6yka.com
Casannova - Istine i laži
Mirjana Kosić  06.11.2005.

Čak i po današnjim liberanim standardima, seksualne dogodovštine Giacomo Casannove bile su nevjetovatne. Kada nije zavodio supruge plemića i političara širom Evrope ili se beznadežno zaljubljivao u prostitutke, dijelio je krevet sa dvjema sestrama, posvećujući svoju pažnju svakoj naizmjenično. Uprkos tome što je po opisu najboljeg prijatelja bio užasno ružan, žene su bile nemoćne da mu se odupru. Osvojio je čak i sopstvenu kćerku, koja mu je kasnije rodila dijete. Kasanovin život bio je raznovrstan, te kad je počeo pisati memoare imao je dovoljno materijala za cijelih dvanaest knjiga. Umro je 1798. godine u sedamdeset trećoj godini, ali Historie De Ma Vie (Priča mog života) - djelo koje nije u cjelosti objavljeno sve do 1960, ga je ovjekovječilo kao najvećeg ljubavnika svih vremana. Danas je popularni imix ovog zastranjelog i pomalo indiferentnog Don Žuan-a, spremnog da ismije sve kako bi zadovoljio svoje seksualne apetite prikazan tako da ističe nježniju stranu njegove ličnosti. Uglavnom se ističe da je bio iskreni prijatelj i ljubavnik žena, zavodnik neobičnog šarma, inteligencije i mašte, premda često bez ikakvog osjećaja za konvencionalne moralne odlike. Sam je priznao da je u cijelom svom životu protraćio samo jedan dan, jednu nedjelju, kada je prespavao 27 sati nakon maskenbala.

 Kasanova je bio visok, atletske figure, tamnog tena i izražajnih očiju. Sebe nije smatrao nimalo privlačnim, štaviše njegov prijatelj Prince de Ligne rekao je za njega: "Samo da nije baš toliko ružan!".


Kasanova je bio visok, atletske figure, tamnog tena i izražajnih očiju. Sebe nije smatrao nimalo privlačnim, štaviše njegov prijatelj Prince de Ligne rekao je za njega: "Samo da nije baš toliko ružan!". Međutim, kvaliteti koji su odlikovali Kasanovu bili su njegova šarmantnost, vatrenost i ukus za lijepo, njegova želja da bude voljen. Ali jednako tome, ponekad su njegova impulsivnost, promjena raspoloženja i neumjerena rasipnost činili da je u društvu poželjan, ipak, samo na kratko vrijeme.
Kasanova je brinuo o zdravlju i pravilnoj ishrani, time nadomještavajući pretjerano uživanje u piću. Jednom prilikom je odbio provesti noć sa siromašnom firentinskom plesačicom sve dok mi nije donijela još jednu deku kako se ne bi prehladio. Ipak, bolovao je od velikih boginja što je zauvijek ožiljcima poružnilo njegovo lice i u više navrata od sifilisa i gonoreje. Tvrdio je da je oduvijek bio toliko savjestan i pažljiv da infekciju ne prenese nekom drugome.
"Bolest koju mi obično nazivamo Francuskom bolešću ne uskraćuje život ukoliko čovjek zna kako da se liječi", govorio je, "jedino ostavlja ožiljke. Ali, čovjek se brzo utješi čim se prisjeti da je i ta bolest ipak posljedica zadovoljstva." Kasanova je uživao da se zamišlja igračkom žena, prepušten na milost njihovoj želji. Nikada nije želio posjedovati svoje ljubavnice, radije bi njima prepustio da izraze svoju neovisnost. Do minimuma je sveo rizik od neželjene trudnoće koristeći kondom još uvijek u početnom obliku, koji je opisivao kao "mali komad odjeće načinjen od vrlo fine providne kožice, na jednom kraju zatvoren, dok je drugi otvoreni kraj krasila ružičasta vrpca".
Giacomo Girolamo Casannova rođen je u Veneciji, 2. aprila 1725, kao najstariji sin profesionalnih glumaca (kružile su glasine da je otac sljedećeg djeteta njegove prelijepe majke Janette bio budući kralj George II). Kada je imao dvije godine, roditelji su se u potrazi za poslom preselili iz Venecije u London, te ga je naredne dvije godine čuvala baka, Marzua Tarussi. Mali Kasanova je bio nježan i bolešljiv, a čak i po vlastitom priznanju, mentalno je bio pomalo unazađen. Nakon povratka u Veneciju, njegovi roditelji se nisu ni igrali sa njim, smatrajući pesimistično da su šanse da on ostane u životu sasvim male.
Kada je imao osam godina otac mu umire od moždanog udara, nakon čega Janette ponovo prepušta djecu baki, kako bi ona nesmetano mogla da putuje i glumi u teatrima širom Evrope. Iako ga je majka smatrala glupim, kao devetogodišnjak je poslan u školu u Padovi. Pozvan da dođe kući nakon dvije godine kako bi se oprostio s majkom, koja je baš tada trebala nastupati na dvoru u Sent Petersburgu, Kasanova ju je prijatno iznenadio recitovanjem duhovito improvizovanih stihova na latinskom jeziku. Po prvi put majka je bila ponosna na sina kojeg je do tada zanemarivala. Nazad u Padovi, njegov tutor Signor Baffo, slobodoumni pjesnik i prijatelj njegovog oca, učio ga je da misli najviše o samom sebi. Do dvanaeste godine je živio u kući di Gazzi-a, čija mu je sestra Bettina (najljepša djevojčica u ulici, ima 14 godina) prala i češljala kosu. On je bio suviše bojažljiv da bi uzvratio na njena djetinjasta navaljivanja, ali jednom prilikom je Bettina sa tolikom revnošću sprovodila svoju brigu za čistoću (dok mu je prala bedra) i kao što se Kasanova prisjeća "Bettina je prva zapalila iskru osjećanja koja će postati moja vodeća strast. Wena znatiželja u meni je pobijedila osjećaj pohote."

 Te noći mladi Kasanova je iskušao sva zadovoljstva seksa. Sljedećeg dana sestre su mu dale ključ od kuće i njihova veza je sa kraćim prekidima potrajala pune četiri godine.


Već kao trinaestogodišnjak upisao se na Univerzitet u Padovi. Wegova majka i Grimani, novi zaštitnik, već su ubijeđeni da bi se on trebao okrenuti religiji kao budućem pozivu, premda je on sam želio biti doktor. U par prilika je čak nadmašio doktore, pokazavši mnogo veće znanje iz oblasti medicine. 1741, kao šesnaestogodišnjak, Kasanova se zaredio i postao kaluđer. Godinu dana kasnije nadao se da će izgubiti nevinost sa djevojkom po imenu Angela, nećakom venecijanskog paroha. Angela je doduše odbila pokušaje mladog Kasanove ali su njene dvije sestre, Nanetta i Marta pristale na njegova udvaranja. Naime, jedne noći Kasanova je poslije večere otišao u krevet, dok su one obećale da će i one doći čim on zaspi. Te noći mladi Kasanova je iskušao sva zadovoljstva seksa. Sljedećeg dana sestre su mu dale ključ od kuće i njihova veza je sa kraćim prekidima potrajala pune četiri godine.
U međuvremenu, majka mu je pronašla službu kod biskupa od Kalabrije, u mjestu 400 km južno od Venecije. Kasa-nova je do tamo pješačio i prosio jer je sav novac prethodno potrošio na žene i karte. Po dolasku 1743, bio je toliko užasnut neuglađenošću biskupove kuće bez ijedne knjige da je istog trenutka krenuo u Napulj. Preporuke koje je dobio od biskupa su mu omogućile ulazak u najotmjenije domove, gdje je tražio da obavlja dužnosti tutora, ali već 1744. god. se morao ponovo seliti jer je došao u situaciju da njegov "uljepšani pedigre" bude razotkriven. Ukrcavši se na kočiju za Rim, Kasanova, tada već devetnaestogodišnjak, upoznaje Donna Lucreziu, prelijepu ženu od dvadeset i devet godina koja je putovala sa mužem i sestrom. Već tokom prvih dana putovanja Donna Lucrezia mu je odala znake naklonosti dodirujući ga krišom nogom ispod stola dok su svi zajedno večerali. Kasanovi naravno, nije trebalo mnogo da uspaljen željom za njom oduševljeno prihvati poziv. Te noći odsjeli su u krčmi. Pucnjava koja se začula u sred noći nagnala je muža da istog trena isprazni sobe sa putnicima kako bi provjerio šta se dešava. U toj gužvi Kasanova se pobrinuo za Donna Lucreziu i njenu sestru, te im je, tješeći ih, učinio neke "bitne usluge". U Rim su stigli sljedeđeg dana i mladi kaluđer je bio pozvan da im se pridruži kao porodični prijatelj. Ubrzo po povratku, među romantičnim dekorom cvijeća i fontana njenog vrta u Rimu, Donna Lucrezia ne samo da je uzvraćala na izlive Kasanovine strasti, već ju je i podstakla uz saučesništvo majke, supruga i sestre (budući da je u braku bila deset godina, a još uvijek bez djece, Lucrezia je nastojala obezbjediti suprugu nasljednika). Kada je Donna Lucrezia ponovo krenula za Napulj, predložila je Kasanovi da uzme njenu sestru za ljubavnicu. On je odbio rekavši da "ne želi narušiti mir porodičnog doma". Na putu za Ankonu, Kasanova je upoznao Bellina, pozorišnog glumca, za koga se pričalo da je kastriran. Lijepo lice i "izvjesna punoća grudi" ukazivali su da Bellino mora biti žensko. On je to poricao pa je Kasanova odlučio da se pozabavi dvjema glumicama koje su, uz to bile i sestre. Međutim, sasvim neočekivano Bellino odlučuje da nastavi putovati sa njim u Rimini. U krčmi u kojoj su odsjeli, Bellino podstaknut jakim unutrašnjim porivom, otkriva svoj ženski identitet i ljubavne namjere. Kasanova je bio više nego iznenađen pričom o tome kako je Teresa (u koju se Bellino sad pretvorio) poprimila izgled muškarca što je podrazumijevalo i nošenje polnog organa napravljenog od "dugog mekog komada u vidu crijeva". Kasanova ju je zaprosio ali ništa od svega nije bilo.
Teresu nije vidio narednih šesnaest godina. U međuvremenu ona se udala i postala prima virtuosa u firentinskoj operi. Pri ponovnom susretu upoznala je Kasanovu sa njezinim "bratom" šapnuvši mu da je mladić zapravo plod njihove nekadašnje veze. Ponosan što mu je sin veoma ličio na njega, Kasanova se prisjeća tog dana kao jednog od najsrećnijih u životu.

 Međutim, postepeno dolazi do krize u njegovom ljubavnom životu. Boraveći u Londonu, upoznao je mladu francusku prostitutku La Charpillon, čije je usluge morao platiti.


Sljedeće godine, 1761, u Napulju je imao sličan susret. Leonilda, vojvodina ljubavnica, toliko ga je očarala da je on morao zamoliti ovog plemića da mu je prepusti. Vojvoda se, navodno, povukao i čak je bio napravljen i predbračni ugovor. Kada je Leonildina majka došla da upozna budućeg zeta, Kasanova je odmah prepoznao Donna Lucreziu, svoju ljubavnicu iz Rima. Saopštila mu je da je Leonilda njegova kćerka.
Kada se po treći put Kasanova susreo sa Lucrezijom, 1770, od nje je saznao da se Leonilda udala za starijeg markiza, ali je napomenula da je njihova seksualna unija daleko od zadovoljavajuće. Otac i kćerka su se ponovo sreli. Iako odlučan da ne počine "zlodjelo" kako se Kasanova prisjeća, "nehotičan dodir nas je natjerao da u njemu uživamo potpuno, te čak i da smo se ponašali racionalno po unaprijed smišljenom planu ne bismo postupili ništa drugačije. Tokom naredne dvije sedmice nastavili su da se viđaju. Šest mjeseci kasnije saznao je da Leonilda trudna. Dvadeset godina kasnije Kasanova je dogovorio susret sa svojim sinom/unukom, koji je do tada već naslijedio titulu markiza. Kasanova je bio pozvan i na njegovo vjenčanje.
U međuvremenu, njegova profesionalna karijera bila je dosta neizvjesna. Do 1746. godine bio je violinista u pozorištu u Veneciji. Bogati senator Mateo ga je usvojio nakon što je Kasanova pomogao da se oporavi od posljedica udara, dok mu mnogi eminentni doktori tog vremena nisu uspjeli pružiti ogovarajući tretman. Dobio je slugu, svoju gondolu, sa uputstvom da samo treba da se dobro zabavi.
Narednih trideset godina upravo je to i činio. Bio je najbliže ozbiljnom zaposlenju dok je vodio državnu lutriju. Do 1757. postao je milioner baveći se ovim zanimanjem. Tih godina uživao je u luksuznoj ekstravaganciji Pariza. Imao je čak i svoje kokoške koje je, u svojoj hirovitosti držao stalno u mračnom kokošinjcu kako bi im meso bilo sniježno-bijele boje. Izgubio je bogatstvo, doduše pokušavajući da ponovi svoj uspjeh u Engleskoj, Prusiji, Austriji, Rusiji i drugim evropskim zemljama kockajući se služeći se trikovima, svojom ubjedljivom pričom i živjeći i dalje razvratno. Neizbježno, Kasanovin način života stvarao je i probleme. Venecijanski državni istražitelji su ga uhapsili 1755. zbog posjedovanja zabranjenih knjiga, uključujući one sa slikama mogućih položaja tokom seksualnog čina. Bačen je u ćeliju ispod Duždeve palate, odakle niko nikada nije pobjegao sve do 1756, kada se Kasanova iskrao preko krova. 1759. je ponovo uhapšen jer je bio umiješan u slučaj abortusa, ali je pušten nakon intervencije markize De Urfe, uticajne starije dame sa kojom je bio u vezi. Međutim, postepeno dolazi do krize u njegovom ljubavnom životu. Boraveći u Londonu, upoznao je mladu francusku prostitutku La Charpillon, čije je usluge morao platiti. Umjesto toga, on je želio da se i ona ludo zaljubi u njega. Naprotiv, onda ga je učinila budalom, dovela ga do stanja da se bacio u Temzu. U svojim memoarima Kasanova njeno odbijanje naziva prekretnicom, vrstom "krize srednjih godina". Sa trideset i osam godina, već nije mogao da se pouzda u svoju provjerenu zavodljivost.
"Ali čak i sama ideja o ženidbi i započinjanju mirnog, sređenog životu bila mi je odvratna", priznao je. "Mogao sam", prisjeća se, "živjeti savršeno srećno sa Lucreziom "ali bih tada morao prihvatiti miran način života, što je u potpunosti suprotno mojoj naravi. Sem toga, takav bi život isključio mogućnost budućih ljubavnih veza. Kasanovina Ahilova peta je bila to što njegova životna filosofija nije obezbijedila nikakve zalihe za stare dane. Nakon što je izgubio mladalačku odlučnost, njegova putovanja su sve češće bila jadna nastojanja da pronađe smještaj i zaposlenje. Pošto su ga venecijanski istražitelji oslobodili svih optužbi, nastanio se ponovo u Veneciji 1774. godine, posvetivši se književnim pokušajima - istoriji Poljske, prevođenju Ilijade i nekih pripovjetki. Do 1782. ponovo je bio u pokretu- sa 59 godina ponovo je protjeran zbog oštre satire usmjerene protiv lokalne aristokratije. Nakon dvije godine upoznao je groficu Waldstein, koja mu predlaže da pređe sa njom u Dur i bude njen bibliotekar. To je konačno bilo pravo mjesto gdje bi on mogao pisati o srećnim prošlim danima. Kasanovine riječi na samrti bile su: "Svemoćni Bože, i vi, svjedoci moje smrti, živio sam kao filosof, a umirem kao hrišćanin". Nakon sahrane podignut je mali željezni krst na njegovom grobu, na groblju Sv. Barbara u Duksu. Po jednoj, doduše nevjerodostojnoj priči, krst je nakon izvjesnog vremena uklonjen jer su se mještani žalili da kraci krsta vuku suknje djevojkama kada se noću preko groblja žure kući.


Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.