U pitanju je Singapur, a evo i zašto.
Bivši premijer Singapura, Lee Kuan Yew, u svojim memoarima je opisao
kako su osamdesetih godina prošlog vijeka žvakaće gume stvarale brojne
probleme. Neodgovorni građani su iskorištene žvake masovno lijepili u
poštanske sandučiće, ključaonice, dugmad za lift a ulice, stepenice i
trotoari su stalno bili prljavi što je povećavalo troškove gradske
čistoće.
Onda je 1987. zvanično otvoren lokalni željeznički sistem vrijedan 5
milijardi dolara, poznat kao Mass Rapid Transit (MRT). Vandali su počeli
lijepiti žvake na senzore vrata modernih vozova uzrokujući probleme.
Popravke su bile skupe a krivce je bilo teško uhvatiti. Tada su
zakonodavci uzeli stvar u svoje ruke i u januaru 1992. zvanično
zabranili prodaju i uvoz žvakaćih guma.
Odmah nakon uvođenja, zabrana je izazvala mnogo kontroverzi i
otvorenog prkosa. Mnogi su išli u susjednu Maleziju kako bi kupovali
žvake a onda ih je Vlada javno „imenovala i osramotila“ kako bi pokazala
koliko čvrsto stoji iza ovog zakona.
Ipak, u Singapuru se nikada nije pojavilo crno tržište žvakaćih guma,
iako neki Singapurci povremeno uspijevaju prokrijumčariti male količine
žvakaćih guma za vlastitu potrošnju. Nakon zabrane, gradsko vijeće je
izvijestilo o značajnom smanjenju otpada od žvakaćih guma na javnim
mjestima, a nijedna žvaka više se nije zaglavila u vrata lifta niti
poremetila MRT sisteme.
Kazna za njihovo krijumčarenje u zemlju je godina zatvora i 10.000
singapurskih dolara (oko 7.200 američkih dolara). Od 2004, dozvoljeno je
korištenje male količine žvaka u medicinske svrhe. Farmaceuti i
stomatolozi ih mogu prodavati kao lijek pacijentima, uz obavezni recept.