Od gotovo dva miliona građana koji žive izvan BiH i više od polovine sa pravom glasa prijavu za oktobarske izbore u BiH
ispunilo je svega 69.872 birača, koji će se naći na izvodu iz
Centralnog biračkog spiska. Ukoliko se uporede podaci sa izbora od prije
četiri godine, taj broj je bio nešto iznad 77 hiljada, od čega ih je
tek 48 hiljada glasalo. Četiri godine ranije, 2014, iz inostranstva je
stiglo svega 30 hiljada glasačkih listića, što je mnogo manje, gotovo 13
puta odnosu na prve izbore održane poslije rata 1996.
Trend pada
zainteresovanosti dijaspore za glasanje u BiH može se objasniti samo na
jedan način, smantra sociolog iz Sarajeva Esad Bajtal. Iz zemlje u
kojoj je po nekima, kako kaže, više građana vani nego u njoj i u kojoj vlada korupcija i kriminal, mnogi su otjerani i počeli su novi život.
“Nisu spremni za prevaru”
„Zašto bi oni sada,
za koje ovdje nema mjesta i odakle su otjerani, bili sastavni dio jedne
prevarantske igre, koja se zove izbori u BiH i koja se uvijek završava
namještenim rezultatom izbornog inženjeringa? Zašto bi se ti ljudi po
logici stvari i vlastite pozicije brinuli o pitanjima u BiH?“, pita se
Bajtal, ističući da je potpuno logično da, kako ih zove „kriminalno-
etničke bande, koje sebe nazivaju političkim partijama, obilaze
dijasporu samo kada im to treba – pred izbore”.
„Njihovi tjerači,
što je paradoks, odlaze tamo i oni ih ugošćuju, da bi ih ubijedili da
za njih glasaju. Mali odziv za prijavu pokazuje da ljudi nisu spremni na
tu vrstu prevare“, zaključuje Bajtal.
Za prve izbore nakon rata
1996. godine, registrovalo se 458 hiljada građana koji su živjeli van
BiH. Četiri godine kasnije, taj broj je prepolovljen. Na lokalnim
izborima 2012., prema podacima Centralne izborne komisije BiH,
registrovalo se samo 38 hiljada građana iz inostranstva.
Taj trend su posljednjih mjeseci, obilaskom dijaspore i njenim animiranjem,
pokušali da poprave predstavnici političkih partija iz BiH. No, prema
rezultatima prijavljenih, taj posao je doživio fijasko. Analitičar
koalicije „Pod lupom“, koja prati tok izbora u BiH, Vehid Šehić kaže da
je iluzorno očekivati da će bilo ko, pogotovo 30 godina nakon rata, u
zemlji u kojoj nema nikakvog napretka raditi bilo šta u njenu korist.
Smjena generacija
„Političarima ne vjeruje
veliki broj građana u BiH, a kamoli da im vjeruju građani koji žive u
uređenim državama. I taj interes će još da slabi, naročito kada dođe
druga ili treća generacija“ kaže Šehić, navodeći da uticaj dijaspore na
rezultate izbora neće biti onakav kakav su očekivale partije koje su
lobirale posljednjih mjeseci.
Brojem prijavljenih građana iz inostranstva razočarani su i u Svjetskom savezu dijaspore BiH.
„Rezultat
govori za sebe. Ako u dijaspori živi dva miliona građana BiH, od kojih
milion i po sa pravom glasa, i ako se registruje svega pet ili šest
procenata, naravno da niko ne može biti zadovoljan“, kaže Namik
Alimajstorović, član Glavog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH.
Postoji
još jedan aspekt ove priče, možda mnogo važniji, kažu naši sagovornici.
To je svojevrsni paradoks različitog političkog pogleda dijaspore prema
zemljama u kojima trenutno žive, u odnosu na BiH. U zemljama u kojima
žive glasaju uglavnom za lijeve političke partije, dok prilikom glasanja
u BiH većinom biraju nacionalističke stranke.
„Razlog
je što lijeve, liberalne, demokratske stranke imaju pozitivnu
migrantsku politiku, dok su desničarske protiv bilo kakve migrantske
politike. Međutim, možda su i oni sada shvatili da ne treba više tako
glasati u BiH“, mišljenja je Šehić.
Komunikolog iz Banjaluke
Mladen Bubonjić kaže da je ovo savršen primjer tzv. teorije nulte sume,
gdje je dijaspora u svojoj zemlji boravka spemna na kompromis i
toleranciju i međusobno uvažavanje stavova, dok u BiH to nije slučaj. To
znači da na jednoj strani, u zemlji boravka, postoji pobjednik, dok na
drugoj postoji gubitak, u zemlji porijekla.
Svaka ptica svome jatu
„Ogromnu ulogi igra i
narativ koji dominira u njihovim sredinama i koji je nerijetko
nacionalistički, isključiv i koji, zahvaljujući tome, utiče da ne biraju
ništa drugo nego te nacionalističke opcije“, smatra Bubonjić, ističući
da je situacija slična i u ostalim zemljama regiona, bez obzira na vjeru
i naciju.
Odsustvo političke i demokratske tradicije,
kao i obrazovanje, mnogo utiče na ove procese u negativnom pravcu,
smatra Esad Bajtal. Kritičko mišljenje, tvrdi, takođe je stepenica koju
je teško dostići.
„On u Fracuskoj nema potrebe da razmišlja. On
vidi s kim će mu biti bolje. Ako, recimo, nije Makron, pitanje je da li
ću uopšte tu ostati i tu se ponaša tako. A kada se odluči da ovdje
glasa, onda nije spreman da stavi činjenice na vagu, nego ide na princip
svaka ptica svome jatu. Tada zaboravi na elementarni modus razmišljanja
koji je upotrijebio u izbornoj utakmici u Francuskoj, što je samo po
sebi paradoks“, zaključuje Bajtal.
DW