Jos samo Milosa Formana da zovnu da snimi nastavak starog filmskog hita koji bi se ovaj puta zvao ‘Kos(ova)a 2’ ili, po drugoj verziji 'Povratak Kos(ov)a'.
Zavisi gdje vam je srce ili koji vam je bog. Ili vrag/djavao.
Vidim i u Srbiji se dosjetili medjureligijskog dijaloga pa skupilo popove, hodze, mozda kojeg zalutalog budistu, pa svi zajedno sire ideje mira, srece i tolerancije. Obavezno se za takva druzenja iskopa i neki jevrej pa onda valjda svi uglas kazu “o, boze’ misleci na onog vlastitog ili mozda ima neki zajednicki. Ako je zajednicki onda ostaje nejasno zasto toliki sukobi upravo na osnovu nacina prizivanja istog. Zar je bitno koliko je prstiju skupljeno na ruci koja putuje od glave prema abdomenu, s jednog ramena na drugo i obrnuto ako je zaista jedan bog? Zar je onda bitno da li se u trenutku molitve pregibaju samo vratni prsljenovi ili i donji dio kicme. Jer, ako osnovni dokumenti glavnih monoteistickih religija u svojoj osnovi propagiraju samo dobro, onda se oni sustinski ne razlikuju. Razlika moze biti samo u interpetaciji (religijski velikodostojnici) ili praksi obracanja istom (obicni ljudi vjernici).
No, zanemarimo li tu temu donekle i zamislimo da su jednoglasni i u srcu i deklarativno i da nema nikakvih problema medju njima bez obzira na te male razlike, onda zarad istinskog kolirita trebaju ipak promijeniti obrazac na osnovu kojeg se salju pozivnice za sastanke. Jer, slazuci se u obracanju ‘bogu’, hajde da se uvedu i oni koji se obracaju ‘nikome i nicemu’, ateisti dakle, ili barem agnostici koji ce se pozvati na ‘nekoga’ i njima samima nejasno je koga. Oni su, k’o biva, nevazni za mir sto je vjerovatno i tacno jer malo ih je do sada optuzeno za zlocine u bliskoj proslosti koji se nisu obracali ni na jedan nacin nekom svevisnjem.
Vec se samozahvalno predstavljaju postignuti rezultati u slicnim akcijama poput uspjeha u Kosovskoj Mitrovici gdje su oni sa sjeverne strane i juznjaci sjeli za jedan stol bez otvorenog planiranja kako jedni druge namamiti u Ibar. Ono sto su stvarno mislili tako sjedeci znaju samo oni i njihov bog. Stoga necu nagadjati dok god nikoga nema u Ibru ko ne zna plivati.
Nalaze se konkretni primjeri kako se kroz religiju doslo do obnove dijaloga. Za takve svrhe iskopali su neke strucnjake. Pa nije trebalo. Primjeri su svuda oko nas. Irak, recimo. Tamo ni unutar iste vjere ne mogu nekako da se dogovore ko je istinski sljedbenik Muhameda. Mozda je upravo i problem u nedostatku medjureligijske inicijative. Sve je u okviru jedne. U blizini je jevrejsko-muslimanska mogucnost dijaloga pa nesto precesto taj dijalog zavrsi gromoglasnim praskovima, da li ispaljenih iz topova ili aviona da li samodetoniranjem nekog ocajnika.
Medjutim ta vrsta dijaloga ipak ima nedostatak – krscani nisu dovoljno zastupljeni. Sta li se sve dobije kada se jos pomjesa vise od jedne krscanske ideje? Bosna i Hercegovina. Nikada nisu popovi i hodze bili toliko uticajni kao u ratnoj ali, evo, i u postratnoj BiH. Valjda zbog fondova ili suplje price o multireligioznosti ugurali su u sve to i jednog od 133 preostalih Jevreja i sastanci se, putuje, siri ideja mira i tolerancije i zemlja je preporodjena. U zapadnoj Hercegovini jos uvijek se dvoje da li da predju kolektivno na islam ili mozda pravoslavlje jer toliko im se svidjelo na tim sastancenjima. Tu bi jedino problem nastao sta s gospom pa kako nisu nasli spas za madonu, rijesili su ostati u svojoj vjeri. Vijest kaze da su i u Trebinju odrzali neki multireligiozni sastanak. Jedino ne javljaju iz kojih daljina su doputovali nepravoslavci jer ih lokalno nema. Barem onih pokretnih posto onih par onemocalih muslimana i katolika koje pravoslavci tolerisu tesko da moze dosetati na bilo koji sastanak osim onaj zavrsni sa svevisnjim.
Ima, osim dobrocinstva, jos jedan razlog za ovakva organizovanja. Lova. Zapadnjaci tako vole da pomire razlicito, da daju lovu kako bi sve bilo multi-multi. Pa cak i kada nije tako u stvarnosti, hajde da zamislimo. Uz pomoc boga.

Pojasnjenja:

Nepoznat je tacan broj jevreja u BiH i brojku je autor izmislio.
Niko u zapadnoj Hercegovini ne pomislja ne promjenuj vjere i to je autor izmislio.
U Trebinje se vratio i barem jedan radno sposoban pripadnik religijske manjine. Nepokretne manjine u ovom gradu autor je takodjer izmislio
Bog se sada obicava pisati velikim pocetnim slovom ali autor je po ovom pitanju tradicionalista pa je bog ostao mali.
Onog momenta kada mi se pouzdano dokaze pol svevisnjeg bica, ja cu poceti pisati Bozica ili, pak, Bog, ako takav bude slucaj.
Znam da vecini citalaca ove pobrojane ispravke nisu potrebne, ali Autor zeli da se malo osigura u svom blogu i u svojem stavu.
Autor = Neven