Zato bi se trebalo zapitati zašto se u slučajevima nasilničkog ponašanja dodatno ne provjerava da li nasilnik posjeduje oružje?
Ni tri dana nakon nezapamćene tragedije na Cetinju crnogorska javnost nije dobila odgovore na brojna pitanja.
Kako je moguće da niko od porodice i okruženja napadača, iako su primijetili drastične promjene u ponašanju, nijesu na vrijeme reagovali? Na to pitanje se ne može dobiti odgovor za tri dana, jer zahtijeva širi društveni kontekst. Glavni problem je u stigmatizaciji duševnih oboljenja. Bolest je, kako kaže izreka, svačija. A kada bolest pojedinca izaziva ovako drastične posljedice, onda je valjda vrijeme da prihvatimo da i duševne bolesti treba liječiti. Ovakav tragičan epilog dovoljan je pokazatelj kakve su sve devijacije u ponašanju moguće.
Druga izreka pak kaže bolje spriječiti nego liječiti. Tu se dolazi do glavnih pitanja šta su nadležni uradili da bi spriječili tragediju o kojoj bruji ne samo Crna Gora već cijeli region. Napadač V.B. je imao istoriju nasilničkog ponašanja, doduše kratku, ali je uprkos tome bio redovan lovac sa uredno ovjerenim oružanim listom. Zato bi se trebalo zapitati zašto se u slučajevima nasilničkog ponašanja dodatno ne provjerava da li nasilnik posjeduje oružje? Ovo nije prvi slučaj u kojem nasilnik nedugo nakon fizičkog napada ubija iz oružja koje legalno posjeduje.
Sljedeće pitanje na koje Cetinjani i crnogorska javnost danima traže odgovore je da li je policija mogla brže i prije svega efikasnije da reaguje nakon što je napad počeo. Upravo zbog takvih stavova u medijima i javnosti ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić najavio je da će taj resor osnovati komisiju koja će preispitati djelovanje policije tokom masovnog ubistva na Cetinju. Javnost se nada da će to biti prva komisija koja će nešto postići, jer se sjećaju izreke još iz doba socijalizma – kada hoćeš nešto da se ne završi, onda osnuješ komisiju.
Reakcija policije
Jedan od onih koji danima tvrdi da reakcija policije na Cetinju nije bila adekvatna je koordinator Građanske inicijative „21. maj“ Aleksandar Zeković koji se bavi monitoringom rada policije duže od 20 godina. Zeković za Buku kaže da su argumenti za kritiku policije brojni.
“Izostala je blagovremena reakcija obučenih taktičkih jedinica. Umjesto policije krvavi pir su zaustavili građani u namjeri da spriječe dalje posljedice na štetu građana i policajaca u civilu koji su se nalazili u neposrednoj blizini. To ukazuje na neadekvatnu pripremu i reakciju policije što je porazno za svakog pripadnika policije a kamoli za one koji njome upravljaju. Protivteroristička jedinica (PTJ) je i najveće razočarenje građana. Njena operativno gotovost je nikakva. Smatrali smo je najelitnijom i najpozudanijom jedinicom, koja je realno i jedina osposobljena za ovakve situacije, ali se ona tokom trajanja masakra na Cetinju uopšte nije ni pojavila. iz razloga hitnosti stavljen u funkciju helikopter MUP-a za transport pregovaračkih timova PTJ i službenika kriminalističke policije, koji su posebno obučeni za ovakve i slične krizne situacije. Policija negira svaku grešku ali cetinjski masakr je pokazao da nama onda i ne treba PTJ kad su građani ostali nezaštićeni. Pozvao sam da se zatraži izvod iz GPS sistema kako bi se tačno vidjelo kad su krenuli, koliko su putovali, kojom brzinom su se kretali i kad su stigli na Cetinje. Da imamo kredibilnu, a ne korupmiranu i partijsku policiju, ovo ne bi trebalo da se predlaže već bi policija to sama od sebe prezentovala”, navodi Zeković.
Crnogorska javnost je kobnog 12. avgusta pet sati čekala na zvanično obraćanje predstavnika policije. To se konačno desilo kada je direktor policije Zoran Brđanin u video poruci saopštio broj žrtava, ranjenih, identitet napdača i dijelom hronologiju zločina. Tek sjutradan policija je poslala zvanično saopštenje u kojem se navode detalji zločina.
Zeković ocjenjuje da policija nije pravovremeno reagovala na zabrinutost građana.
“Čak nijesu pružene ni informacije koje su mogle biti korisne po pitanju bezbjednosti. Sada je jasnije zašto nije bilo komunikacije tokom i nakon krizne situacije koja je potpuno neozbiljno shvaćena od strane policijskih starješina. Policija se pokazala nesposobnom i nepouzdanom. Nije uspjela da zaštiti građane, nije ni operativno-preventivno, prije masakra djelovala, a bilo je mogućnosti i potrebe za tim. Odnose sa javnošću treba postaviti na potpuno drugačiji način”, smatra Zeković koji je godinama bio na čelu i Savjeta za građansku kontrolu rada policije.
I dugogodišnja novinarka a sada glavna i odgovorna urednica Portala Standard, Jasmina Muminović, smatra da je dugo trajalo ćutanje Uprave policije.
„To je definitivno veliki propust u kriznom komuniciranju i nije standard u ovakvim situacijama. Čula sam neka od objašnjenja da su čekali da se završi uviđaj, što je, istina, uobičajena praksa u njihovom radu. Međutim, u pitanju je specifičan događaj, pa je i pristup trebalo da bude drugačiji, upravo iz razloga što su oči cijele nacije bile uprte u Cetinje“, kazala je Muminović za Buku.
Podsjeća da ni nakon više dana od masovnog ubistva mediji ne raspolažu sa dovoljnim brojem zvaničnih podataka na osnovu kojih bi se mogla kreirati jasna i objektivna slika o svim okolnostima tog nesrećnog događaja, posebno u dijelu postupanja službenika policije.
„Očevici kažu jedno, policija tvrdi da je tri minuta poslije obavještenja bila na licu mjesta, da je razmjena vatre počela odmah i da je cijela akcija trajala 17 minuta, kada je ubica prestao da se oglašava. Treba sačekati rezultate istrage, obdukcione nalaze žrtav i druge dokaze, koji će činjenično rekonstruisati cijeli događaj“, tvrdi Muminović.
Ostavke (ne)ćemo vidjeti
S druge strane, Zeković smatra da bi odgovorni u MUP-u i policiji trebalo da podnesu ostavke zbog objektivne odgovornosti. O potencijalnim ostavkama malo je bilo riječi u crnogorskim medijima, ali je ministar policije u ponedjeljak saopštio, između redova, da to neće učiniti već da je zadužen da poboljša uslove rada policijskim službenicima.
“O odgovornosti se i govori u ovakvim situacijama jer javnost ima pravo da zna da li je policija preduzela sve što je trebala da spriječi ovaj masakr i njegove posljedice. Umjesto toga, raznim kanalima, zvaničnici nam poručuju da ne treba o tome pričati već se fokusirati na ispraćaj i žaljenje žrtava pri čemu čak nijesu ni uspjeli da primijene na čitavoj teritoriji zemlje vladinu odluku o proglašenju žalosti. U takvim aktivnostima je nažalost učestvovala i Srpska pravoslavna crkva koja ima dominatan uticaj i na ovu garnituru političara. Crna Gora je i dalje izraženo partitokratsko društvo a vladajuće partije čine sve što mogu da relativizuju probleme i prikriju slabosti sitema. Interesantno je da su gotovo svi uticajniji mediji otvorenije nego do sada govorili o odsustvu elementarne političke kulture odgovornosti. Na Cetinju su crnogorska Vlada i policija pali na ispitu integriteta, profesionalnosti i efikasnosti i uvjeren sam da će se to odraziti na njihovu političku i profesionalnu budućnost”, tvrdi Zeković.
Očevici jedno policija drugo
Javnost posebno bune i različite informacije koje stiču od očevidaca i zvanične verzije događaja koju saopštava policija, posebno kada je riječ o samom trajanju napada. Na osnovu pojedinih izjava svjedoka koje su pojavile u medijima kobni napad je trajao oko sat, dok policija tvrdi da je napadač krvavi pir počeo oko 15:20 a da je prestao da puca u 15:50.
Zeković tvrdi da su brojne nelogičnosti. Podsjeća na tvrdnju policije da su njihovi službenici po dolasku na lice mjesta adekvatno zaštitili građane i navodi da brojni snimci sa kritične lokacije pokazuju da saobraćaj nije u potpunosti blokiran, kao ni kretanje pješaka.
“Da obezbjeđenje lokacije nije bilo adekvatno, potvrđuju i TV snimci na kojima se vide da članovi porodice Borilović koji bez zaštite i pratnje policajaca napuštaju tu lokaciju. Da stvar bude još konfuznija ukazuje i javni nastup inspektora Kriminalističke policije koji je govorio, na nacionalnom javnom servisu, i o opasnosti krvne osvete a koja se upravo mogla dogoditi i na licu mjesta. Takav nastup je u pravcu skretanja pažnje sa propusta policije i proizvodnje dodatne zabrinosti u lokalnoj zajednici. Policija tvrdi da je blokirala mjesto a očevici tvrde da je najmanje troje građana prošlo kroz blokadu i uputilo se svojim kućama. Građanin B.V. je spasio jednu od njih. U policijskim saopštenjima o tome ni riječi”, navodi Zeković.
Dodaje i da se očevici i policija se ne slažu ni oko toga koliko je trajao sami masakr.
“Građani tvrde da je trajao sat vremena a policija tvrdi da je sve trajalo pola sata najviše do 45 minuta. Interesatni su i nastupi policije da je izvršilac krivičnog djela navodno za desetak minuta uspio da ubije najmanje sedam osoba, više puta napuni pušku, šestoro njih rani i obavi nekoliko telefonskih poziva. Očevici i policija se ne slažu ni oko toga kada joj je prijavljen incident. Građanin, koji je i očevidac, je četiri puta pozivao policiju. Prilikom posljednjeg poziva su mu saopštili da ih više ne uznemirava i ne ometa u radu. Da smo transparentno društvo, sa izgrađenim institucijama, već bi se javno objavili pozivi upućeni dežurnoj službi policije koji su morali ostati pribilježeni na registrofonu. Tu očekujem brojne manipulacije i jedino listing poziva će pokazati istinu”, kaže Zeković.
Treći dan nakon gnusnog zločina i dalje se ne zna da li je napadača ubila policija ili sugrađanin N.K, koji je do juče bio nedostupan policiji. Nakon što je saslušan u svojstvu građanina N.K. je pušten. Upitana kako mediji da se ponašaju u situaciji kada je malo činjenica poznato i da li svi podaci ukazuju na haotično ponašanje policije u kriznim situacijama, Muminović da su novinari, kao i u svim ostalim situacijama, dužni da koriste zvanične ili nezvanične relevantne izvore.
“Sjetićete se, informacija da je sugrađanin usmrtio ubicu je zvanično saopštena. Saopštila je tužiteljka, koja rukovodi izviđajem. Da li je taj posljednji hitac, koji je ispaljen u masovnog ubicu, ili neki prije bio smrtonosan, izjasniće se obducent. Pretpostavljam da policija čeka taj nalaz, kako bi se zauzeo konačan stav”, navodi Muminović.
Uprava policije je, pak tvrdi Zeković, pokazala da nema kapaciteta da se adekvatno nosi sa kriznim situacijama.
“Naročito je to izraženo u manjim sredinama u kojima su kapaciteti još lošiji. Posebno je zabrinjavajuće što Uprava policije, odgovarajući na brojne primjedbe javnosti, otvoreno polemiše sa očevicima masakra i manipuliše podacima koji trebaju biti neupitni. Masakr na Cetinju, čak i ako izostane profesionalna i politička odgovornost, pokazuje da su građani Crne Gore, bez obzira na njihove međusobne razlike u pogledu vjere, etničkog ili političkog opredjeljenja, jedinstveni u želji da im je potrebna profesionalnija i uspješnija policija. To daje prostor za široku građansku i političku saradnju. Ozbiljne reforme u policiji su nužne a građani će to sve intenzivnije i argumentovanije tražiti kako bi dobili instituciju koja je u stanju da osigura bezbjednost i primjenjuje zakon”, zaključuje Zeković.