Romima je krajem prošlog meseca dodeljen status nacionalne manjine. Time je okončana dugogodišnja instintucionalizovana diskriminacija jednog od najmnogobrojnijih manjinskih naroda u Jugoslaviji. Zakon o zaštiti sloboda i prava nacionalnih manjina uvodi i druge značajne novine kao što su Savezni savet za manjine i Savezni fond za manjine. Formirani su nacionalni saveti u čijoj je nadležnosti ostvarivanje prava ma-njina u oblasti kulture, informisanja, obrazovanja i službene upotrebe jezika. Zakon je inspirisan visokim evropskim standardima za zaštitu i promociju prava manjina i na prvi pogled nudi povoljnu bazu za očuvanje nacionalnog identita manjina i u slučaju Roma- zaštitu od rasističkog nasilja. Međutim ono što sledi je mukotrpan proces implementacije.
Medijski kreirana slika o Romima na žalost samo učvršćuje stereotipe. O romskoj populaciji se uglavnom čuje iz "druge ruke" to jest najmanje informacija o Romima dolazi od samih Roma.
Govor mržnje, diskriminatorske predrasude, rasni, nacionalni i verski stereotipi polako iščezavaju iz oficijalne retorike, ali su i dalje prisutni u medijima. Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije (The Committee on the Elimination of Racial Discrimination) je, bavecžći se sličnim problemima u Rumuniji, Slovačkoj i Českoj Republici, ukazao da mediji imaju ogroman uticaj ne samo u procesu promocije ljudskih prava, već i u procesu promocije mržnje i nasilja i da se ovo drugo ne može skrivati pod plaštom prava za slobodno informisanje. Predložen je čitav niz mera za suzbijanje medijske diskriminacije Roma, koje bi se mogle svesti na dva principa: da je širenje ideja o rasnoj superiornosti - krivično delo i da je, u najmanju ruku, nedopušteno izveštavati o pojedinačnim incidentima na način koji žigoše čitavu zajednicu. Ovo poslednje je replika na praksu Bugarskih medija da kriminološke izveštaje dele na dve rubrike pod nazivima "ciganski zločini" i "ostali zločini". Kako kod nas sve ima grotesknu formu, tako se i nasilje ne iscrpljuje u verbalnim napadima. Romi se sve češće žrtve policijske torture, bespravno im se ruše kuće, a sve to ne nailazi ni na kakvu reakciju nadležnih organa.
Medijski kreirana slika o Romima na žalost samo učvršćuje stereotipe. O romskoj populaciji se uglavnom čuje iz "druge ruke" to jest najmanje informacija o Romima dolazi od samih Roma. Novinski izveštaji često prikazuju homogenu i inferiornu zajednicu, a sam naziv Romi ima pežorativne konotacije. Posledica je rasisticžčki stav da ovaj narod "ne poseduje jednaka prava pred zakonom, da je diskriminacija i nasilje nešto sasvim dopušteno i oprošteno". U takvim okolnostima je svaki član romske populacije gotovo po inerciji diskriminisan, "kao stigmatizovan i marginalizovan element društva". Hoće li i u kolikom obimu, Zakon o zaštiti sloboda i prava nacionalnih manjina, promeniti sumornu stvarnost u kojoj Romi žive, ostaje da vidimo. Za početak, nadajmo se da će ono što ubuduće budemo čitali ili slušali o Romima biti rečeno jezikom tolerancije i razumevanja.