Roditeljima se pridružio i nemali broj građana Banja Luke, a njihov zahtjev je jasan: da im se omogući da na dostojanstven način pomažu i brinu o svojoj djeci kojoj je pomoć roditelja njegovatelja od životnog značaja.
Roditelji su javno iznijeli svoje zahtjeve, a oni glase: da svi roditelji čija djeca imaju sto odsto tjelesno oštećenje ostvaruju pravo statusa roditelj njegovatelj, te da im budu uplaćeni doprinosi.
“Sadašnja naknada statusa roditelj njegovatelj, koja se veže za dobnu granicu njihovog djeteta do trideset godina života, zakonskim rješenjem treba izbrisati dobnu granicu, tako da pravo na status bude trajno, dok god je dijete živo. Isto tako naš zahtjev je i da roditelji mogu ostvariti pravo status roditelj njegovatelj nakon navršenih čezdeset i pet godina, ako ispunjavaju zakonske uslove. Zahtjevamo i da se samohranim roditeljima dodijeliti status bez obzira na procenat ostećenosti kod njihove djece”, bili su jasni ogorčeni roditelji.
Na protestu je bio i Dragoslav Šinik, predsjednik udruženja MNRL Gradiška, koja ima stotinu i dvadeset četiri člana i tom prilikom je izložio aktivnosti njegove humanitarne organizacije.
“U našem udruženju su djeca i omladina sa svim stepenima invalidnosti: celebralnom paralizom, autizmom, Daunovim sindromom i mnogim drugim bolestima. Imamo za njih organizovanu uslugu dnevnog zbrinjavanja koji radi tri dana u sedmici, a tu nam pomaže Centar za socijalni rad. Mi kao udruženje stali smo na raspolaganje da tim danima svako djete dovezemo u dnevni centar i vratimo kući kako bi olakšali život njihovih roditelja. U OŠ Vaso Čubrilović u Gradišci funkcioniše tri nivoa djeca sa umjerenom mentalnom retardacijom. I tu vršimo prevoz učenika. Ta djeca kada završe školu imaju pravo da se školuju i na četvrtom nivou u centru Zaštiti me u Banja Luci, a mi svakodnevno i tu djecu dovozimo u školu. Dnevno imamo oko 350 kilometara vožnje i posjedujemo dva vozila. To je jako korisno jer imamo i djece koja žive u ruralnim krajevima udaljenim preko 30 kilometara od tih centara. Da nemaju prevoz ta djeca bi bila osuđena da provedu život u četiri zida”, objasnio je Šinik.
Na pitanje da li je vlast totalno oglušena na njihove zahtjeve i potrebe, Šinik je kazao da postoji masa nelogičnosti.
“Za državu mi nismo nikakav teret. Prošle godine status roditelja njegovatelja u Republici Srpskoj imalo je šesto šesdeset i šest osoba. Međutim revizijom je ovaj status izgubilo 134 roditelja. U roku od dva mjeseca, jer se revizija radi u tom periodu, očekujemo da će taj status izgubiti još osoba i to je nedopustivo. Sredstva za taj status roditelja se treba i mora naći jer ta kategorija djece čiji smo mi roditelji bez nas ne mogu”, bio je jasan Šinik.
On je dodao da su zbog svega toga roditelji njegovatelji i došli u situaciju da moraju da izaći na ulici.
“U današnjem sistemu u kojem se nalazimo, ako nemate kritičnu masu slabo da se može išta učiniti po pitanju bilo kojeg društvenog problema. Ja se zato i zahvaljujem svim ljudima i roditeljoma koji su došli iz Trebinja, Zvornika, Bijeljine, Prijedora i drugih gradova. Međutim, njih je muka natjerala da pređu toliki put kako bi došli u Banjaluku da bi javnost čula za njihove probleme. Mi nemamo druge mogućnosti nego da se ovako javno obraćamo. Idući korak je da se organizujemo i da idemo sa peticijom u svim gradovima Republike Srpske i da sa prikupljenim potpisima dođemo u Banja Luku, te da Narodnoj skupštini jasno kažemo šta nas muči. Oni moraju da uvaže naše zahtjeve jer smatramo da djeca to zaslužuju”, naglasio je Šinik.
Vojin Nišević, predsjednik Udruženja Plavi balon iz Prijedora, rekao je da populacija koju on predstavlja nije nigdje vidiljiva te da je jedini način da se da do znanja da postoje izlazak pred javnost i na proteste.
“Mi pokušavamo da se što više udruženja okupi s istim ciljem. Važno je da naučimo da komuniciramo i radimo zajedno, jer to je jedini način na koji možemo nešto da ostvarimo. Mi u našem udruženju pokušavamo da se bavimo kompletnom porodicom, jer ovo je problem kompletne porodice. Ljudi tu vide samo djecu kojoj je pomoć potrebna, međutim bez podrške roditeljima koji o toj djeci brinu nije moguća ni pomoć djeci. Roditelji su stub porodice. Ako oni nisu sposobni mentalno i fizički da pomognu djeci onda je posao uzaludan. A isto tako sve to utiče i na drugu djecu koja su dio porodice a nisu ometena u razvoju. Dakle, jako je bitno da smo se udružili kako bi iskazali nezadovoljstvo i pokušali naći rješenje za taj problem”, pojasnio je Vojin.
On kaže da su pojedini roditelji imali sastanke sa ministarstvom, ali da se do dešavalo individualno, te da se problem nije rješavao kao da se radi o društvenoj nepravdi.
“Mi želimo kroz udruženja da iznesemo svoj zajednički stav. Mi smo i u kontaktu sa udruženjima koja nisu vezana za djecu ometenu u razvoju, naprimjer udruženjem paraplegičara. U suštini naš je problem isti i mi treba da rješavamo problema zajednički i da to radimo kroz institucije”, rekao je sagovornik.
Na pitanje da li postoje neki roditelji njegovatelji koji su privilegovani, recimo zato što su bliski vlasti ili vladajućoj partiji, Vojin je rekao da nema konkretno takvih informacija ali da postoje indicije koje govore da je bilo zloubotreba.
“Ja lično ne mogu biti sto posto siguran da je bilo privilegovanih. Iz mog životnog iskustva prije da se to odnosilo na neko poznanstvo negoli na stranačku pripadnost. Mada i partijsko pripadništvo može biti osnov za zloupotrebu. Ipak, ja ne znam za konkretan slučaj koji bi me upućavao u tvrdnju da se takvo što dešavalo. Ali kako u našem društve sve funkcioniše i to je vrlo vjerovatno”, rekao je sagovornik.
Božidarka Tomašević iz Banja Luke roditelj je i njegovatelj dječaka od šesnaest godina, kojem je pomoć i staranje potrebno dvadeset i četiri sata.
“Zakon po kojem smo mi dobili status roditelja negovatelja se od njegovog donošenja na bolje nije promjenio. Jedino što se promjenilo je da su neke roditelje uskratili za taj status. Iz nekog razloga misnistarstvo misli da smo mi greškom dobili taj status. Obrazložili su da komisije nisu na pravi način donosile ta rješenja. Oni uošte nisu svjesni koliko mi imamo problema zbog toga. Dovoljno je reći da oni misle da naša djeca, pošto idu u specijalnu školu za djecu s posebnim potrebama, mogu biti specijalizovana za pojedine poslove, te da im zbog toga mi kao roditelji njegovatelji nismo potrebni”, pojasnila je Božidarka. Ona je dodala da je jedino rješenje da se odluka ministarstva zdravlja odbaci i da se roditeljima vrati status njegovatelja.
“Mi na ta primanja imamo pravo i izašli smo na ulicu kako bi vlast vidjela da smo ozbiljni u odluci da dobijemo svoja prava. Oni nama zapravo nisu ni dali rješenje nego ga prolongiraju, a mi sve to vrijeme ne dobijamo odštetu. Kada dobijemo od ministarstva i konačnu odluku mi ćemo preko suda da potražimo svoja prava jer jedino preko tih institucija možemo da se borimo”, zaključila je sagovornica.