6yka.com
Poribljavanje betona
Siniša Marčić  30.12.2005.

Kakva je sličnost između Bosne i Sueckog kanala?  Na različitim su geografskim podnebljima, sa različitom kulturom, klimom, tradicijom i istorijom. Znači, skoro nikakva. Sem u jednoj upadljivoj istorijskoj paraleli sa ovim parčetom balkanskog tla.
Kad je promućurni De Leseps, arhitekta Sueckog kanala, pokrenuo projekat spajanja Sredozemlja i Crvenog mora sredinom XIX vijeka, pred očima je vidio samo završetak ovog kolosalnog poduhvata. Sporedni efekti nisu ga pretjerano interesovali. Odabrana ruta počinjala je u pješčanom rukavcu Sredozemnog mora (sadašnji Port Said), protezala se preko jezera Menzaleh, Timšeh, preko gorskog platoa i tzv. Gorkih jezera do konačnog odredišta- Crvenog mora. Od 1859. godine do svečanog otvaranja deset godina kasnije, čovjek je pokazao da može ukrotiti prirodu, bez obzira na cijenu. Tadašnje novine su uprkos diplomatskim prepucavanjima, redom pisale hvalospjeve De Lesepsu, dok je samo mali broj novinara zabilježio i drugu stranu priče: ropski rad tamošnjeg stanovništva i za ovaj osvrt mnogo bitnije, efekte spajanja slane morske sa slatkom jezerskom vodom. Tom prilikom je sva flora i fauna u pomenutim jezerima jednostavno- uginula. To konstruktorima nije nimalo smetalo da završe posao za istoriju. Sila boga ne moli.
Recept funkcioniše i ovdje. Siguran sam da ribe u jezerima nisu pitali da li im se sviđa ideja njihovog poništavanja, jer je tako prosto moralo biti. Kao i u BiH 95-te uostalom. Mala razlika je u tome što su ovdje u pitanju ljudi u čije glave je, poput poribljavanja praznog betonskog ribnjaka, distribuisana za naše podneblje neupotrebljiva “mlađ demokratije” i “građanskog društva”. Neko je teoretski prokljuvio da je uvođenje demokratije rješenje svih problema u BiH i samim tim je problem bio riješen. Ne i za nas. Rezultate neumjesnog teoretisanja osjećaćemo još mnogo godina pred nama. Taj neko je u svemu previdio da ovdje umjesto plodnog tla konsenzusa rizničimo tradiciju sukoba i ratova, pa nije nikakvo čudo što je veliki dio demokratske mlađi, uprkos desetogodišnjem poribljavanjau, uginuo.
Od početka (95-ta) je jasno da se spajanje nespojivih koncepata moglo završiti samo na dva načina. Prvi je potpuno poništenje svega živog kao u onim jezerima (rat) ili ukrštanje najsposobnijih grabljivaca iz slanog i slatkog svijeta (mir). I bi drugo. Kombinovanjem naivnog poimanja Balkana, ubijeđenja da se preko noći zaostalo društvo može preobraziti i slučaj proglasiti zaključenim bez obzira na ogromne socijalne i etno-religijske razlike u njegovom osnovnom tkivu, interesa državnih administracija velikih sila i famoznih organizacija naslonjenih na njih, uz šovinističke preduzetnike koji su nas uveli i vodili kroz rat, rezultiralo je jedino mogućim- političkim mutantom sa tri glave od kojeg građani svakodnevno zaziru. Možda bi sve to i bilo prihvatljivo da mutant ždere samo ponuđenu demokratsku mlađ, ali njemu nikad nije dosta. Zato halapljivo uzima sve komadiće materijalne i duhovne energije građana sa dna. Logično je da je i demokratija na dnu.
Suecki kanal otvoren je nakon deset godina izgradnje. Isto toliko je trebalo da počne rekonstrukcija Dejtonskog ustava. I bilo je vrijeme. Ovakav nam pravi ogromne probleme. Naši stranački prvaci nisu se o novoj formi Ustava usaglasili u Briselu, pa idu na popravni u Vašington. To pokazuje da je politička konstruktivnost direktno proporcionalna udaljenosti od domovine. Ili se batina tamo teže podnosi. Sa udaljenošću je direktno proporcionalna i nesposobnost da se ovdašnji problem(i) u potpunosti sagleda(ju) radi što boljeg rješenja. Kao 95-te svjedoci smo recikliranja istorije pod paskom EU i SAD-a. Umjesto kvalitetnog rješenja vjerovatno ćemo uskoro dobiti još jedan odvratan pravno-politički papir od kojeg će građani dobiti samo novi oblik mučnine. Bosanske igre nemaju kraja. 
Kao i u sueckoj priči koja se onomad nazivala coup de theatre, nova konstrukcija zemlje će na Zapadu biti predstavljena kao izuzetan uspjeh i ključni korak ka približavanju EU dok će suština ostati nepromijenjena. Loša. Pogubna. Svojim ignorantskim stavom s početka 90-ih, EU je dopustila da se mediokritetski plemenski vrhovnici igraju ljudskim životima i istorijom pred njenim očima. Danas je isto. Evropljani ni tada ni sada nisu pristali da svoje aristokratske ručice “zavuku do lakata u govna i krv” (Sartr) bosansku radi postizanja najboljeg rješenja. Opet je stvar ostala na Amerikancima. Halo, zar nas takvi mogu učiti odgovornosti? Znamo da ovi naši neće, pa gdje smo onda pristali?  
Tako dolazimo do glavnog cilja BiH-EU-SAD šarade koja je suštinski identična sueckoj priči. Tada je imperativ bio probiti kraći put do Azije i izvući svu ekonomsku korist, danas je cilj održavati latentni status quo (uprkos priči o pridruživanju- tek slijedi iscrpljivanje zbog naše neprilagođenosti) pričom o demokratiji uz flertovanje sa nacionalistima i uzeti što se uzeti može po oprobanom receptu. Milijarde dolara humanitarnih donacija pristiglih u BiH uglavnom su se vratile administrativnom aparatu donatora. Nepravda? Ne, samo dobro razrađen sistem. Milioni koji će doći u BiH radi dostizanja standarda za priključenje slično će se razliti po misterioznim bankarskim računima domaćih i međunarodnih mešetara. Građani, kao konačni korisnici će opet ostati prevareni i uvrijeđeni.
Osim, ako se nešto dramatično ne promijeni. A to se već graniči sa čudom.


Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.