“Lana Pudar nema gdje da
trenira”, “Klub Lane Pudar još jednom je pozvao nadležne da hitno reaguju i
osiguraju adekvatne uslove za trening”, “Lanin otac apelovao je na sve one
kojima je to obaveza da naprave olimpijski bazen u Mostaru čim prije”, ovo su samo
neki od naslova u kojima se govori o ulaganju u sport, plivanje, mlade talente
u Bosni Hercegovini.
Pripremaju se a ne znaju
ni da li će igrati
O ulaganju u plivanje prije
nekoliko godina govorila je i Amina Kajtaz, koja je prije nekoliko dana počela nastupati
za susjednu Hrvatsku, jer u Mostaru nije imala ni osnovnih uslova.
“U cijeloj BiH imamo dva olimpijska
bazena, a samo u Zagrebu imate pet, šest olimpijskih bazena. Tim pitanjem se
trebaju baviti bh. političari, trebaju ulagati u individualne sportove, a ne
samo u fudbal”, kazala je svojevremeno Kajtaz.
Agonija kroz koju su tokom augusta
prolazile košarkašice i košarkaši državnih selekcija već je ispričana, ali i
nezabilježena u Evropi.
Tokom priprema za Svjetsko u ženskoj
i Evropsko prvenstvo u muškoj konkurenciji, košarkašice i košarkaši nisu sa
sigurnošću znali ni za šta se pripremaju. Naime, bh. košarkašicama je bio
upitan odlazak na Svjetsko prvenstvo u Australiju koje se održava od 22.
septembra. Razlog – nedostatak novca za finansiranje putovanja.
Ista razmišljanja su imale i muške
kolege, koje početkom septembra očekuje Evropsko prvenstvo čiji će domaćin biti
Njemačka, Češka, Italija i Gruzija.
“Atmosfera u ekipi je dobra uz sav
ovaj cirkus koji nas prati, nažalost. Tu smo da radimo i da vidimo šta će biti.
Bez obzira koliko mi željeli da ovo sve nas ne remeti, mislim da nas remeti,
jer ne znamo šta će biti sutra. Danas znamo da imamo dva treninga i to je to.
Da li imamo pripremnih utakmica ili nemamo, to nije u našoj kontroli. Mislim da
je sramotno da državna reprezentacija bilo kojeg sporta prolazi kroz ove
turbulencije koje su državnog karaktera. Bojim se da je uvijek neki bojkot
nečega, nadam se da u budućnosti nećemo imati problema što se tiče hotela,
struje i tih sitnica koje bi trebale biti normalne”, kazao je prije nekoliko
dana za Novu BH Jusuf Nurkić, reprezentativac BiH i košarkaš Portlanda.
Iako je prije nekoliko sedmica obećao
finansijsku podršku Košarkaškom savezu BiH, predsjedavajući Vijeća ministara
BiH Zoran Tegeltija je reagovao tek nakon što je u pomoć pritekla Vlada Kantona
Sarajevo.
Krajnji rok za uplatu putovanja do
Australije je bio u ponedjeljak, tako da je Vlada KS-a, na inicijativu ministra
kulture i sporta Samira Avdića reagovala u četvrtak, donijela odluku i novac
Košarkaškom savezu uplatila u petak, tako da smo se bruke spasili u zadnji čas.
Jučer je konačno zasjedalo i Vijeće
ministara BiH, naravno telefonski, i donijelo odluku o izdvajanju 200.000 KM za
KSBiH, iz kojeg su kazali da će ovaj iznos biti dovoljan za finansiranje
putovanja košarkaša na Evropsko prvenstvo.
Tražili pomoć od države, a nije im ni
na dopis odgovoreno
Da se ovakav način djelovanja
državne vlasti prema sportu pokazao neefikasnim davno je postalo jasno. Svi
vide da nema ništa od povremenih uskakanja pet do 12 i reagovanjem tek
kad vas cijela država prozove ili kad vidite da su drugi počeli raditi vaš
posao.
Državnu vlast ne zanimaju
sportisti, oni koji na najbolji način predstavljaju ovu zemlju, oni koji sa
ponosom govore odakle dolaze. Kako drugačije opisati odnos političara spram
košarkašica koje su završile na 5. mjestu na Evropskom prvenstvu koje je
održano prošle godine.
Ove godine nismo vidjeli da
je bilo kojoj košarkaškoj selekciji u Evropi, muškoj ili ženskoj, upitan
odlazak na Svjetsko i Evropsko prvenstvo, a pogotovo ne nekoj selekciji koja
završi peta u Evropi.
To najbolje pokazuje šta
vlastima ove zemlje znači kada donesete peto mjesto sa Evropskog prvenstva –
apsolutno ništa.
Isto kao što im ništa ne
znači ni to što odbojkašice Bosne i Hercegovine spavaju po podovima, stolovima
i sećijama i što putuju autobusima preko 20 sati.
Vjerovatno niko u ovoj zemlji
ne bi ni znao da jedna od odbojkašica nije na društvenoj mreži Instagram
podijelila fotografiju na kojoj se vidi kako odbojkašice borave u uslovima koji
nisu dostojni za profesionalne sportašice.
“U posljednjih nekoliko dana
imale smo tri duga putovanja. S obzirom da naš savez nema uslova da nam
obezbijedi pripreme u našoj državi, mi smo morali da se snalazimo i zakazujemo
prijateljske mečeve i da nam drugi savezi obezbjeđuju pripreme, što je nama
dobro došlo jer smo se mi do sada pripremale za takmičenja bez prijateljskih
utakmica. Stigle smo jutros u pet sati i dočekalo nas je veliko iznenađenje, da
nemamo sobe. Ne mogu da govorim čija je to greška. Meni je samo žao što smo mi
zaslužile, ne duplo, već troduplo bolje uslove poslije svega što smo napravile
prošle godine, kada smo osvojile Zlatnu ligu, gdje smo se kvalifikovale na
Evropsko prvenstvo prvi put. Žao mi je što je naš savez tražio pomoć od države,
a na dopise nisu dobili ni odgovor, a novcu neću ni da pričam. Žao mi je što
smo se u državi doveli u situaciju da razdvajaju sport, pogotovo kada su
reprezentacije u pitanju”, kazala je danas za N1 kapitenka odbojkaške
reprezentacije BiH Anđelka Radišković.
Neko spava na podu, a neko
skrši 9.000 KM u VIP salonu
Ona dodaje da nijednog
momenta odbojkašice nisu dozvolile da im se poljulja atmosfera u ekipi.
“Čitava ekipa je razočarana
odnosom prema nama. Nama novac nije bitan. Mi da igramo zbog para, mi nikad ne
bi ni zaigrale za ovaj grb. Mi smo prvenstveno tu zbog nas i države. Ipak je
lijepo kad se priča da smo nešto napravile, da se Bosna i Hercegovina malo
makne iz tog dna. Ne moramo mi uvijek da budemo izduvni ventil svima. Neka malo
drugi razmišljaju kako će da pobijede Bosnu i Hercegovinu”, istakla je
Radišković.
A oni koji Bosnu i
Hercegovinu smatraju upravo svojim izduvnim ventilom su političari na vlasti.
Njima je bitno da je samo njima dobro i da imaju obezbijeđene uslove gdje god
da idu, da imaju skupocjene automobile i vozače koji ih voze, da imaju plate po
pet ili šest hiljada maraka, da imaju uvećanja po 500 KM, čim policajac dobije
uvećanje od 80 KM.
“Reprezentacija podrazumijeva pravo na
korištenje budžetskog novca za ugostiteljske usluge koji se svake godine
odobrava radi obavljanja službenih redovnih i međunarodnih poslova”. Ovo je
jedina reprezentacija koju poznaje državna vlast. One prave
reprezentacije, istinske, koje vrijede više nego svi ministri, sazivi Vijeća
ministara i parlamenata, političare u ovoj zemlji ne zanimaju.
Do novog čitanja ispovijesti nekoga
od naših sportista čitat ćemo naslove: “Izetbegović potrošio 6.000 KM na VIP
salon u Beču”, “Čović potrošio 3.000 KM na aerodromu u Bruxellesu”, “Krišto
potrošila 4.800 KM na VIP salon u Beču”, “Za Zvizdićev VIP salon u Beču plaćeno
oko 9.200 KM”…
Za ovu reprezentaciju će
uvijek biti novca, dok god građani budu punili budžet.