U zanimljivom gradu
neki se mrze,
neki se vole,
neki se ne vole,
neki se ne mrze,
granulo sunce.
U zaraslom parku
nasmijana se mudžahedinka
klacka s djetetom,
malim mudžahedinom.
Dvojica ustaša
u obližnjoj kladionici
proučavaju današnje parove
druge
slovačke
košarkaške
ženske
lige.
Nedaleko od njih
postariji četnik
klofa crveni tepih.
Ja se vraćam od jednog drugog četnika,
koji me šiša od djetinjstva,
zadovoljan frizurom koju mi je napravio,
a posebno mojim
poznatim, špicastim,
ustaškim zulufima.
Prije nego što svojoj dragoj tetki,
sredovječnoj ustašici,
odnesem novine,
moram svratiti do jednog balije,
da mu vratim
cd-ove
i da se dogovorimo
za popodnevni basket.
On će povesti i jednog trećeg
za ekipu,
jednog što ni sam ne zna
tko je ni što je,
ali najbolje bi bilo
da se opredijeli
kao četnik,
pa da imamo
kompletnu ekipu,
jer to stranci jako vole.
Neka se opredijeli
kako hoće,
važno je samo
da dugo ne zadržava loptu,
jer naši su protivnici
jako brzi
i uigrani.