6yka.com
Žena u javnom životu RS
Nada Golubović  06.11.2005.

Godina 2002. je godina izbora u BiH. Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma ovo je četvrti put da izlazimo na izbore, a od tada je prošlo 6,5 godina. Šta su nam donijeli rezultati prethodnih izbora na području RS u pogledu participacije žena u političkom životu? Nakon izbora 1997. godine u Narodnoj skupštini RS su bile dvije žene, ili 2,4%. 1998. godine uvedeno je pravilo koje reguliše da od prvih 10 kandidata tri moraju biti osobe manje zastupljenog pola, a to su u ovom slučaju žene. To pravilo smo dobili zahvaljujuči akciji žena iz nevladinog sektora, žena iz političkih partija i pomoči OSCE-a. Pravilo ipak nismo dobile lako, a presudnu ulogu u njegovom donošenju je imala tadašnja članica privremene izborne komisije OSCE-a, gospoča Senka Nožica. U to vrijeme se glasalo na zatvorenim listama i izabrano je 19 žena ili 23% od ukupnog broja poslanika. 2000. godine su izmijenjena pravila tako da je manje zastupljen pol predstavljao trečinu kandidata na listama, a glasanje je vršeno na otvorenim listama. Otvorene liste su davale mogučnost demokratskijeg glasanja, što u ovom slučaju nije bilo povoljno za žene, pa smo nakon tih izbora dobili 15 žena poslanica u NS RS ili samo 18%. Otvorene liste su nam omogučile da glasamo za osobu kojoj vjerujemo, a moglo se glasati i za cijelu listu odrečene političke partije. Po nama predizborna kampanja nije davala dovoljno prostora ženama, tako da žene kandidatkinje nisu dobile dovoljan broj glasova.

 Žene i muškarci BiH taj model koji je vrlo čest u životinjskom svijetu prihvataju, gdje je lav predvodnik, vuk predvodnik, ili ovan predvodnik . Mi žene smo te koje prihvatamo činjenicu, a muškarci su zadovoljni tim stavom, da muškarci trebaju da brinu o državi, o miru, o školovanju, o zdravlju, o budučnosti, a sebe stavljamo u uloge majke, odgojiteljice i hraniteljice.


Na opštim izborima 2000. godine iz RS direktno se glasalo i za Predstavnički dom BiH koji čini 42 poslanika, a od čega iz RS 14. Na ovoj instanci vlasti iz RS nije izabrana niti jedna žena, a iz Federacije BiH dvije, što čini 5%. Promjena u predstavničkom domu gledano na cijelu državu je još vidljivija nego u NS RS jer je 1996. godine bilo 2% žena, zahvaljujuči kvotama i zatvorenim listama imali smo 26% žena, a sada (ne zahvaljujuči biračima iz RS) samo 5%, jer su obje poslanice iz Federacije BiH.
Struktura vlasti na lokalnom nivou što se tiče zastupljenosti žena gledano u cijeloj BiH je niža u RS 13%, nego u F BiH 19%, nakon izbora 2000. godine. Postotak odbornica u čitavoj BiH se kreče od 0 do 30%, a u gradu Banja Luci 25,8%.
Ovo su rezultati sa prethodnih izbora. Vidimo da je broj žena od 1998. do 2000. godine na svim nivoima vlasti pao i zato postavljamo dva pitanja:
1. Zašto je broj izabranih žena tako mali, tj. zašto nas nema bar 30% koliko je na listama;
2. Zašto se žene zadovoljavaju sa učeščem na listama od 30% kada se zna da čine više od 50% populacije;
Odgovor na prvo pitanje je da muškarci ne glasaju za žene, ali da ni žene ne glasaju za žene. To radimo radi toga što smo patrijarhalno odgojeni i živimo još uvijek u modelu muškarca predvodnika. Žene i muškarci BiH taj model koji je vrlo čest u životinjskom svijetu prihvataju, gdje je lav predvodnik, vuk predvodnik, ili ovan predvodnik . Mi žene smo te koje prihvatamo činjenicu, a muškarci su zadovoljni tim stavom, da muškarci trebaju da brinu o državi, o miru, o školovanju, o zdravlju, o budučnosti, a sebe stavljamo u uloge majke, odgojiteljice i hraniteljice. Muškarci brinu i urečuju državu, a žene se brinu i urečuju kuču. Ja kao žena ne želim da postanem muškarac, ali smatram da samo zajedno možemo kvalitetno urediti državu i vlastiti dom i samo tada možemo stvoriti društvo prilagočeno čovjeku.

Odgovor na drugo pitanje je djelomično dat u prvom odgovoru, a djelomično je činjenica da je to jedino što smo mogle dobiti kao ustupak muškaraca i početak naše borbe za jednake mogučnosti. Iznijele smo rezultate sa prethodnih izbora. Participacija žena u političkom životu je obezbječena zahvaljujuči propisima Privremene izborne komisije iz 1998. godine. Kakva
je stvarna uloga žena u političkom životu je nešto drugo. Iako smo pravno izjednačene sa muškarcima naše učešče u politici i kreiranju politike je minirnalno.
U Vladi RS imamo samo jednu ženu na ministarskom mjestu i to u ministarstvu pravde iako je 18% žena izabrano u narodnu skupštinu. Zanimanja, kao obrazovanje i zdravstvo su pretežno ženska zanimanja. U obrazovanju je 74% zaposlenih žena, a u zdravstvu 58%, a ipak i ta ministarska mjesta imaju muškarci. Gledano bilo koje ministarstvo žene su na hijerarhijski nižim pozicijama. U samom vrhu su uglavnom muškarci.

Ključni problem političke scene u ovoj godini je rasprava o konstitutivnosti naroda. Do sada su konstitutivni narodi u BiH na 50% teritorije bili manjina. Hrvati i Bošnjaci u RS, a Srbi u F BiH. Ustavni sud BiH je donio odluku koja je obavezujuča i konačna da su svi narodi na području cijele BiH konstitutivni. Ta odluka je donijela neophonu izmjenu Ustava u oba entiteta i na nivou države. Za mene kao gračanku je puno diskusija na tu temu iskorišteno kao predizborna kampanja političkih partija. Ta predizborna kampanja je promovisala muškarce kao branioce vitalnih interesa naroda koje predstavljaju. Žene su u toj proceduri imale beznačajnu ulogu. Ne rijetko je retorika u tim raspravama ličila na retoriku koja je dovela do raspada SFRJ. Narodi su ponovo osječali strepnju i strah za svoj opstanak. U ključnim pregovorima o ustavnim promjenama su učestvovali isključivo muškarci. O konstitutivnosti naroda se govorilo i govori se, a o konstitutivnosti žena koje čine više od 50% populacije nema rasprava. Prijedlog sa naše javne tribine, gdje smo kao Ustavni amandman stavile i konstitutivnost žena, nije uopče stavljen na razmatranje. Mi smatramo da je to radi toga što smo ovog puta mi kao gračanke, naravno uz podršku muškaraca koji su gender senzibilni, spremne da dijelimo vlast ali muškarci nisu spremni da nam je daju.
Drugi problem u cijeloj BiH, pa i u našem entitetu, je siromaštvo. Ono je uvjetovano neefikasnim privrednim oporavkom koji, naravno, kreiraju muškarci. Proces privatizacije društvene imovine teče sporo. Privreda se slabo, gotovo nikako ne razvija, nezaposlenost je sve veča, a nemamo ni adekvatan socijalni program. Žene su zaposlene manje nego muškarci, makar zvaničine statistike to ne pokazuju. Po zvaničinim statistikama Zavoda za zapošljavanje veči broj muškaraca nego žena čeka posao. Žene su zaposlene u sivoj ekonomiji bez prava na zdravstvenu zaštitu i penzijsko osiguranje. Jedina svijetla tačka u stvaranju pravne države je segment poreske uprave RS, a na čelu te institucije je žena. Mi smatramo da je proces novog sistema evidentiranja poreskih obveznika osnov za stvaranje stabilnijeg društva.

Slučajevi kriminala i korupcije o kojima se puno raspravlja u medijima nisu sankcionisani od strane organa koji su za to zaduženi. Ne možemo stvarati stabilnu državu u koliko ne osudimo krivce za stanje u kojem smo sada. Žene i djeca su žrtve porodičnog nasilja, pa i pored toga što je to krivično djelo, krivci-nasilnici se rijetko za to kažnjavaju.

Žene koje su na političkoj sceni najčešče ne štite interese žena, nego se u največem broju slučajeva podvrgavaju partijskoj disciplini i interesi žena im nisu primarni. Ovo je prilika da istaknemo podršku odbornica žena iz Skupštine grada Banja Luke pri donošenju odluke za dodjeljivanje gračevinskog zemljišta za Sigurnu kuču za žene i djecu žrtve nasilja. Zahvaljujemo se na razumijevnju Gradonačelniku grada Banja Luke koji se zalagao da žene našeg grada i šire regije dobiju kuču u kojoj mogu biti zaštičene. To je svijetao primjer gdje su se žene različitih političkih opcija složile, u interesu žena, uz podršku svojih stranačkih kolega.
Pošto su pred nama izbori mi moramo da učinimo niz akcija da bi žene sa otvorenih lista bile prezentirane javnosti. Vrijeme je več sada, a možda smo i zakasnile, da žene koje če ući u predizbornu trku postanu prepoznatljive. Predlažemo da žene iz političkih partija i nevladinih organizacija podržavaju jedne druge, lobiraju muškarce da podrže žene, omoguče ženama kandidatkinjama što veči broj nastupa u medijima.
Po našem mišljenju uloga žena u javnom životu je minorna. Žene djeluju unutar ženskih aktiva političkih partija i njihov rad nije vidljiv za glasače. Sva pitanja koja su od interesa za entitet RS i državu BiH rješavaju muškarci.

Smatramo da zajedno možemo učiniti da naše društvo može biti bolje i kvalitetnije nego sada. Ukjučivanje žena u rješavanje ekonomskih reformi bi ubrzalo ekonomski oporavak zemlje i smanjilo siromaštvo. Zato broj žena u vlasti mora biti veči i njihova uloga aktivnija.


Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.