Foto: BUKA
O kurupciji u porodilištima
širom Bih razgovaramo sa Amilom Tatrević, predsjednicom udruženja Baby Steps.
Amila, kakva je situcija u
porodilištima u BiH, da li se nešto mijenja da se poboljša položaj i smanji
korupcija?
Nažalost, korupcija u porodilištima u BiH je na izrazito
visokom nivou. Svakodnevno dobijamo iskustva porodilja koja svjedoče korupciji,
te jasno vide povlašteni i podređeni položaj porodilja koje su „počastile“ ili
nisu „počastile“ doktore. Korupcija je obuhvatila porodilišta u tolikoj mjeri,
da se smatra normalnim i općeprihvaćenim ponašanjem kod medicinskog osoblja, a
nužnošću kod porodilja i članova njihovih porodica. Zašto nužnost? Strah od
poroda, od uslova u porodilištu, od trauma prethodnih vlastitih ili tuđih
poroda, tjera porodilje da i same ponude mito da bi bolje prošle na porodu, u
nadi da će tako omogućiti bolje uslove sebi i bebi, a možda čak i spasiti život
nerođenog djeteta.
Na koje probleme se trudnice i
porodilje najviše žale, šta im najviše smeta u porodilištima u BiH?
Uslovi u porodilištima u BiH su iznimno loši. Porođajno
iskustvo je jako traumatično, do te mjere da većina porodilja poslije prvog
poroda, ne želi više rađati. Kada govore o uslovima u porodilištima, porodilje
se ponajmanje žale na uslovnost prostorija i hranu, iako je i to daleko od
prihvatljivog u većini porodilišta. Najveći problem jeste nepoštivanje prava
porodilja, te nepoštivanje porodilje kao osobe. Nehuman odnos prema porodiljama
je postao praksa u porodilištima, gdje porodilje redovno prolaze kroz barem
neki vid verbalnog nasilja, gdje se na njih galami, gdje im se prijeti pa čak i
zastrašuje da će ugroziti život bebe. O procedurama se ne informišu, a kamoli da
im se traži pristanak za iste. Loše postupanje prema porodiljama i nepoštivanje
njihovih prava, uključujući i prisiljavanje na postupke se stručno definiše kao
akušersko nasilje.
Da li su institucije spremne da
se suoče sa problemima i da ih počnu rješavati?
Problemi u porodilištima se moraju sistemski rješavati. Nije
dovoljno prepustiti pojedinačnim porodilištima da sami uređuju i definišu
pravila i procedure u porodilištima. Postoje smjernice svjetskih akušerskih i
ginekoloških udruženja koje bi se trebale uvesti u sva porodilišta i postati
praksa širom BiH. Nažalost, veliki problem je nepriznavanje postojanja problema
od strane nadležnih, a posebno medicinskog osoblja. Korupcija se naziva drugim
imenom u cilju da se opravda, nezadovoljstvo porodom i iskustva porodilja se
prebacuju kao krivica porodilje, a nikako sistema, te se svaka kritika shvata
lično kao nešto što ima za cilj ponižavanje doktora. Ono što uvijek naglašavamo
jeste da sve što radimo ima za cilj unaprijeđenje uslova u porodilištima što bi
trebao biti cilj i samom porodilištu. Svaki doktor i babica imaju za cilj da
porod prođe što jednostavnije, a upravo preporuke na kojim insistiramo dokazano
pomažu u tome. Bolji i humaniji odnos prema porodilji, poštivanje njenih prava,
pratnja na porodu, sve su to faktori lakšeg poroda i manjih komplikacija.
Moramo shvatiti da je porodilja ta koja je korisnik usluge i njeno zadovoljstvo
je mjera uspjeha rada porodilišta.
U okviru projekta „Borba protiv korupcije u porodilištima“
koji provodimo uz podršku USAID-a, uspjeli smo dogovoriti saradnju sa nekoliko
većih porodilišta u Bosni i Hercegovini, specifično u dijelu koji se odnosi na
prijavu korupcije, što smatramo iznimno važnim. Ove saradnje smatramo
ohrabrujućim korakom ka naprijed, te se nadamo da će biti uspješni prvi koraci
u unaprijeđenju uslova u porodilištima. Davanje povratne informacije od strane
porodilje menadžmentu bolnica, te prijave nepravilnosti i korupcije, su svakako
prvi koraci u prihvatanju problema, a onda i rješavanju odnosno u konačnici
unaprijeđenju stanja i smanjenju korupcije.
Kako se boriti protiv ustaljene
prakse čašćavanja prije ili nakon poroda, kako kovertu odbaciti kao nešto što
je vezano za porođaj?
Kada govorimo o „čašćavanju“ prije poroda, ono je najčešće
posljedica loših uslova u porodilištima, gdje porodilje iz straha za svoj život
odlučuju da tom „kovertom“ pokušaju poboljšati odnos doktora i sam porod.
Medicinsko osoblje je tu ključno koje ne samo da ne smije tražiti ili
insinuirati mito, već ga moraju odlučno odbiti jer je tu itekako prisutna
velika disproporcija u odnosu moći doktora i porodilje.
S druge strane kada govorimo o „čašćenju“ nakon porođaja, tu
je prisutno običajno pravo i potreba i navika našeg društva da u tom trenutku
radosti zbog rođenja djeteta „častimo“ osobe koje su samo odradile svoj posao.
Borba protiv korupcije se, pored unaprijeđenja uslova u
porodilištima, bazira na mijenjanju percepciju korupcije. Moramo postati
svjesni šta je korupcija a posebno moramo razmišljati o posljedicama iste. Ta
koverta koja možda pomogne toj porodilji, nosi i svoje posljedice za druge
porodilje koje nisu dale kovertu, ali ujedno i mnogo veće dugoročne posljedice
gdje će nam se stanje i uslovi u porodilištima još više pogoršati u budućnosti,
da se bojim zapitati šta čeka našu djecu ako se ovakav trend nastavi. Korupcija
je krivično djelo sa razlogom. Ta koverta je korist koja se pribavlja
protuzakonito i uvijek na štetu nekog drugog. Pa i to čašćenje poslije poroda,
koje se čini bezazlezno itekako nosi dalekosežne posljedice. Upravo percepcija
doktora pokazuje kolike su posljedice – oni te koverte i ne smatraju korupcijom
već „čašću“, „poklonom“ i svojim pravom. I onda uz to sve imamo nehuman odnos
prema porodiljama sve dok se ne da koverta, kada se najčešće odnos mijenja. Samo
kada prihvatimo posljedice koje to „čašćenje“ nosi, moći ćemo pričati o
promijenjenoj i ispravnoj percepciji korupcije, te s tim i neprihvatanju bilo
kakvog „čašćenja“ ni kao vida običaja ni nužnosti.
Kod nas se dešavaju i smrti
porodilja i beba koje se vjerovatno ne bi desile da su bolji uslovi u
porodilištima, kako raditi na poboljanju uslova ali odnosa ljekar-pacijentica?
Sigurno je da loši uslovi u porodilištima povećavaju rizike
vezane za porod, te time i povećavaju mogućnost najcrnjih ishoda. Nažalost, ono
što nam najteže pada su upravo te najteže priče iz porodilišta koje se dešavaju
prečesto u porodilištima u BiH. Kada govorimo o poboljšanju uslova u
porodilištima, uvijek tražimo da i naša porodilišta prate preporuke svoje
struke, svjetskih udruženja ginekologa i akušera. Nažalost, naše procedure se
drastično razlikuju. Dovoljno je čuti iskustvo porodilje koja se porodila u
nekoj zapadnoj zemlji recimo, i vidjeti koliko smo mi daleko od takve prakse. A
nije teško prekopirati dobre prakse iz svijeta, ne treba tu puno ulaganja, već
samo malo truda i volje. Odnos ljekar-pacijentica je veliki problem, na kojem
se mnogo mora raditi. Nažalost, ustaljena praksa podstiče odnos prema porodilji
koje je daleko od prihvaćenog i preporučenog. Ovaj odnos je ono što najviše
truda traži, te je nužno da sistem djeluje kroz razne edukacije, smjernice o
ponašanju te konačno i sankcijama ukaže na neprihvatljivo ponašanje. Moramo
znati koja je čija uloga i da je porodilja korisnik usluge, da je porodilja ta
koja se porađa, i da joj je medicinsko osoblje podrška i pomoć, a ne obratno,
kako to često tumače doktori. Na kraju, zar humana nauka kao što je medicina,
ne bi trebala da se prema porodilji u tako intimnom i važnom trenutku odnosi
barem humano?
Rezultati istraživanja koje ste
sproveli su pokazali da je 50% porodilja i članova njihove porodice dalo
novčana sredstva ili poklon u porodilištu, javno ili tajno, prije ili poslije
poroda. Šta nam ovo govori o društvu u kojem živimo, o tome da prećutno
podražavamo ovakvu praksu koja je jasno koruptivna’
Osim problema straha od loših uslova na porodu, kao jedan od
većih uzročnika korupcije u porodilištima je običajno pravo. Generalno kao
društvo imamo zastupljenu naviku da častimo doktore za posao za koji su
plaćeni, a to se još više uveća kada govorimo o jednom trenutku radosti zbog
rođenja novog života. U tom trenutku sreće, članovi porodice porodilje žele da
podijele sreću i „počaste“ ljude oko sebe, što najčešće bude kroz koverte koje
se daju doktorima, babicama, medicinskim sestrama. Korupcija se često pravda
kao poklon, dar ili najpopularnije „čašćenje“. Ne smatra se krivičnim djelom,
te se i ne razmišlja o posljedicama „čašćenja“. Korupcija je prisutna u svakom
segmentu našeg društva, te se u slučaju korupcije u porodilištima često
banalizira kao nešto mizerno jer je riječ o sitnoj korupciji. Međutim,
postojanje korupcije baš u porodilištima ukazuje na ogroman problem našeg
društva, gdje ne samo da dozvoljavamo nego i opravdamo da nam život našeg
djeteta počne sa korupcijom. Šta onda možemo očekivati dalje u njegovom životu,
ako je njegov prvi dah popraćen krivičnim djelom?
Pokrenuli ste Inicijativu da
svaka porodilja ima pravo na svoju pratnju na porodu. Koliko je ovo važno? Gdje
je sve u BiH zabranjena pratnja prilikom poroda i sa kojim obrazloženjem?
Sve porodilje zaslužuju dostojanstven porod uz pratnju osobe
po želji porodilje, što su i smjernice Svjetske zdravstvene organizacije.
Pratnja na porodu daje podršku i snagu porodilji, što je iznimno važno i za tok
porođaja, u nepoznatom bolničkom ambijentu gdje često budu prepuštene same sebi
i gdje se ne može ni očekivati od medicinskog osoblja potpuna posvećenost
svakoj porodilji. Štaviše jedino osobe bliske porodilji mogu biti psihološka i
emocionalna podrška, te joj dati hrabrost i snagu koja je krucijalna za porod.
Pratnja na porodu ima mnoge dokazane benefite ne samo na
porođajno iskustvo, već i na sam tok porođaja, između ostalog i:
• kraće vrijeme poroda
•
niži postotak
postporođajnih komplikacija
•
niži postotak
hitnih carskih rezova
•
niži stepen
stresa i anksioznosti kod porodilje
•
bolje
povezivanje majke sa bebom.
Pratnja na porodu direktno utiče i na smanjenje stope
korupcije – kada porodilja uz sebe ima blisku osobu tokom poroda, eliminiše se
pritisak na porodicu da osoblje porodilišta potkupljuje u nadi da će time
poboljšati šanse za bolji tretman tokom poroda.
Što se tiče trenutnog stanja vezano za pratnju na porodu, mali
je broj porodilišta koji dozvoljavaju pratnju na porodu. Pandemija je automatski dovela i do zabrane
pratnje na porodu u svim porodilištima u BiH, iako je Svjetska zdravstvena
organizacija (WHO) odmah na početku pandemija izašla sa saopćenjem da se ženama
i dalje mora omogućiti dostojanstven porod i pratnja osobe po želji. Čak i
danas, kada je epidemiološka situacija drastično promijenjena u odnosu na
početak pandemije, nemamo dozvoljenu pratnju u mnogim porodilištima. Nažalost,
pandemija se i dalje koristi kao čest izgovor u zdravstvenim ustanovama, što je
i u slučaju pratnje na porodu.
Zbog važnosti pratnje na porodu, koje dokazuje i struka, te
konačnog promjene kursa porodilišta ka unaprijeđenju uslova i odnosa prema
porodilja, pokrenuli smo peticiju za pratnju na porodu u svim porodilištima u
BiH, koja je i dalje aktivna i već imamo preko 4.000 potpisa. Treba naglasiti
da peticijom tražimo pratnju osobe po želji porodilje i to tokom cijelog
trajanja poroda, dakle od trenutka ulaska u porodilištek, a ne samo na izgonu
kako je to najčešće bio slučaj i prije pandemije. Smatramo da je dozvoljavanje
pratnje na porodu po želji porodilje i tokom cijelog trajanja poroda minimum
koja porodilišta trebaju i moraju dati porodiljama, posebno kada sve strukovne
smjernice ukazuju na benefite iste. Ujedno se nadamo da će porodilišta odlučiti
da konačno krenu u promjene i poboljšanje uslova u porodilišta te smanjenje
korupcije, a prvi korak bi mogla biti upravo pratnja na porodu.