Od ukupno 1.200 (i nešto) radnika Elektroprivrede Republike Srpske,
koji su dobili otpremnine, gotovo polovina otpada na Elektrokrajinu, u
kojoj je 495 radnika namireno otpremninama. Do današnjeg dana javnost
Republike Srpske nije saznala tačan broj radnika koji su dobili
otpremnine od Elektroprivrede RS, dok su sa druge strane neki od tih
radnika po partijskoj liniji, ubrzo dobili novi angažman u preduzećima
koja su u vlasništvu Republike Srpske ili lokalnih zajednica.
Čist primjer ekspresnog zapošljavanja radnika Elektrokrajine, koji su
uzeli otpremnime, u druge institucije ili preduzeća jesu pojedinci iz
Gradiški koji su bliski vladajućem SNSD-u. Jedan od primjera je Zoran
Radulović, koji je nakon isplaćene otpremnine dobio posao u Gradskoj
upravi Gradiška u Odjeljenju za finansije, gdje radi na evidenciji
naplate SON-a. Radulović je bio desna ruka Zoranu Adžiću, dok je Adžić
bio direktor Elektrodistribucije Gradiška. Izgleda da Adžić nije mogao
bez Radulovića pa ga je brže bolje ponovo zaposlio kod sebe.
Sin istakuntog člana SNSD-a Marice Bubulj, Aleksandar, je nakon
isplaćene otpremnine novi posao dobio u Protivgradnoj preventivi
Republike Srpske.
Osim zapošljavanje ljudi bliskih SNSD-u i Zoranu Adžiću, u
Elektrokrajini postoje i drugi propusti. Tako je aktuelni direktor
Elektrodistribucije Gradiška (sada koordinator terenskih operacija),
Mišo Čagljević napunio 65 godina i po sili zakona bi morao otići u
penziju, međutim Čagljević ne napušta fotelju, a u tome ima podršku
Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mijesta u
Elektrokrajini. Taj pravilnik nikome nije dostupan ali se njime
pravdaju iz Elektrokrajine zašto Čagljevića nisu poslali u penziju, te
dodaju da nema adekvatnog inžinjera da ga zamijeni.
Kada smo kod Čagljevića, treba napomenuti i to da je njegov sin
Stefan takođe uzeo otpremninu, te je vrlo brzo našao novo radno mjesto, u
Domu zdravlja Gradiška. Iz ove ustanove su nam potvrdili da je Stefan
Čagljević zaposlen kod njih, a o ovoj temi smo nedavno pisali, kada smo
objavili priču o malverzacijama u koje je bila uključena njegova majka, Tanja Čagljević.
Ovo su samo mikroprimjeri određenih malverzacija koje su prisutne u
Gradišci, a koje pokriva lokalna vlast, smatra odbornik PDP-a Radislav
Dončić.
“Zoran Adžić i SNSD u Gradišci su privatizovali sva preduzeća na
nivou Gradiške i oni određuju ko će gdje raditi, a ne stručnost tih
ljudi. Tako je i u drugim preduzećima na nivou grada, ne samo u
Elektrokrajini.”
Sličnog mišljenja je i politička analitičarka Tanja Topić, koja smatra da je partokratija porobila bh. društvo.
“U BiH je na vlasti partokratija, pri čemu ne možete dobiti posao
spremačice ukoliko ne posjedujete člansku kartu stranke na vlasti, dok
su građani pretvoreni u kolekcionare istih i poniženi jer su ucijenjeni
poslom. Drugi dio građana, koji nisu na izvoru vlasti, su diskriminisani
i nemaju pristup javnim resursima, dakle to je privilegija samo za
stranačke ljude koji će “uhljebljenje” naći po dominantnom i
jedinom.kriteriju – stranačkoj pripadnosti. Problem je što je većina
prihvatila takav model kao normalan, prihvatljiv, te nastoje postati dio
takvog sistema, a ne boriti se protiv te pošasti. Tako i ova priča u
Elektrokraiji i Gradišci prolazi nezapaženo”.
Iako su zakoni kod zapošljavanja jasno propisani, iako su u
Elektrokrajini podijelili otpremnine da bi se riješili viška radnika i
negativnog poslovanja, ne poštuje se ni jedno ni drugo. Radnici se i
dalje zapošljavaju kako u druga javna preduzeća, tako i u Elektrokrajinu
bez regularnog konkursa, a na kraju i realne potrebe, pa sve ide po
leđima građana, s obzirom da se gubici krpe kreditima ili dotacijama iz
budžeta.