Prema za
sada dostupnim informacijama Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, na izborima (podaci za parlament FBiH) je glasalo 842.793 birača (39,96%), dok na izbore nije
izašlo 1.266.551 (60,04%) osoba upisanih u birački spisak. CIK je objavio i
izlaznost birača koji su birali predsjednika Republike Srpske.
“Izašlih na
izbore – 609.010 (48,36%), nije izašlo na izbore – 650.312 (51,64%)”, stoji na
stranici CIK-a.
Loša
ekonomska situacija, inflacija, malverzacije tokom pandemije COVID-19… neki su
od problema zbog kojih je bio očekivan veći izlazak birača. No, barem prema
službenim podacima, izlaznost je među najgorima u posljednjih 18 godina.
Sociolog i profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Tomislav
Tadić za BUKU kaže da je veliki broj građana apsolutno uvjeren da se izborima ništa suštinski
ne može promijeniti, jer se vode logikom “svi su isti”.
“Trideset
godina pljačke, korupcije i nepotizma stvorilo je opšti defetizam kod većine
građana. Izbori su se tako, djelimično, sveli na perpetuiranje i reprodukciju
vladajućih oligarhija, jer najvjerniji glasači su upravo oni čije sudbine su
vezane za stranke. Radi se o opštem stanju društvene svijesti i trebat će
decenije da se to suštinski transformira”, kaže Tadić.
Elvis Fejzić, profesor Fakulteta političkih nauka u
Sarajevu, pronalazi tri veće grupe uzroka male izlaznosti: zasićenost politikom,
neprečišćen birački spisak i odliv stanovništva.
„Prvi razlog je taj što je većina građana zasićena
politikom, imamo veliki stupanj razočarenja u politički proces. I općenito u
politici i političkoj teoriji takvo ponašanje građana se označava kao apolitika
i antipolitika. Tako da sigurno dio građana se ponašala antipolitički i
vjerovala je da njihova participacija u
političkom životu ne može ništa promijeniti i da će sve ostati isto. U nekim
drugim tranzicijskim zemljama, pa i u razvijenim liberalnim demokratijama, imamo
dio građana koji se ponašaju apolitički i preferira neke vaninstitucionalne
metode političkog djelovanja“, kaže Fejzić.
Smatra da ogromno razočarenje u institucionalnu politiku
i institucionalne predstavnike nije jedini uzrok što veliki broj građana nije
izašao na izbore.
„Drugi razlog zbog čega smo imali nisku stopu izlaznosti u
BiH jeste taj što mnogi građani BiH jesu i dalje građani BiH, ali ne žive u BiH,
nego zbog teške ekonomske situacije žive u nekim državama regiona ili u nekim
evropskim državama. Veliki broj njih nije glasao na izborima. Ti glasovi sigurno
neće stići poštom. Razloga je puno, neki su možda bili zauzeti u vrijeme glasanja,
neki su možda izgubili interes za glasanje kroz gubljenje direktnih veza sa
maticom i domovinom. Mogli su se pojaviti i drugi razlozi. Sigurno je da je kod velikog
broja birača problem dislociranost“, kaže Fejzić.
Kao treći krupni razlog navodi neprečišćeni birački spisak.
Vjeruje da je na njemu i dalje veliki broj mrtvih, ali i da su tehničke izmjene
zakona smanjile malverzacije sa praznim glasačkim listićima, odnosno glasanje u
ime drugih lica koja ne izlaze na izbore.
„Faktički, broj ljudi koji imaju biračko pravo je puno
niži. Puno manje ljudi ima stvarno biračko pravo“, kaže Fejzić dodajući da je
broj birača sličan broju stanovnika sa popisa iz 2013. što je, kako kaže,
nemoguće, jer bi to značilo da imamo samo 200.000 maloljetnih građana.
Politički analitičar Adnan Huskić vjeruje da je izlaznost
puno veća, jer mnogi koji su upisani na birački spisak nisu trebali biti dio
statistike.
„Tako da moj prvi dojam je da se ovdje radi o potvrdi
demografskog odliva u ovom četvorogodišnjem periodu i pod dva bi moglo biti da
su možda neke od mjera koje se tiču integriteta procesa onemogućile djelimično
manipulacije sa neiskorištenim glasačkim listićima“, kaže Huskić.
Dodaje da je birački spisak prenapuhan, jer su na njemu
stotine hiljada ljudi koji ne žive u BiH, ali imaju neki od bh. dokumenata.
„Samim tim, broj ljudi u BiH je mnogo niži i broj birača
je mnogo niži, pa je izlaznost visoka. To je razlog što imamo ovakve brojke. Problem
je što ti ljudi nisu u BiH, izlaznost je visoka. Ako radiš istraživanja i postavljaš
pitanja jesu li glasali, rezultati ponovljenih istraživanja, različite agencije
su radile, govore da je 75% ljudi izašlo na izbore. Ako uzmemo 5% društveno
poželjnog odgovora, izlaznost je 70%“, govori Huskić.
Maja Gasal Vražalica, direktorica Akademije za žene,
slićnog je mišljenja. Za BUKU kaže da svako onaj ko ima CIPS nalazi se na
biračkom spisku.
“Dakle, bez obzira gdje trenutno živimo, mi smo na biračkom
spisku. Opet ni na osnovu ovog podatka mi ne možemo reći da su svi oni koji
nisu izašli glasati, zapravo oni koji danas žive u nekoj od zemalja EU, jer ima
sigurno i onih koji su odlučili da ne izađu na izbore, a žive u BiH. Koliko ima
jednih, a koliko drugih, mislim da to malo koga zanima”, kaže Gasal Vražalica.
Za BUKU kaže da, kada se pogledaju rezultati glasanja,
uzimajući u obzir postotak (ne)izlaznosti u entitetima, vrlo jednostavno možemo
zaključiti da su režimski ljudi, ljudi koji žive u BiH i nakačeni su na budžet
zahvaljujući strankama, prvenstveno SDA, HDZ BiH i SNSD, i te kako izašli na
izbore i glasali za one koji su ih zaposlili, upisali na fakultet, obećali
postizborno zaposlenje/napredovanje i slično i osigurali sebi i svojima naredne
četiri godine bez mnogo stresa i egizistencijalnih problema.
“Dakle, u RS, 48,36% osoba je izašlo i od tog broja većina
njih je podržala stranku zahvaljujući kojoj će imati hljeba da jedu, kako su
neke kandidatkinje te stranke i izjavljivale na skupovima. U FBIH,39,96% osoba
je izašlo na izbore i u većini podržalo SDA i HDZ BiH. Razlozi za podršku ovim
strankama u oba entiteta, po mom mišljenju, prvenstveno leži u uhljebljenju,
obećanjima koja se odnose na osiguranje nekih privilegija, a manje su to
razlozi koji se odnose na etnonacionalni naboj i emociju. Danas, ako je samo
jedna osoba iz jedne kuće zaposlena preko stranke u javnu upravu, sve i jedan član
uže i šire porodice glasaju za tu stranku, jer ce jačanjem te stranke i osobe
iz porodice u toj stranci i drugi članovi porodice imati nekog hajra”, kaže
naša sagovornica.
Vjeruje da se ovaj trend neće promijeniti, te da će na izbore
izlaziti samo oni koji su u strankama.
“Pobjeđivat će oni koji su uspostavili aparat za njihovo
zapošljavanje. Depolitizacija danas znači ‘sklanjamo njihove, dovodimo svoje’ i u
skorijoj budućnosti dobar dio nas koji je odlučio ostati ovdje teško da ce moći
preživjeti bez stranačkog opredjeljenja, bez obzira što nečija stranačka
retorika nije takvog sadržaja, ali djelima se slabo šta drugačije pokazuje. Bit
će ‘ili se prikloni ili furaj odavde'”, zaključuje Gasal Vražalica.
Izlaznost mala, a pobjednici isti, bar kada je u pitanju broj
mandata u parlamentima. Sve to govori da je građanima dobro i da promjene ne
žele. Ili ne znaju i ne vjeruju da je to moguće, a moguće je sve.