OMV korak ispred... zakona

Kako sam zbog 2 sise postao klevetnik

Pošto je poštovani gospodin Žarko Markić javno izjavio da je OMV 1/1 vlasnik zemljišta na kojem gradi pumpu uz moju pretpotopnu kuću (informacija s TvBiH, pustilo mi na telefon iz Sarajeva snimak), osjetio sam potrebu da mu se na ovaj način javno ispričam. Jer, gospodin Markić je trezven i visoko moralan čovjek, ne bi griješio u takvim stvarima, a ja se bavim građevinom i pravom tek nekoliko mjeseci... Osim onog kad sam miješao malter preko studentskog servisa, ali to je bilo prije rata.
Gospodin Markić mi žestoko zamjera što u ovo uplićem medije. Za sve postoji procedura, zna se red. Ja se žalim, oni odbace, ja se žalim na odbačaj, pa oni odbace odbačaj odbačaja, ja se žalim onima iznad, OMV se žali, ja dobijem odbačaj odbačaja žalbene žalbe odbačaja, pa naj post-odbačaj žalbe na žalidbu na žalbu uz žalbine žalbe prigovor i tako sve lijepo i polako, glatko i zaokrugljeno kao oni divni fuzbal što OMV čiko šuta na reklami što vam daju kad u njih kupite puuuuuno benzina. Dobro advokatu, dobro OMV-u, a meni zanimljivo, nije mi dosadno zeru jednu. Plus traje da ti je milina, igri nikad kraja. A ja se našao obraćati javnosti, kako sam samo budalast.
Dragi gospodine Markiću, oprostite. Nisam s Vama nikad razgovarao, nažalost. Ili jesam pa se ne sjećam? Iako, jedan od tih puta kad nisam (jesam) razgovarao, tražio sam 500 000 Eura od Vas, iako znam da nemate. Bezobraznik sam ja. Zapravo, nekad možda i imate te novce. Trenutno nemate, tako barem kažu. Ipak, kladio bih se (kad budete imali, daće Bog sreće jednom) da sam tražio više, jer pumpa vrijedi više, mogla bi i ostati. Ne brinite Markiću, to tražim(ću, sam) od OMV-a.
Bez 5 000 000 (slovima: pet miliona/milijuna) u novčanicama od po 50 i 20 Eura, ili ništa od ostanka Pumpe kraj kuće mi! Neću noću nikakvih kamiona, autobusa, putnika, kompresije i dekompresije, moje dijete treba mir. I da se uplate na moj račun u inozemstvu koji ću u međuvremenu otvoriti. I još sam tražio (ili ću tražiti, svejedno meni) biciklo (desetobrzinca, striko Rade mi je u svoj vakat bio kupio Ponija sa samo jednom brzinom, još ljubičasti, sva mi se djeca smijala) i oni fuzbal od OMV-a, vidio sam na televiziji da ih imaju puno. 2 fuzbala (slovima: dva), jedan za čuku, jedan za mene. I vreću Purina Pro-Plan pseće hrane (s janjetinom, piletinu ne voli), čuko mi navik'o, pa da ne mijenja. On je kad promjeni hapu, ko ja kad cigare promjenim, skoro pa hasta, tuga ga vidit'.
A ispričavam se Vama, gospodine Markiću, tisuću puta, zbog krivog navoda da OMV gradi na državnom zemljištu pa to poslije hoće legalizirati. Kako sam samo ispao glup! Pa, Zoran Vukoja je pravi odvjetnik OMV-a, ne part-time pravnik kao ja, Senad Kevelj je pravi direktor OMV-a za BiH, ne bi oni to dopustili. Ni Zdravko Čuljak koji tvrdi da je tu sve ok. Valja obraz Gradske uprave i obraz OMV-a čuvat', brat moj! Svaka vam čast i vazda na kladionici dobijali!
Zapravo, sise su krive. 2 sise (slovima: dvije).
Evo, sa' ću vam reć;
Pođem ja da uzmem ZK izvadak za ZK uložak 262, kč 270/9, gdje je Pumpa OMV. Prvo popijem kafu, prije gužve, u kafani ublizu suda. Ma mi konobar bio čudan, krezav i zrikav. Donese kafu i postrance me gleda. Ufatih se za dlake na prsima (na glavi mi sve glatko, nisam imao izbora, brada kratka), zavezah 2-3 jednu za drugu, radi sihira, da me ne ureče, da ne dam 10 mmaraka za krivi izvadak.
Ali... Ma, sa' ću vam pripovjedit', samo se strpite.
Uđem ja, puno ljudi čeka. Kupim markicu, ko što je red. A ispred... Cura dijeli papire, ko da je s neba pala. Lice ko Bjelašnica u februaru, kosa lijepa ko slapovi Kravice-crna ko krilo u gavrana. Oči ko dva garava anđela, nos ko... A sise! Sise zategle košulju, ono dugme među njima vrišti od siline i napetosti, hoće da izleti s platna i prosvira nekom srce i pluća.
Te tako, gledajući to čudo božje, dođem ja na red.
- ZK izvadak 570/10, molim! – velim ja.
- Odmah – reće mi kerubinskim glasom anđelak napredni.
Nesta ona, a meni žao bi što ne osta. Ali, brzo se vrati. Uze mi markicu, a ja se maših cvikera iz džepa, da zaštitim oko ako dugme ne izdrži i poleti put mene, da mi oko bar u glavi ostane. Ali, avaj, gledajući sise, nisam gledao šta joj ruke rade. Nekom je sofisticiranom aparaturom vjerovatno dodala zvjezdicu na Popisni list (A). Piše 570/10*. To „*“  je, znate, plomba, teret. Znači, zemljište se ne može... Ma, duga priča.
Dalje, na vlasničkom listu (B) i teretnom listu (C), napisala nekim marifetlucima da je zemljište državno, da firma „MEGACO“ koja je kao vlasnik suglasna s OMV radovima (piše u dozvolama za gradnju), ima pravo na raspolaganje objektima površine 00,00m2. Zbači, ne na zemlju pod njima. To 00,00m2 znači da su objekti privremeni, bar tako mislim. Limene, drvene ili druge hale i barake. Ja se sjećam te skalamerije, ali od prije rata. Poslije su zaista imale površinu 00,00 m2. Ma, nisam siguran, ja ne zavirujem preko plotova i zidova ko Aleksa Šantić, nisu svi pjesnici isti.
I opet, zaključim (budalast li sam) da je zemlja još uvijek državna, i pod nepostojećim barakama i okolo njiha. Te da OMV gradi uz nelegalno dobivene papire, pa će legalizirat kad mor'o, jope' uz pomoć GU.
Ali, buljeći u ta dva čuda od sisa, nisam vidio kad je to sve stavila i dovela me u tu kobnu zabludu. I kasnije sam (budale mene), dok Vi niste izjavili da je OMV vlasnik 1/1, dolazio do krivog zaključka da je zemlja državna još uvijek, iako su na njoj izgradili pumpu uz moju kuću. Kako me je samo prevarila, vragoljak mali. Da sam samo znao, vratio bih joj namah taj falsificirani ZK izvadak, anđelici zloćestoj okoprčnoj.
I još ste jednom bili u pravu, kad ste novinarima rekli da kuća nije moja.
I kad ste rekli da zemljište i kuća nemaju vlasnika, i to je točno.
Doduše, ima vlasnice; moju majku, njene sestre i njenu zaovu. Eto, i tu ste bili u pravu.
Ja još uvijek mislim da ja tu samo živim, ali sam siguran da je i to greška, i da i tu možete dokazati da nisam u pravu. Sve s pečatom i po zakonu, kao što je i red, kao što je OMV dobio zakonitu Urbanističku, Građevinsku i Okolišnu.
I zato, gospodine Markiću, predlažem Vam da me tužite za klevetu i uvredu časti. Spreman sam robijati 10 do 15 godina, da se barem malo iskupim pred Vama. Zapravo, ispričavam Vam se i molim Vas da me tužite. Eto, idem na sud bez advokata, pa neka i dobijem 20 godina, zaslužio sam. Neću čak ni koristiti moju poznatu obranu „Alhamijad Nuša“, neću Staroga mi mosta i onog hotela. A ne bi mi bilo zgorega malo u pržun, upoznao bih Muamera Topalovića i Muhameda Alija Gašija, možda i još ponekog znamenitog čovjeka iz novije historije, istorije i povijesti, možda o ponekom i knjigu napisati.
I, još jednom, ispričavam Vam se, neću više nikad. Ni manje ni više.

Ovom prigodom bih se želio izviniti direktoru OMV-a Senadu Kevelju, i ispričati odvjetniku OMV-a Zoranu Vukoji. Zasigurno su prilikom dolaska zaklanjali oči od vjetra (kod nas na Luci stalno vjetra ima) pa nisu mogli vidjeti moju kuču (pardon, nije moja). Prilikom i prigodom pogleda na orto-foto snimak ili plan ZK, ruka im je mogla biti na krovu kuće, pa je opet nisu mogli vidjeti. Vidjevši me da svakodnevno ljutit ulazim na kapiju, sigurno su pomislili da ja i moji svakodnevno i svakonoćno obilazimo duhove moje babe Zorke i djeda Nikole. Ne vjerujem da bi tako moralni i časni ljudi kao Kevelj i Vukoja namjerno previdjeli tročlanu obitelj (porodicu) s bolesnim djetetom pa im, kao dva zadnja ljudska gada, otpatka i moralne ništarije, nezakonito i uz potplaćivaje GU natakarili benzinsku pumpu odmah pored kuće.

Veselin Gatalo
Maršala Tita 286 b.b. (blizu benzinske)