6yka.com
Boy George - Ne plašite se basa
Siniša Marčić  06.11.2005.

Zakazani ekskluzivni 20-minutni intervju za štampani medij sa Boy Georgeom u bazi Stabilizacionih snaga u Ramićima, u organizaciji Oksigen radija, gdje je boravio dva dana, prema očekivanjima nije se odvijao kako smo zamislili. Prošlovečernja žurka koja je trajala do ujutro, ostavila je traga pa smo sa kašnjenjem od skoro tri sata, od njegovog menadžera dobili presing vrijeme od desetak minuta da ga pitamo što nas interesuje.
Ispraćen podozrivim i zajedljivim pogledima vojnika u bazi, došetao se sa natapiranom kosom, primjetnim količinama pudera na licu, karminom na napućenim usnama i nalakiranim noktima po sredini, upadljivom bojom ciklame.
Da li zbog dominantnog muškog okruženja ili zbog lijepog dana veoma je raspoložen pa ga pitamo:

BUKA: Reci nam kakvi su ti prvi utisci o sinoćnoj zabavi? Kakva je bila svirka?
Boy George: Bilo je bolje nego što sam mislio da će biti, stvarno je bila gužvara. Ne znam šta sam zapravo očekivao. Čini mi se da je dosta ljudi koji su došli sa mnom mislili da je ova zemlja zaostala, ali to uopšte nije tako. Bio sam iznenađen kad sam vidio da su ljudi odlično obučeni i da poznaju ovakvu muziku. U principu nije bilo naivno kao što sam očekivao da će biti. U vazduhu se osjećao naboj testosterona i činilo mi se da je masa bila veoma agresivna. Vjerovatno su željeli da čuju nešto kao EEEEE ali ja ne sviram takvu vrstu muzike. Mislim da je bilo i nekoliko homoseksualaca.

BUKA: Jesi li uživao?
BG: Da. Kada putuješ kao DJ nikad ne znaš šta te očekuje. To je uvijek u neku ruku misterija, ali je interesantno. Publika je bila sjajna i zaista sam se iznenadio. Ne znam šta sam očekivao. Možda su ljudi bili malo manje upoznati sa dešavanjima, ali su ipak bili u toku.

BUKA: Mene je najviše iznanadila sam činjenica da si odlučio da dođeš ovamo. Kako si zapravo donio takvu odluku, a naročito da dođeš u Banjaluku s obzirom da svi idu u Sarajevo?
BG: Ja sam to uradio zbog Judi Dawson (menadžer). Ona je ovdje bila prije šest mjeseci i oduševila se. Kada se vratila stalno je pričala o tome i govorila mi kako bi se meni dopalo. Jedini problem je bio naći termin, jer sam zaista bukiran. Tako smo zapravo počeli planirati ovaj put još prije nekoliko mjeseci i evo nas sada ovdje. Kao DJ putujem širom svijeta i posjećujem razna mjesta. Malo sam luksuzan, u smislu da ne moram raditi sve zbog novca pa na neka mjesta mogu ići samo zbog iskustva. Ovdje ću definitivno ponovo doći. Za mene je lakše da se vratim kući i kažem: "OK, evo kako to izgleda i šta ljudi vole".

BUKA: Prije nekoliko dana u jednim engleskim novinama osvanuo je članak sa naslovom: "Boy George u srpskom entitetu u Bosni- da li Srbi zaista zaslužuju da vide Boy Georgea nakon svega što su uradili?". Šta misliš o miješanju politike u muziku?
BG: Za mene politika i teritorijalnost nisu bitni. To me uopšte ne zanima. Ne interesuje me politika u smislu zauzimanja strana i teritorija. Ja sam Englez irskog porijekla i smatram da su takve stvari patetične i uopšte me ne interesuju. Na konferenciji za štampu neko je rekao: "Da li ste svjesni da će na vas doživljavati kao nepodobnika zato što ste došli u Banjaluku, a ne u Sarajevo". Ja bih posjetio sva ta mjesta, jedino je problem naći vremena za sve. Mislim da je važno reći ljudima da je muzika iznad tih ograničenja, da je suština muzike upravo u tome i zbog toga je ona toliko važna.

BUKA: Osamdesetih si svirao potpuno drugačiju vrstu muzike od one koju sada sviraš. To su bile primjese rokenrola i popa, a sada si DJ. U čemu je razlika?
B.G: Pa, ja sam vjerovatno jedna od osoba koja ima najmanje veze s rokom na koju možeš naići. Mi potičemo iz elektro perioda i Culture Club je koristio (obične) instrumente ali tehnologija nam je od početka koristila ko osnov. Za mene dance muzika predstavlja samo novi stil pop muzike. Sada možemo praviti albume uz veliku pomoć novih tehnologija.
(Judy Dawson prilazi stolu insistirajući da prekinemo intervju, pošto, navodno, kasne na predviđen let helikopterom za Zagreb. Boy mirno dodaje da možemo ostati još minut sa: Mogu čekati)

BUKA: Bio si jedan od prvih umjetnika koji je uveo šminkanje na scenu. Šta stoji iza toga i zašto si to uopšte počeo raditi?
B.G: Pa, to je počelo sa David Bowieom kada je meni bilo jedanaest godina...

BUKA: To je bio tvoj prvi koncert, zar ne?
B.G: Da bio je prvi koncert. Mislim da kad u ovom svijetu odrasteš kao homoseksualac, to ti daje drugačiji pogled na život. Pošto sam ja odrastao kao homoseksualac, sve vidim iz svoje sopstvene perspektive, vidim sve na svoj sopstveni način. Kao dijete sam uvijek bio odbačen od tog svijeta, tako da sam odlučio da svakako ne želim biti dio njega. Bio sam izvan njega, ja imam tu buntovničku narav onoga što radim. Vjerovatno je jedan od razloga što sam se počeo baviti muzikom bio i taj što je za ljude kao ja, samostalan posao najbolje riješenje. Nisam dobar u izvršavanju naređenja, ne volim autoritet, ne volim pravila, tako da je to savršen posao za mene. I zato je ironija što sam u ovoj kasarni jer je to na neki način potpuno suprotno od onoga što ja predstavljam. Siguran sam da i ljudi na to gledaju na isti način.

BUKA: Kako se osjećaš ovdje u vojnoj bazi?
B.G: Dobro je. Mislim da sam vidio nekoliko slatkih momaka. Sviđa mi se kako su me gledali. Ljudi su jako ljubazni, stvarno su me pazili. Bilo je malo neprijatnosti, ali to je razumljivo jer različiti ljudi razničito kontaju.
(Neko iz njegove ekipe insistira da prekinemo razgovor jer prevoz odlazi bez njega)

BUKA: Šta bi bila tvoja poruka ljudima ovdje?
BG: Otkrijte svoje kukova i ne plašite se basa!!! (Smijeh) I neka bude više muškaraca u ženskoj odjeći!
Da sve nije kako zamišljaju manje bitni ljudi pokazao je Boy kasnije slikajući s sa svima koji su pokazali želju da ovjekovječe susret sa njim.

***
Boy George (pravo ime George O'Dowd) pažnju na sebe skreće na prelazu iz 70-ih kontroverznim oblačenjem i čestim pojavama u elitnim Londonskim klubovima, gdje ga angažuje menadžer Sex Pistolsa da radi na njegovom novom bendu Bow Wow Wow. Ovo se Georgu nije svidjelo što će se pokazati kao pravi potez jer je pravi planetarni uspjeh dostigao početkom 80-ih prošlog vijeka, kada je zajedno sa sopstvenim bendom Culture Club-om izronio na scenu i preplavio je neobičnim nastupima u javnosti i posebno činjenicom da se javno deklarisao kao homoseksualac, što tradicionalistička Engleska nikako nije mogla svariti. Singl koji neki još uvijek smatraju himnom homoseksualnosti, Do You Really Want To Hurt Me, objavljen 1983. god. dostiže broj 1 na UK Top listi i tamo ostaje nevjerovatnih sedam nedjelja. Već sljedeći singl Karma Chameleon omogućiće Culture Club-u da se učvrte kao svjetski popularan pop sastav. Postaju miljenici MTV-a uglavnom zbog Georgovog oblačenja i vickastih intervjua (Više volim šolju čaja nego dobar seks) što će ga načiniti pop ikonom 80-ih.
Međutim, otprilike na ovome se i završava karijera benda, koji se ubrzo raspada pošto sljedećih nekoliko albuma nije doživjelo očekivani uspjeh, te zbog čestih narko-izleta Boy Georga i smrti bubnjara Michaela Rudetskog koji se overdozirao heroinom u Georgeovom stanu. Kontroverza koja je značajno doprinijela raspadu Culture Cluba je ljubavni odnos sa gitaristom Jon Mossom koji nije dugo potrajao zbog Georgovog afiniteta prama drogama i javnog objavljivanja veze. Zbog posjedovanja marihuane biva uhapšen nakon čega bezuspješno pokušava oživjeti nekadašnju slavu blijedim izdanjima krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Interesovanje za njega potpuno je splasnulo u Americi a kasnije i u Engleskoj čime se povlači na margine popularnosti, da bi neku vrstu kambeka napravio tek autobiografskim romanom Take It Like A Man 1995. god. od kada profesionalno radi kao DJ.
U prethodne dvije decenije Boy George je prolazio kroz faze narkomanije, Hara Krisne, ekscentričnih izjava ali je hrabro zadržao teret odbacivanja drugačijeg poimanja seksualiteta, po čemu je ipak ostao trajno upamćen. Kao što je izjavljivao prije još uvijek voli napućene usne mladića.


Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.