Foto: Foto Baza
Dragan
Ostić, asistent na programu “Energija i klimatske promjene” za BUKU
govori o energetskoj krizi, energiji iz termoelektrana, izazovima zbog
energenata i drugim temama.
Imajući u
vidu obnovljive izvore energije i krizu energenata sa kojom se svijet suočava,
koliki je izazov za zemlje poput BiH da ispoštuju zelenu agendu?
Biće
izazovno ali kriza nas ne smije sputati. Trenutna energetska kriza nije
permanentno stanje. Ona je, kratkoročno posmatrano, privremenog karaktera.
Dugoročno posmatrano, resursi koje koristimo za proizvodnju energije će se
kad-tad iscrpiti. Zbog toga je bitno da idemo u pravcu razvoja kapaciteta
obnovljivih izvora energije.
Ono što mi
vidimo na terenu jeste povećanje ekološke svijesti među stanovništvom, koje se
ogleda u sve većem interesovanju građana za ugradnju solarnih panela na
vlastite domove, u sve češćem traženju savjeta oko individualnog načina
djelovanja za smanjenje zagađenja vazduha, u sve češćem podizanju glasa običnih
građana protiv projekata štetnih po životnu sredinu.
Neke
zemlje, poput Njemačke, najavile su otvaranje zatvorenih termoelektrana zbog
nestašice plina, koliko će se ovakve odluke odraziti na ispunjavanje planova za
smanjenje prljave energije?
Narativ u
kojem se Njemačka jednim uvijenim ohrabrenjem ističe kao povratnik
termoelektranama ne treba da nas usmjerava ka jednom oportunističkom djelovanju
i kratkoročnom sagledavanju stvari koje podrazumijeva otvaranje novih
termoelektrana i vještačkog produženja rada postojećih. Njemačka svoje
kapacitete OIE razvija dobrih 40 godina. Uložili su značajna sredstva u razvoj
tehnologija. Njihove termoelektrane ne koriste ništa manje štetna goriva nego
naše, međutim oni koriste razne filtere, posluju po standardima, ne zagađuju
svoje rijeke ispuštanjem štetnih materija u njih.
TE
Ugljevik ne koristi filtere za odsumporavanje jer im se ne isplati. Gacko ih uopšte
nema. Rudnik Kamengrad pored Sanskog Mosta zagađuje rijeku Blihu do neslućenih
razmjera. Ta rijeka je u nekim danima siva, izgleda postapokaliptično. U tome
je razlika, u savjesnom djelovanju.
Koji su
najveći izazovi BiH u ovom trenutku kada govorimo u termoelektranama koje su i
dalje poprilično aktivne?
Njih tek
sljeduju izazovi, poput taksi (CBAM) koje će morati da plaćaju. Takse
podrazumijevaju namete u vidu finansijskih
sredstava, koja će da se slivaju u budžet koji će da se koristi za izgradnju
kapaciteta obnovljivih izvora energije. U jednu ruku, termoelektrane će
finansirati svoju propast.
Još malo
nam dolazi i zima i aktiviraće se priča o zagađenom vazduhu, živimo u zemlji
koja mjeri veoma nezdrav vazduh. Kako se boriti protiv toga?
Podaci
koje dobijamo iz uređaja koji je postavljen na krov zgrade opštine Ugljevik,
koji smo u saradnji sa opštinom i organizacijom Bankwatch postavili u
maju, ti rezultati su zabrinjavajući. Granične vrijednosti se prekoračuju više
puta na sedmičnom nivou. A pričamo o ljetnjem periodu godine, kada zagađenje
nije toliko izraženo. Zamislite samo o kakvim se brojevima radi tokom zimskog
perioda. I većina tog tereta pada na stanovnike sela i opština u kojima se
nalaze termoelektrane. Oni najviše ispaštaju.
Kako se boriti protiv toga? Postepenim zatvaranjem
termoelektrana i postavljanjem filtera (filtera koji će raditi, a ne da se
postavljaju pro forma) na postojeće termoelektrane, prelaskom na
obnovljive izvore energije i samim tim očuvanjem životne sredine.
Vlada
Republike Srpske donijela je Odluku o osnivanju „Vjetroparkovi Elektroprivrede
Republike Srpske“. Isti dan je i Vlada Federacije BiH dala saglasnost za
izgradnju vjetroelektrane i fotonaponske elektrane. Je li budućnost BiH u
energiji vjetra?
To je
svakako velika vijest. Uvijek koristimo priliku da istaknemo da dva vjetroparka
u BiH proizvode istu količinu električne energije kao i SVE DO SADA IZGRAĐENE
male hidroelektrane, a izgrađeno ih je 120 u Bosni i Hercegovini. Međutim, ono
što država ovdje treba da uradi jeste da javna dobra koristi za dobrobit svih
nas, a ne samo za bogaćenje pojedinaca ili privatnih kompanija. Sve češće imamo
slučajeve u kojima su ugovori netransparentni, gdje se pojavljuju investitori
sumnjive poslovne pozadine, što je naša višedecenijska rak-rana. Nadamo se da
to neće biti slučaj sa vjetro i solarnim parkovima.
Imajući u
vidu da živimo u vremenu krize, prvo je bila pandemija, sad je rat u Ukrajiji,
pa se sve manje priča o klimi i klimatskim promjenama i ljuskom uticaju na
planetu. Kakva nam je budućnost ako nastavimo ovim putem korištanja prljave
energije
Što se tiče prisustva prioritetnih tema u medijima,
ratovi i globalne pandemije imaju prednost u odnosu na klimatske promjene,
prvenstveno zbog toga što su vidljiviji i opipljiviji i prijetnja je značajno
izraženija u poređenju sa klimatskim promjenama. Ako nastavimo ovim putem,
ublažavanje posljedica klimatskih promjena postaće tema broj jedan, što nikome
ne ide na ruku. Naravno da o temi klimatskih promjena treba da se priča i da se
na tom polju intenzivno djeluje, međutim mišljenja smo da je mnogo bitnije
raditi na tome da se ne dovedemo u situaciju da spašavamo planetu kada za to
već postane kasno. A upravo na vrhuncu pandemije smo svjedočili značaju prirode,
zdrave životne sredine, otvorenog prostora i čistog vazduha.