O nedavno obilježenom Danu ustanka, buđenju fašizma, promjenama naziva ulica, vlastima, obrazovanju i zdravstvenom sistemu u BiH za Buku je govorio doktor Bakir Nakaš, član Upravnog odbora Saveza antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) BiH.
Iz Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata su nedavno u javnom proglasu pozvali Bosance i Hercegovce da se nadahnu odlučnošću ustanika iz 1941. godine i demokratskim sredstvima osvoje slobode, jednakost i socijalnu pravdu, u vremenu koje su ocijenili kao vrijeme u kojem su ugrožene “temeljne vrijednosti ustanika od prije 81 godine”.
Doktore Nakaš, ko nam je oduzeo te temeljne vrijednosti?
– Ja sigurno mogu reći da je to ona demokratija pod navodnicima koja je bila donešena sa višestranačkim izborima. Višestranački izbori su praktično imali priliku da daju mogućnost nacionalističkim strankama da probude određene svijesti koje su bile uspavane tokom proteklih godina i da na određeni način stvore priliku da se ono što je kroz narodnooslobodilačku borbu od 1941. do 1945. stvoreno kao bratstvo i jedinstvo dovedu do jednog razdora koji je i danas prisutan i koji je rezultirao svim ovim događajima od 1992. godine sve do danas.
Iza nas je Dan ustanka, koliko je značajno obilježavati ovaj ali i druge važne datume?
– Dan ustanka je jedan od značajnijih datuma naše historije zajedničke koju smo imali u bivšoj jugoslovenskoj zajednici. To je period kada je svijest naroda bila na takvom nivou da je postojala odgovornost za sopstveni narod i za pravdu, i na taj način se probudila jedna ideja koja je trebala da rezultira jednim zajedništvom i to se desilo kroz četverogodišnji period.
Građani su uspavani
Nažalost, sva ta dešavanja koja su bila razlogom ustanka u sadašnjem periodu nisu prisutna i građani Bosne i Hercegovine prilično su uspavani u tom odgovoru koji bi im trebao da bude vezan za sadašnje stanje u Bosni i Hercegovini.
Čini se kako se sve više ispostavlja tačnom ona fraza kako fašizam nije pobijeđen 1945. Koliko je važno na ovom putu istrajavati, a ne biti uspavan, kako ste rekli?
– Vjerujte da smo mi vjerovatno imali tu priliku i taj osjećaj da mislimo da je fašizam pobijeđen bar ono vojnički. Provedene su i određene aktivnosti vezano za nirnberški proces i svi oni koji su bili vezani za djelovanje fašističkih organizacija su kažnjeni. To je bilo nešto što je narodu dalo za pravo da razmišlja da je fašizam potisnut u korijenu i da se više neće pojavljivati. Nažalost, tu smo se svi prevarili. Sve one snage koje su bile poražene u periodu od 1941. do 1945. godine praktično su se povukle ilegalu i čekale su svoju priliku koja im se ukazala u narednim godinama, vezana za različite ekonomske, političke i druge prilike u svijetu. Ono što je vezano baš za Jugoslaviju, onaj pokret koji je bio eliminisan i koji je bio nestao sa teritorije bivše nam zajedničke države ponovo se sa nacionalnim strankama probudio, vratio i počeo djelovati u istom smjeru u kojem je djelovao od 1941. do 1945. godine.
Kako gledate na činjenicu da se danas neki fašisti pokušavaju predstaviti kao borci protiv fašizma?
– Pa to je inače metod onih koji se prilagođavaju određenoj situaciji i koji nastoje da kroz svoje djelovanje prikriju njihovo stvarno ideološko opredjeljenje. Veliki broj tih ljudi koji su u suštini ostali fašisti od samog početka njihovog djelovanja prikriveni i preobučeni u nove odore nacionalnih i nacionalističkih stranaka praktično su došli u priliku da ponovo dobiju vlast. S onim momentom kada su dobili vlast tada su počeli i aktivnije djelovanje i djelovanje koje vezano za pokušaj vraćanja takve situacije koja je bila poražena 1945. godine.
Prije nekoliko sedmica gradske vlasti u Mostaru su promijenile nazive nekoliko ulica koje su nosile nazive po ustaškim sljedbenicima. Je li dovoljno samo promijeniti nazive ulica dok ostaju nekažnjeni oni koji sruše Partizansko groblje u Mostaru?
– Ovaj događaj jeste jedan od najznačajnijih događaja koji se desio u ovoj tridesetogodišnjoj istoriji nove nam Bosne i Hercegovine. To je jedna pozitivna orijentacija. Nažalost, pitanje je koliko je ta pozitivna orijentacija praktično istinska i koliko je ta orijentacija takva da je sve to iz duše i osjećaja da se ta imena više nikada ne ponove. Nažalost, meni se čini da je to samo možda fingiranje jednog perioda i čekanje nove prilike da se ponovo probude one snage koje će aktivirati ne samo fašističke ideologije iz perioda Drugog svjetskog rata nego i neofašističke ideologije iz perioda odbrambenooslobodilačkog rata od 1992. do 1995. godine.
Jesu li Sarajevo i Banjaluka trebali biti sljedeći kada je riječ o nazivima ulica i škola i jeste li očekivali da se vlast u Sarajevu aktivnije pozabavi ovim pitanjem?
– Pa sigurno da je Sarajevo trebalo da bude primjer. Ako želimo da Sarajevo bude glavni grad Bosne i Hercegovine, onda bismo morali slijediti primjere drugih glavnih gradova koji su lideri u određenim situacijama i određenim pokretima. Iz tog razloga, mislim da je Sarajevo trebalo i prije Mostara da razriješi dešavanja koja su bila prisutna unazad izvjesnog perioda kada su pojedine gradske ulice dobivale nazive po ljudima koji su bili pripadnici fašističkog pokreta u periodu od 1941. do 1945. godine. Nažalost, i u Banjaluci i u Sarajevu nema volje koja bi rezultirala pozitivnim rezultatima i uklanjanjem tih imena iz jednog prostog razloga što aktuelne vlasti koje su prisutne nemaju osjećaj odgovornosti i spremnosti da sve te ulice s tim nazivima uklone i da im dadnu nova imena koja će biti prihvaćena i prihvatljiva za sve građane Bosne i Hercegovine.
Vidimo da su i mjesec dana prije službenog početka izborne kampanje nacionalne stranke u Bosni i Hercegovini krenule nekako svojim standardnim putem, tom huškačkom retorikom, i tu prestaje svaka priča o nekim bitnim stvarima, o ekonomiji. Koliko su pojedine političke stranke u BiH krive za buđenje fašizma?
– Mislim da većina nacionalističkih stranaka u svojim opredjeljenjima imaju takvo razmišljanje da im je daleko bitnija dobrobit njihovog naroda u odnosu na dobrobit drugih naroda i narodnosti a pogotovo u odnosu na dobrobit nacionalnih manjina.
Političari zanemaruju ekonomski razvoj i sigurnost
To nije od jučer i to je prisutno od 1992. godine i iz tog razloga uopšte ne čudi da kada se javljaju izbori, bilo na lokalnom ili državnom nivou, da se ponovo daleko više bude te ideje koje su bile prisutne 1991. i 1992. godine i zanemaruju se sve one značajnije obaveze političkih stranaka, a koje se tiču ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine, sigurnost građana Bosne i Hercegovine i da omoguće da se svi građani Bosne i Hercegovine osjećaju ravnopravno u našoj zajedničkoj domovini.
Kako gledate na obrazovni sistem u BiH, i jesu li vladajuće stranke kroz slabljenje obrazovnog sistema vidjele šansu za svoj opstanak? Imamo primjer da je članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku prije dvije godine čak je zasmetalo i to što djeca iz BiH idu na PISA testiranje…
– Ako hoćete da oslabite jedan narod i jednu državu onda im uskratite pravo obrazovanje. To je jedan od načina da ljude držite zatucane i vezane za ona obećanja koja im vi dajete i da vas oni slijede. Ukoliko ste onemogućili jedan pravi obrazovni sistem koji bi omogućio razvoj društvene svijesti i svih drugih elemenata u jednom obrazovnom sistemu onda ste omogućili da upravljate samim tim sistemom i tim ljudima koji nemaju dovoljno saznanja i kapaciteta da mogu da vam se suprotstave i jednostavno vas slijede u vašim ludim idejama koje su najčešće vezane za nacionalističke, šovinističke i fašističke ideje.
Doktore Nakaš, recite mi jesmo li na putu da ozdravimo zdravstveni sistem u Bosni Hercegovini? Čini se da još pacijenti u Sarajevu čekaju i po četiri-pet mjeseci na preglede poput ultrazvuka abdomena, a posljednjih sedmica se pojavljuju informacije kako na UKC Tuzla pacijenti ne mogu primiti određene terapije. Kako gledate na ovu situaciju?
– Sigurno je da je zdravstveni sistem praktično rezultat društveno-političkog sistema proizvedenog Dejtonskim sporazumom. Ta podjela koja je uslijedila s dejtonskim dogovorom na dva entitet i Distrikt Brčko i podjela određenih sistema koji pripadaju koji pripadaju samo pojedinim sredinama dovela je do toga da, umjesto da imamo jedinstven zdravstveni sistem Bosne i Hercegovine gdje bi svi bili ravnopravni i mogućnosti da ga koriste u svakom pogledu i u svakom kapacitetu na svakom mjestu, neovisno od toga da li su Bosanci, Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Romi, Jevreji ili druge nacionalne manjine.
Zdravstveni sistem doveli do apsurda
Mi smo taj sistem doveli do apsurda da smo umjesto jedinstvenog sistema razvili 13 zdravstvenih sistema u kojima imamo 13 ministarstava, 13 fondova zdravstvenog osiguranja, nemaju jedinstvene kapacitete na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine. Iz tog razloga, imate situacije gdje pojedine regije, kantoni, centri apsolutno nemaju dostatne zdravstvene kapacitete, a na drugoj strani, kao što je u Sarajevu, imate to da se govori o višku zdravstvenih kapaciteta. Ono što posebno zabrinjava jeste pristup zdravstvenoj zaštiti koji je limitiran, ne fizičkom granicom, nego granicom podjele zdravstvenih sistema na 13 cjelina i na taj način vam onemogućava da možete ravnopravno koristiti sve blagodati određenih zdravstvenih sistema koji su omogućili daleko kvalitetnije pojedine discipline unutar pojedinih regija. Iz tog razloga, slobodno mogu da kaže da nisam zadovoljan sadašnjom organizacijom zdravstvenog sistema i da ta organizacija sigurno ne vodi jednom kvalitetnom sistemu koji vodi brigu o prevenciji i zdravlju cjelokupnog stanovništva Bosne i Hercegovine.
Jeste li više očekivali od aktuelne vlasti u Kantonu Sarajevo kada je u pitanju zdravstveni sistem?
– Aktuelna vlast je pokušala nešto da uradi, međutim, sve ono što je bilo prisutno i prije njihovog dolaska i danas je prisutno. I danas je prisutna podjela unutar sindikata i sindikalnih organizacija i danas je prisutna netrpeljivost između pojedinih zdravstvenih ustanova i danas je prisutno da korisnici da zdravstvene zaštite nemaju mogućnost a ravnopravno korist određene kapacitete. Iz tog razloga, aktuelna vlast sigurno bi se morala još više zabaviti ovim aktuelnim problemom zdravstvenog sistema i prevazići sve one nedostatke koji su i dalje prisutni a ogledaju se u neadekvatnom ponašanju pojedinaca koji su na čelu pojedinih zdravstvenih ustanova što rezultira takvom situacijom da pacijenti nisu sigurni kakav kvalitet zdravstvene zaštite mogu očekivati na pojedinim punktovima u sarajevskom kantonu.
*Kompletan intervju možete poslušati u audio prilogu