glavnim i odgovornim čovjekom zbog kojeg ovaj festival opstaje i postoji bosanskohercegovačkim – piscem Emirom Sokolovićem.

U pripremi je 8. književni festival Pero Živodraga Živkovića. Još malo pa i jubilej, koliko je i da li je teško organizirati i održati jedan takav književni događaj?

Svojevremeno je Viljem Blejk zapisao u svojim jevanđeljima: „Niko ne leti visoko ko leti svojim krilima“. Mislim da je ta misao, ujedno, i najbolji odgovor na postavljeno pitanje. Ukoliko ste svoj bit podredili davanju, ozbiljni ljudi to prepoznaju, te se i sami pridružuju djelovanju. Koliko je to jednostavno uraditi pogledajte institucionalne festivale u zemlji i, da nema medijskih izvještaja, za njih se do narednog jutra ne bi ni znalo. A mi, koliko god i kako god da jeste, dočekujemo osmu ediciju Festivala, na kojem je redovno preko stotinu ljubitelja pisane riječi u publici. Festivala koji otvaraju ambasadori Danteove zemlje. Očito, pitanje koje je postavljeno meni relevantnije bi bilo da se postavi pomenutim zagovornicima pisane riječi.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Šta izdvaja ovaj Festival od prethodnih sedam?

Raduje me prevashodno da su ambasade Italije i Srbije u BiH dosljedno uz Festival, na čemu smo im neizmjerno zahvalni. Ove godine festival otvara Njegova Ekselencija, Ambasador Italije, Marco Di Ruzza. Međutim, ove godine, među učesnicima Festivala imamo i vrsnog prevodioca sa i na rumunski jezik Valentina Mika, uz kojeg dolazi još dvoje vrsnih rumunskih pjesnika, tako da je svoje prisustvo najavila i delegacija ambasade Rumunije u BiH. Jednom riječju: radimo. Sve ostalo su samo posljedice istog.

Koliko pisaca očekujete ove godine na festivalu?

Festival je koncipiran tako da se od svih autora koji su dostavili svoje radove, shodno propozicijama propisanim javnim pozivom, odabire dvadeset autora čiji su radovi najimpresivniji i zavrjeđuju da budu predstavljeni Paletinoj publici. Drugi segment je da kolege iz Italije imaju otvoren poziv bez selekcije. Kada se uzme u obzir određeni broj autora koji, iz njima znanih razloga, ne dođu, taj broj bude kompletiran autorima koji nam stižu sa Apenina. Uz dosadašnju praksu može se ustvrditi da Pero redovito pohodi dvadesetak autora.

Ko sve može da se prijavi i kako pravite selekciju? Odakle najviše pisaca dolazi i ko je dosad učestvovao od poznatijih pjesnika i pisaca?

Prijava je više nego jednostavna; dovoljno je da na mail adresu [email protected] dostavite dvije pjesme gdje svaku ponaosob čini manje od četrdeset stihova kao privitak u Word programu, fotografiju i kontakt podatke. I što se tiče prijave, to je to. Pitanje selekcije je isključivo pitanje vrijednosti prispjelih radova, a poetike su znane po kojima se može odveć precizno odrediti jedno poetsko djelo od psihoterapijskog iskaza u linijama. A iz kojih krajeva dolaze pjesnici, to se nikada ne zna. Najčešće su to zemlje okruženja podjednako, ali ih selektira kvalitet radova koje su poslali. Što se tiče „poznatijih“ pjesnika, držimo da ih njihovo djelo čini renomiranim, a naše Pero ih samo u konačnici verifikuje.

Da li vam iko pomaže u realizaciji ovog projekta, mislim na opštinu, kanton, država?

Pa festival ovog formata je nemoguće sam izvesti. Dakako da mi pomažu. Prije svega tu su: Zoran Grgić Grga, Hisam Jusufović, Haris Teljigović, Ermis Mulabdić… A što se tiče pomenutih, uistinu bi bilo cinično od njih očekivati bilo što. Pored tog što zdušno – putem poreza – pomažem tu nedonoščad, sad očekivati i nadati se da podrže Pero bilo bi, blago rečeno, neukusno i osjećao bih se poput Superhika iz „Alan Forda“. Imaju oni sasvim dovoljno nesposobne nejači kojima je podrška nužna, tako da mi idemo svojim putem.

Imate li uopšte nekog mecenu koji vam daje podršku?

„Pero Živodraga Živkovića“ je poetski festival. Samim time, tu bi trebalo da se sreću umjetnici, a njima je sloboda bit i esencija. Ukoliko od bilo koga uzmete u toj formi sredstva, izdali ste kastu, a to nije časno. Kada uzmete od nekog novac, koliko god on prepoznavao plemenita nastojanja i opšti interes manifestacije, morate biti spremni na to da ste u zalog ostavili svoju slobodu. Poput čednosti, jednom se gubi. I kada ju izgubite, vi ste, željeli sebi priznati ili ne, ušli u prostitucioni koloplet. Lično, niti imam namjeru sebe založiti, niti kolege prodati…

Šta je cilj festivala?

Nema cilja. Festival je naprosto i doslovno stožina oko koje se okupljaju pjesnici kako bi čitali stihove, interno sagledavali njihove vrijednosti, učili percipirajući i nadasve našli smisao u tome što rade, uvjerivši se da nisu zaludni lunatici.

Koliko vaš festival pomaže u afirmaciji nekih mlađih pjesnika?

Ne bih bio kompetentan odgovoriti na to pitanje, nejasno mi je. Nije mi znan pojam mladog pjesnika. Do sada sam se sretao samo sa pjesnicima i onima koji to nisu. A ako mislite na životnu dob autora, ni tu ne mogu odgovoriti ako znam da je A. Rembo svoju poeziju ispisao do 20-te godine starosti. Postoji nešto što se zove djelo i koje daje nekome poziciju i sve preostalo.

Stanje na polju književnosti u BiH?

Stanje je naprosto takvo da je danas i ovdje lakše preživjeti minsko polje od polja književnosti.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije