Tekst koji slijedi nema pretenzije da bude naučni traktat u strogom smislu te riječi, nego tek skromna prolegomena u razmatranje i razumijevanje jednog važnog društvenog fenomena kao što je omladina. Pri tome će težište moje pažnje biti locirano i usmjereno ne samo na prezent, dakle na sadašnje vrijeme, nego na budućnost, na ono što će tek biti, što čeka omladinu, na ono sa čime će se ona tek suočiti. Takođe, naglašavam na samom početku ovog zapisa, neću se libiti da sasvim otvoreno, nepristrasno i objektivno progovorim i o našoj, tj. omladini u Republici Srpskoj, njenoj sadašnjici i sutrašnjici, ali i o svim onim relevantnim faktorima koji na neki način utiču na status i sudbinu omladine danas i ovdje.
Ipak, bez nauke se neće moći ni u ovom tekstu, prije svega bez pomoći koju nam pružaju uvidi i spoznaje sociologije, ali i nekih drugih nauka, npr.: psihologije, ekonomije, pedagogije, medicine i dr. koje imaju za predmet svog proučavanja omladinu. Kad smo već kod sociologije, onda treba kazati da se ova naučna disciplina fenomenom omladine počela zanimati tek u posljednje tri-četiri decenije svog postojanja i da je do sada uspjela "destilovati" nekoliko relevantnih pristupa i teorijskih paradigmi istraživanja omladine i razlikovanja ovog pitanja od, do tada, odveć često sinonimne upotrebe kategorija omladina i mlade. Drugim riječima, omladina je od 60-ih godina pa naovamo postala relevantan i respektabilan sociološki problem i nijedno ovovremeno promišljanje omladine ili neke dimenzije tog fenomena ne može više ignorisati sociologiju, bez obzira na fakat da se još do kraja, sa svim pravilima i specifičnostima, i nije konstituisala posebna sociološka disciplina - sociologija omladine. Ali, njenom osposobljavanju ne mali doprinos dali su i daju i srpski/jugoslovenski sociolozi koji su istraživali omladinu (M. Broćić, V. Tomasović, đ. Uskoković, C. Mihailović i dr.).
Nema spora da je omladina posebna, specifična društvena grupa/skupina, po mnogo čemu različita od drugih društvenih grupa i socioloških pojava koji se koriste ne samo u vokabularu ove nauke, nego i u kolokvijalnoj, svakodnevnoj upotrebi. Međutim, krucijalno pitanje jeste: koji su to diferencirajući/razlikujući kriteriji koji dvoje omladinu od drugih društvenih grupa, zatim, pitanje zašto nisu isto omladina i mladi, itd. Ozbiljna promišljanja omladine jasno upućuju da je tu posrijedi socijalna grupa, dakle društveno posredovano okupljanje i organizovanje jedne socijalne zajednice, a ne samo puka starosna/dobna aglomeracija ljudi koji su posebni po tome što su mladi, što imaju toliko i toliko godina i što se biološki i fizički distingviraju od drugih članova istog društva ili neke već profilisane socijalne posebnosti. To znači da omladina zaista jeste društvena skupina i u tom smislu sociološka kategorija koju čine mladi, ali to nikako nije ključni faktor osposobljenja omladine, niti je juvenalnost dovoljno razlikovni kriterij omladine od neke druge socijalne grupe, npr. radnici, seljaci, sportisti, star(c)i, itd.
Omladina je omladina, tj. posebna društvena skupina po nekim drugim socijalnim determinantima i konstituensima, prije svega onim ekonomske naravi, tj. mjestom i statusom u procesu rada, visini nagrade ili plate za rad, opštim uslovima egzistencije i sl., zatim političkim položajem i ulogom, a oni su - po pravilu, tačnije: učestalosti u intenzitetu koji tvore socijalnu zakonitost - marginalni, epizodni i inferiorni u odnosu na isti status i značenje drugih društvenih grupa, slojeva, ustanova i sl. Međutim, u ovoj sferi egzistencije omladine njena uloga i uticaj u savremenosti, a posebno u posljednjih tri-četiri decenije, konstantno raste i ovo intenzivnije utiče na političke procese, odnose i zbivanja, što implicira tendenciju njenog jačanja na političkoj i, šire, socijalnoj sceni modernog svijeta, i to u ne tako dalekoj budućnosti. Zato je u pravu filozof Ernst Bloh kad poznatu ljevičarsku parolu iz 60-ih godina ovog vijeka: "Ko ima omladinu, ima budućnost", obrće, permutira u novi moto, poklič: "Ko ima budućnost - ima i omladinu"! Ali, o ovome nešto više kasnije.
Sljedeći razlikovni kriterij omladine od drugih socijalnih grupa, pa i grupe koja se označava sa "mladi", jeste prisvajanje i preferiranje određenog vrijednosnog sistema. U tom smislu se najbolje vidi razlika između mladih i omladine, jer nemaju svi mladi usvojen i praktikovan sistem vrijednosti kao što ga ima grupacija koju u sociološkom smislu možemo imenovati omladinom. Po tome se, takođe, najbolje prepoznaje biološko ishodište mladih i socijalno/društveno određenje omladine. Mladi se određuju po godinama koje imaju, "nose", a omladina po vrijednostima za koje se zalaže, njihovom sadržaju i učincima na ukupne društvene odnose. Zato mnogi sociolozi i smatraju da npr. mladi seljaci ili, pak, mladi radnici i ne spadaju u omladinu, jer je njihov ekonomski položaj, materijalni status u društvu, pa sljedstveno tome i aksiološki sistem koji preferiraju bitno različit od načina života npr. studenata i srednjoškolaca i onoga za šta se oni zalažu i čemu daju vrijednost. Po takvim omladinolozima, prava omladina su, zapravo, samo studenti i stariji srednjoškolci, jer je njihov ekonomski položaj sasvim drugačiji od položaja zaposlenog mladog radnika odnosno mladog seljaka koji živi i radi na svom imanju, a studentska i srednjoškolska populacija permanentno iskazuje političke aspiracije, tj. nastojanje i spremnost da participira u političkom životu svoj polisa i šire. U načelu, omladina je podložnija/prijemčivija za socijalne promjene nego mnoge druge socijalne grup(acij)e, pa stoga neki sociolozi i psiholozi kji propituju fneomen omladine nastoje da formulišu "jednačinu": revolucionarnost ideja, zahtjeva, aspiracija i kretanja direktno je proporcionalna godinama - što su socijalne grupe starije, to su konzervativnije, "imunije" na društvene promjene, modernizaciju itd.
Razumije se, postoji još čitav niz drugih faktora i kriterija na temelju kojih je moguće distingvirati omladinu od drugih društvenih skupina, pa čak i od kategorije "mladi", kao što su: idejni profil omladine, odnos spram i teškoće uključivanja u sekundarne društvene grupe, zatim "generacijsko strukturiranje kao sekundarni vid društvene stratifikacije" (D.B. Đorđević) i drugi, ali to u ovom napisu nije primarno. Ovdje je važno da znamo, da usvojimo spoznaju da "omladina ostaje jedna difuzna socijlna skupina, iznutra podeljena svim onim linijama razdvajanja koje i inače presecaju svako društvo, a spolja voma podložna ideologizaciji i manipulaciji raznih vrsta" (Mile Nenadić).
Šta se može kazati o omladini u Republici Srpskoj pri kraju, ne samo decenije ili vijeka, nego i milenijuma? Šta su temeljne odlike ove društvene grupe u našoj zajednici? Kakav je njen trenutni socijalni položaj, a čemu se može nadati u budućnosti? Ko i na koji način utiče i profiliše njen ekonomski, politički i ukupni socijalni status u ulogu?
Ovakvih i sličnih pitanja moglo bi se postaviti još, ali od redanja pitanja, važnije je potražiti odgovor ili objašnjenja bar za neka. Zato pođimo redom, i makar markirajmo neke ključne probleme sa kojima se mladi ljudi, taj biološki supstrat omladine kao socijalne grupe, u Republici Srpskoj suočavaju.
Formulisati aktuelni položaj mladih i omladine u Republici Srpskoj kao težak, besperspektivan i sl., već je opšte mjesto političkog i medijsko-informativnog diskursa i stoga ne znači nikakvo približavanje rješavanju njihovog statusa, niti olakšavanje ekonomskih, radnih, stambenih, obrazovnih i dr. nevolja u kojima egzistiraju gotovo čitavu posljednju deceniju. Čime je uslovljen i izazvan njihov, tako beznadežan, socijalni status i marginalna uloga? Prvi odgovor je - ratom! To je tačno, ali i nedovoljno obrazloženje. Posrijedi su i drugi činioci, zatim odsustvo adekvatne socijalne akcije, samoorganizovanja omladine, itd.
| Omladina u Republici Srpskoj, kao i u još nekim društvima u tranziciji, postaje sve prisutnija na političkoj sceni |
Da bi se dali koliko-toliko adekvatni odgovori na gornja pitanja, neophodno je prethodno odgovoriti na centralno: ko čini omladinu kao socijalnu grupu u Republici Srpskoj? Kao i u bilo kojem drugom savremenom društvu- kazali smo već da predgrađanska/predindustrijska društva ne poznaju omladinu kao posebnu socijalnu grupu - tako i u našem društvu omladinu čine biološki mladi koji po radno-profesionalnoj orijentaciji jesu studenti, srednjoškolci, zatim vojnici, nezaposleni mladi, pa mladi radnici, seljaci, sportisti i druge kategorije difuzne skupine koja tvori omladinu. U uslovima RS, ovim slojevima treba dodati i izbjegličku populaciju omladine koja je u odnosu na tzv. domicilnu omladinu još težoj socijalnoj poziciji i beznadežnijoj perspektivi.
Zbog čega su mladi i omladina u RS u tako dramatičnoj situaciji, odnosno kako se ta dramatičnost ispoljava, kako ju "vidimo"? Evo nekih natuknica, mogućih skica odgovora na te dileme: 1. Školovanje je danas i ovdje izrazito skupo pa zbog toga mnogi mladi i ne nastavljaju univerzitetsko obrazovanje jer ga ne mogu izdržati, a sve veći su iznosi i školarina za srednje obrazovanje; 2. Izuzetno je visoka stopa nezaposlenosti u RS, sa tendencijom daljeg rasta, tj. povećanja broja nezaposlenih, što veliki dio omladine lišava elementarnih uslova i sredstava za egzistenciju i produžava njihovu zavisnost od roditelja, odnosno uzdržavalaca (socijalne i humantirane ustanove i organizacije); 3. Radno angažovani dio omladine u principu radi teže i manje plaćene poslove uz transparentno ignorisanje njihovih kvalifikacija, diploma i radnog doprinosa: 4. Još uvijek respektabilan broj demobilisanih boraca spada, i biološki i aksiološki i politički, u omladinu, a ta populacija osim frustracija zbog nezaposlenosti, vezanosti uz porodicu, izbjeglištvo i sl., nosi i traume iz rata i neispunjenih očekivanja koja su ih nosila i održavala za vrijeme rata jer su poslije rata očekivali višestruko poboljšanje svog statusa i promjenu opštih društvenih uslova i okvira egzistencije: 5. Zbog nezaposlenosti i neredovnih izvora primanja, tj. neobezbijeđene egzistencije, sve veći broj mladih nije u mogućnosti sklopiti brak i zasnovati porodicu, pa se osim povećanja broja neoženjenih i neudatih (naročito na selu), rapidno smanjuje natalitet: 6. Transparentno je osujećena mogućnost zadovoljenja drugih potreba omladine: u sferi kulture, zabave, sporta, turizma, ali i stručnog usavršavanja itd. Ovo proizvodi dodatne frustracije jer su, posredstvom elektronskih medija informisanja, mladi danas stalno prisutni u svijetu i odmah se poredi sa svojim vršnjacima iz drugih država, a posebno sa omladinom na Zapadu koja svoje aspiracije zadovoljava brže, lakše (doduše, omladina u tim geo-političkim prostorima i ambijentima ima neke svoje, specifične probleme koji još nisu aktuelni, "dospjeli" do omladine u RS). 7. Prethodni nedostaci i ograničenja socijalnog položaja i društvene uloge mladih, danas i ovdje, reperkutuju se u sve većem i dubljem zapadanju u razna psihički i prihijatrijski aberatna/patološka stanja, kao što su duševna oboljenja, alkoholizam, prostitucija, droga, kriminal, pa sve do porasta nasilničkog ponašanja. Takvo psiho-socijalno stanje, "perspektiva" omladine i nemoć društvenih institucija i medijatora da ga ozbiljnije promijene nabolje, rodno je mjesto i porastu praznovjerja, vraxbina, uticaju novih kultova i kvazireligijskih sekti. Međutim, to je tema za sebe i ovdje je nećemo dalje elaborisati.
Ipak, valja istaći, jer je to fakat, omladina u Republici Srpskoj, kao i u još nekim društvima u tranziciji, postaje sve prisutnija na političkoj sceni i sve respektabilniji faktor njene profilacije. Drugim riječima, više se neće moći, kao do sada, ignorisati postojanje omladine kao političkog subjekta koji teži arikulaciji nekih političkih procesa i odnosa i davanje vlastite "arome" njihovim ishodima. Takođe, premda je manipulacija sastavni, zakoniti dio, aspekt svake polititke, savremena omladina, pa tako i naša RS, sve je otpornija spram jeftinih pokušaja manipulacije nedoraslih subjekata. Doduše, to kvalitativno jačanje političkog statusa omladine još nema za posljedicu bitnije mijenjanje ekonomskog i ukupnog društvenog položaja omladine, ali daje neku nadu da će u budućnosti omladina sve više odlučivati o svom položaju. Nema sumnje, omladina će se i ovdje, kao i u razvijenijem svijetu još bolje politički, ali i interesno, organizovati i koristiti sve mogućnosti - in- stitucionalne, ali i vaninstitucionalne: protesti, štrajkovi i sl. - uticaja na etablirane strukture i državne instance na "promaknuću" i ostvarenju svojih interesa, aspiracija i potreba.
Međutim, ono što karakteriše omladinu u Republici Srpskoj i po drugim zemljama tranzicije pa omladinu u Portugaliji, Italiji, Finskoj i drugim stabilnijim i bogatijim državama, jeste prije svega izražena želja za odlaskom u inostranstvo, na Zapad, u potrazi za poslom, stručnim i profesionalnom afirmacijom, ali i svojevrsni bijeg od prijetnji ratom i neizvjesnosti egzistencije u budućnosti. Brojni zahtjevi u ambasadama zapadnih i drugih zemalja potvrđuju ovu tezu i ozbiljno upozoravaju. Ali, ima li pravih ušiju da čuju vapaje ovdašnje omladine, dopire li do nadležnih to raspoloženje mladih i šta se čini da se ono razumije, pozitivno kanališe i uspješno riješi? Zato je krucijalno pitanje ovog trenutka šta ponuditi omladiti osim patetičnog uzvika: "Ostajte ovdje!" Jer, današnja omladina zna da ih "sunce tuđeg neba neće grijati kao ovo ovdje", ali to više nije dovoljno da bi se ovdje i ostalo. Život traži više, sadržajnije, sigurnije uslove egzistencije. Zato odgovorni društveni faktori, a prije svega političke stranke, državni organi itd., moraju probleme omladine rješavati prioritetno, jer bi se moglo desiti da ignorisanje tih problema dovede do ili odlaska mladih sa ovih prostora ili do nekontrolisanog "pristupa". U tretiranju omladinskog pitanja i do nepoželjnih socijalnih derivata i jedna i druga solucija negatinvo će se odraziti na ukupne socijalne tokove i razvoj društva, a to nikome normalnom valjda nije cilj.