6yka.com
Kojot - Mik, Mik
Siniša Marčić  06.11.2005.

Postoje ljudi koji ga vole i oni koji ga obožavaju. Autor ovog pisanija definitivno spada u ovu drugu grupu ljubitelja Kojota i iskrenih zagovornika uništenja neuhvatiljive Ptice trkačice. Ova dva crtana lika zabavljaju planetu već više od pola vijeka nesmanjenom žestinom i genijalnim smislom za humor svojih autora, a po broju prikazivanja i priređenih epizoda spadaju u jedan od najomiljenijih crtanih parova koji su se ikad pojavljivali na TV ekranima. Njihovi antagnizmi prožeti vječnom borbom brzine i nazovi genijalnosti za više od pola stoljeća, nisu izgubili ništa od strasti i uzbuđenja.
Čitava priča je počela stvaranjem crtanog lika divlje ptice koja je doslovno brža od svega na putevima zaboravljenim u Jugozapadnoj pustinji SAD, davne 1948. g. u studiju sjajnog Čak Džonsa, udruženog sa scena-ristima Tedom Pirsom i Majklom Maltisom, koji će Pticu trkačicu obogatiti likom gladnog Kojota čija će nepokolebljiva vjera u sopstvenu genijalnost i savremene naučne metode i instrumente korporacije ACME (u slobodnom prevodu- sjajno, neprevaziđeno, genijalno) razveseljavati ljubitelje njihovih avantura nekoliko decenija. Prilikom stvaranja Kojota Čak Džons je striktno primjenjivao nekoliko pravila po kojima Ptica trkačica ne može nauditi Kojotu sem ispuštanjem bip-bip zvuka, spoljašnje sile ne mogu naškoditi Kojotu osim ako ih on sam nije inicirao koristeći Acme proizvode (npr. kad ga munja spuca) koji možda funkcionišu kod nekog drugog ali kod njega sigurno fulaju, nikad ne odustaje od potjere uprkos bolnim završecima svojih avantura, jer sljedeći put je možda uhvati itd.

 Autori crtanog filma smjestili su radnju u okvir pustinje i jedina veza sa civilizovanim svijetom su cesta, sporadične pojave kamiona ili voza koji će naravno zbombati jadnog Kojota i neizbježni supermoderni, Džems Bondovski alati, mašine i razni preparati famozne ACME korporacije


Kojot ili Mijko Sekjetovski Genijalac (mada se u ovoj verziji pojavljuje uglavnom sa Duškom Dugouškom) ili Lupus Vulgaris oličenje je muškog heroja nesposob-njakovića naspram super pametne i sposobne Ptice trkačice (Accelerati Incredibilus) koja sa nevjerovatnom lakoćom i lucidnošću uspjeva izbjeći sve njegove paklene planove. Kao školski primjer gastronoma, Kojot postaje opčinjen pojavom Ptice trkačice do te mjere da potpuno zaboravlja svoju potrebu za hranom i kao osnovni cilj postavlja ultimativno hvatanje ili ubijanje svog najljućeg protivnika. Pri tom izbjegava bilo kakvu komunikaciju sa njom. Autori crtanog filma smjestili su radnju u okvir pustinje i jedina veza sa civilizovanim svijetom su cesta, sporadične pojave kamiona ili voza koji će naravno zbombati jadnog Kojota i neizbježni supermoderni, Džems Bondovski alati, mašine i razni preparati famozne ACME korporacije koja nudi veliku paletu proizvoda, od instant vitaminskih tableta za bildanje mišića do supersoničnih i naravno, nepogrešivih raketa ili sličnog oružja.
U sklopu umjetničkog izraza svojih tvoraca, Kojot je vatreni pristalica modernih dostignuća napredne tehnologije u vječnoj borbi sa silama prirode, ali i model muškosti u potrazi za idealizovanom, savršenom pticom (žena) koja je po pravilu daleko van njegovog domašaja. Bizarne grimase ili čuvene table koje se iznenada pojavljuju iza leđa i najavljuju bolni završetak njegovog genijalnog plana bez greške, postali su lajtmotiv čitavog serijala. Kojotova svijest postaje toliko sužena i fiksirana na potjeru za Pticom da zaboravlja svoje početne hedonističke namjere, pa je odlučan da je po svaku cijenu uhvati kako bi sačuvao ono malo dostojanstva što mu je preostalo. Pri tome stalno zaboravlja osnovne principe logike, pa i pored sjajno razrađenih skica nepogrešivih planova, aksiomski izvlači deblji kraj u avanturama tipa, letenja u nedovršenom kostimu Supermena, stav-ljanja u top koji ga neće raznijeti na početku, ali će za nijansu pomjerana trajektorija đuleta izazvati lančani splet dešavanja, koja će kulminirati Kojotovim zabijanjem u pustinjski pijesak tim istim đuletom, tu su nezaobilazno balansiranje na žici razapetoj između dvije stijene sa cirkusantskom motkom ili, recimo, u šljemu sa točkićem pri čemu genijalac pokušava ustrijeliti Pticu koja se brzinom svjetlosti približava iz daljine. ACME preparati koje koristi postaju sve fantastičniji svakom novom epizodom pa imamo čitavu seriju pilula za izaziva-nje zemljotresa, sjemenki za proizvođenju tornada, mašina za pravljenje leda, unicikle sa mlaznim pogonom i svi propadaju po principu jedne jedine mogućnosti njihove neostvarivosti, kojeg Kojot nikako ne može predvidjeti.
Od prvog crtića iz 1948. g. (Brz i furiozan) Kojotu se ne dešava ništa što sam prethodno ne inicira sopstvenim planovima, a mogućnost da se povrijedi na bilo koji način javlja se tek sa bip-bip zvukom Ptice trkačice, nakon čega će po pravilu otresti sa neke litice, zapucati se u stijenu, kamion ili voz kojim upravlja ptičurina ili će se ogromne kamene gromade sručiti na njega.
U periodu između 1948-1964 Čak Džons je režirao 24 crtana filma od kojih je Spreman za bip nominovan za Oskara, a epizoda Bip ili ne bip (1963), postala je iste godine okosnica za TV seriju Avanture Ptice trkačice u okviru Warner Brothers cartoon studio. Kada se pomenuti studio zatvorio, Džonsov dugogodišnji prvi saradnik Fric Frilang osnovao je kompaniju DePatie-Frelang koja će oživjeti lik Kojota još jednom u epizodi Ludačka potjera, kada se u svijet pokretnih crtanih slika uvode dva nova lika: mačak Silvester i Brzi Gonzales koji će, zajedno sa parom Kojot- Ptica trkačica, postati prepoznatljive ikone njihovog studija.

...tu su i oslobađanje ogromne kugle koja će rasturiti komad stijene na kojoj Kojot stoji da bi ga mimo zakona gravitacije (koja je inače veliki Kojotov protivnik), pošto se zalijepio za zemlju, poklopila svom težinom (uh!) itd.


U ovom serijalu Kojot se dovija novim trikovima od kojih će se najviše pamtiti scene gdje naš junak postavlja foto aparat iza kojeg se krije top, kada korisi ljepilo za sve uslove na cesti, kada kači TNT za klavir na kojem odvratna Ptica trkačica ladno svira bez ikakvih posljedica (naravno, kad naš junak pokuša isto odletjeće nebu pod oblake i zbunjeno eksplodirati) kada usmjerava sunčeve zrake kroz lupu na Pticu trkačicu, tu su i oslobađanje ogromne kugle koja će rasturiti komad stijene na kojoj Kojot stoji da bi ga mimo zakona gravitacije (koja je inače veliki Kojotov protivnik), pošto se zalijepio za zemlju, poklopila svom težinom (uh!) itd. Ne smijemo preskočiti najgenijalnije izume superkonsturkcija koji ulavnom počinju nekom benignom pojavom, tipa povjetarca koji će pokrenuti lančanu reakciju dešavanja po okolnim stijenama, da bi ga čuvena kugla zveknula po glavurdi.
Za istu kompaniju sljedeći set crtića režirao je Rudi Lariva u kojima dominara intenzivno korišćenje hemijskih preparata, aviona iz Prvog svjetskog rata, ogromnog ro-bota napravljenog po uzoru na njegov lik, telefon koji eksplodira samo u njegovim šapama, i dr.
Nakon Larive su uslijedile serije Šećer i špijuni iz 1966. g. stvorene pod dirignetskom palicom Roberta Mekkimsona, koji je ujedno označio kraj teatarskog filma o Ptici trkačici sve do pojave Krznenih kočija iz 1995 g.
Saga o Kojotu postala je pravom senzacijom kada su se ljubitelji maleroznog pustinjeskog vuka udružili u zahtjevima da se napravi jedna epizoda u kojoj će Kojot konačno uhvatiti Pticu trkačicu. Zahvaljujući velikoj kampanji, članovi Wile E. Coyote Fun Club-a skupili su dva miliona dolara za produkcijske troškove stvaranje jedne epizode koja će zadovoljiti sve apetite zaluđenih i zakletih kojotovaca. I, odista, tvorci crtanog filma su napravili jedinu epizodu u kojoj Kojot naoštren za slav-lje prepoznatljivim rekvizitima u koje spadaju ubrus oko vrata, pribor spremljen za perastu gozbu i pljuvačkom na ustima, bukvalno uhvati sopstvenim šapama prokletu ptičurinu, što je poznavaocima svih unfala i fulanja izgledalo prosto nevjerovatno. Da. Tada je svima postalo kristalno jasno da neštu u toj koncepciji ne štima. Zapravo, nevjerovatno je bilo do te mjere i samom Kojotu, da sa izrazom totalnog čuđenja i nevjerice na faci, izvlači famoznu tablu kojom saopštava gledaocima poruku: Ne mogu vjerovati! Nakon toga Pticu je- pustio!!!
Fascinantno je u svemu da su autori ostali vjerni početnoj koncepciji crtanog filma koja je u ovoj epizodi doživjela svoju apsolutnu katarzu. Nasljednici Čak Džonsa nisu ga iznevjerili, a vjernim gledaocima crtaća nametnuli su dodatni kompleks i zagonetku hvatanja i čerupanja perfidne ptičurine.
Nadajmo se da će Kojot bar jednom pobijediti u ovoj ne-ravnopravnoj sizifovskoj borbi pameti i genijalnosti, vještine i natprirodne sreće.
Najgore je što svi znamo da se to nikad neće desiti.
A možda, ni tada!
Mada, možda...
Ma, nema šanse!


Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.