6yka.com Anarhija ili demokratija Borjana Gaković 06.11.2005.
1990. Izbori. Nacinalne stranke pobjeđuju nevjerovatnom većinom, a svi kofol glasali za Nijaza i Antu... Komunizam se raspada, rat počinje.
2000. Pet ratnih i pet poslijeratnih godina izgleda baš nikog nisu naučile pameti. Ovaj put su svi kofol glasali za SDP, a u RS-u zaprepaštujućom većinom pobjeđuje SDS (koji, po svom stranačkom programu i ideološkom ubjeđenju, nikad neće pristati na ukidanje entiteta); u tzv. Herceg-Bosni pobjedom HDZ-a već su predvidivi rezultati REFERENDUMA i počinje borba za Treći entitet, a u "bošnjačkom" dijelu Federacije ogroman broj glasova kupi Haris Silajdžić (Stranka za BiH) sa glavnim programskim ciljem: Bosna i Hercegovina - BEZ ENTITETA!
Mahalski izvori ovaj put javljaju: "Mi smo glup narod!" Pri ovoj izjavi, evidentna razlika između naroda koji su izabrali čak tri različite stranke - iščezava.
Rezultatima opštinskih izbora 2000. stanovnicima male državice u srcu Balkana je laknulo. Socijalistička demokratska partija Zlatka Lagumdžije (SDP) odnijela je većinu glasova u FBiH, a primijetan je bio uspjeh ove partije i u Drugom entitetu. Forum mladih SDP okupio je skoro svu omladinu FBiH, što kao članove, što kao simpatizere. Entuzijazam nakon izbornih rezultata zavladao je u mozgovima "bh-omladinaca" i probudio uspavanu nadu u -mrzim ovu stereotipnu sintagmu- bolju budućnost. Ovdje jednostavno ne mogu, a da ne spomenem predizborni skup SDP-a u sarajevskoj opštini Centar, kad su, prije govora Zlatka Lagumdžije, program ove stranke na vrlo interesantan način predstavili njeni aktivisti - ljudi starosne dobi od sedam do sedamdeset sedam godina. Rečenice tipa: "Dobra škola za sve, a ne samo za neke", "Radit ćemo na ekonomskom prosperitetu" i čitav red sličnih, koje je zadivljujuća mlada snaga tom prilikom izgovarala, probudila je u prepunoj sali sarajevskog BKC-a atmosferu sličnu onoj prije desetak godina na prijeratnim protestnim mitinzima YUTEL za mir, BiH kaže NE i sličnim, a govor Zlatka Lagumdžije, koji je, vjerovali ili ne, otpočeo riječima: "drugovi, drugarice" na trenutak ga je uistinu pretvorio u pokojnog Maršala. Falili su još samo osnovci sa cvijećem u rukama i očima punim suza, koji su iz sveg srca voljeli tu priliku ispred sebe (vjerovatno ni sami ne znajući zašto, ali su sve vrline iz pionirske zakletve definitivno vezivali za njega). Da, istina, bilo je takvih dočeka i kasnije, spremanih za kralja Tomislava u potonjim ratnim godinama, ali odgovorno tvrdim da osjećaj pri tom nije mogao biti isti. Ovim tekstom ne želim ostaviti utisak titofila, ali je sličnost između OSJEĆAJA izazvanih na pomenutom predizbornom skupu SDP-a, mitingu YUTEL za mir i onomad na Dan mladosti - bila evidentna. No, natrag na izbore - opštinske/općinske: SDP odnosi ogromnu većinu glasova. Narod, u početku zadovoljan, očekuje promjene preko noći. Što vrijeme više prolazi, iz "mahalskih" izvora se sve više šire vijesti: "isti su k'o i ostali", "evo ih već četiri mjeseca na vlasti, a još ništa nisu promijenili", "ma jašta, svi su dobri dok su opozicija"... I SDP već lagano počinje gubiti popularnost. Pet ratnih i pet poslijeratnih godina izgleda baš nikog nisu naučile pameti. U RS-u zaprepaštujućom većinom pobjeđuje SDS (koji, po svom stranačkom programu i ideološkom ubjeđenju, nikad neće pristati na ukidanje entiteta); u tzv. Herceg-Bosni pobjedom HDZ-a, već su predvidivi rezultati REFERENDUMA i počinje borba za Treći entitet, a u "bošnjačkom" dijelu Federacije ogroman broj glasova kupi Haris Silajdžić (Stranka za BiH) sa glavnim programskim ciljem: Bosna i Hercegovina - BEZ ENTITETA! Jadni mi! Već nakon objavljivanja nezvaničnih rezultata, u zemlji nastaje panika. SDP doživljava poraz - ne potpuni, ali se nije baš ni proslavio. Procentualna brojka od 64% mladih koji su prije izbora htjeli napustiti zemlju enormno raste. Mahalski izvori ovaj put javljaju: "Mi smo glup narod!" Pri ovoj izjavi, evidentna razlika između naroda koji su izabrali čak tri različite stranke - iščezava. No, za sve što se dogodilo, postoji i logičan odgovor. U RS-u, ovakvi rezultati su bili za očekivati, jer je SDS svoj politički program (ili predizbornu kampanju...?) ustremio u prvom redu na borbu protiv korupcije, zanemarivši pri tom bar na trenutak nacionalističke težnje i budući jedina alternativa postojećoj vlasti. Radikali su svojim štrajkom glađu mogli i poumirati, a da se niko ne osvrne, a čovjek koji u ovom dijelu drage nam države drži sve konce u rukama, čak i svojim predizbornim plakatom bez pardona prezentira svoj stav prema izborima, državi, pa i ljudima u njoj - VELIKI BRAT TE POSMATRA! Sam plakat po sebi je bio dovoljno jasna aluzija na Orvelovu 1984. tako da nije bilo potrebe da se bilo koji klinac zaleti sa sprejem i docrta mu brkove. Narod je, dakle, bio u poziciji da bira između dva zla. Upravo to nepostojanje zlatne sredine i jeste najtužniji dio ove priče. Hrvati su, opet, samo potvrdili svoju opštepoznatu složnost, pokušavajući se na što glasniji način boriti za svoja ljudska hrvatska prava. Ni to ne začuđuje, s obzirom da od potpisivanja Dejtonskog sporazuma nikad nisu bili pretjerano zainteresirani za zajednički život sa ostale dvije skupine grešnika. Samo što ovaj put malko iznenađuje njihova hrabrost - i otvorenost. No šta je s Bošnjacima? Opštinskoizborna SDP obala (koju su u najvećem broju i činili Bošnjaci) razudila se sad na tri ostrva - SDA, SDP i Harisovu Bosnu i Hercegovinu. Opet se može reći da su Bošnjaci najgore prošli. Sama situacija neizostavno oživljava pomalo zaboravljne (opet) mahalske priče o Tuđman - Miloševićevom tajnom dogovoru o podjeli Bosne. A sama pozicija bosanskih Bošnjaka me nažalost podsjeća na onu dječiju priču - igricu: zamisliš jedan broj... ovaj ti da još toliko... pola baciš u vodu... ostane ti...? Međunarodna zajednica je kaznila SDS zbog neregularnosti njihovih kandidata, Stranku za BiH zbog plakata "BiH bez entiteta", HDZ zbog plakata "opredjeljenje ili istrebljnje". Čisto sumnjam da će to na bilo koji način riješiti trenutnu situaciju ili utjecati na svijetlu nam budućnost, samim tim što neće promijeniti ničiji STAV, niti bilo čija politička, ideološka, stranačka, glasačka ili kakva već ubjeđenja. I samo još jedno podsjećanje, za kraj: u komunističkom režimu, u kojem smo godinama živjeli, zbog pola pogrešne rečenice osmjehivao se Goli otok. Sad u kvazi državi smijemo objavljivati i ovakve tekstove. Demokratija? Ne znamo mi šta je to. Ali nam aktualni anarhistički režim dozvoljva slobodu govora, mišljenja i štampe.