6yka.com
Terorizam oko nas
Igor Bjelić  06.11.2005.

Naše društvo je terorističko! Terorizam je svuda i u najmanjoj pojedinosti našeg života. Svuda prisutan i uvijek spreman da nasilno djeluje komforom kao ideologijom sistema. U tom smislu koji je lišen smisla, prinuda je pomjerila slobodu i došla na njeno mjesto. U propagandi- reklami postoji dvostruki terorizam- prisne riječi i slike koje jačaju jedno drugo. Pri tome se ne smije zaboraviti pedagogija taj dugo usavršavan terorizam omladine. Pored porodice i škola je institucija koja reprodukuje konformističke vrijednosti društva. Kruta logika dominacije i podređivanja van slobode i spontanosti- u školama se nametnula ideja o potrebi da se sa djecom kruto diriguje, da se gospodari njihovim emocionalnim životom- njihovim skrivenim željama. Stavljeni/e u oskudu i šematsku praksu fabrikovanja, stješnjeni kao između čekića i nakovanja, nagradom i kaznom vaspitanici/e dobro osjećaju neslobodu i krajnost takvoga uticaja.

 Velika je razlika između osposobljenog/e i neosposobljenog/e što se vidi iz sljedećeg: osposobljeni/e imaju sljedeće osobine: otvoreni/e prema promjenama, sigurni/e, samokritični/e, aktivni/e, samosvjesni/e, upravljaju osjećanjima, uči/e na pogreškama, živi/e u sadašnjosti, realisti/kinje, imaju visoko razvijeno samopoštovanje, a time i poštovanje prema drugima.


Zato se i dešava ono što je najgore: oblikuje se aktivna dvoličnost jer djeca osjećaju da takva spoljnja dirigovanost pogađa njihov svijet kojem se ne priznaje identite, dostojansto i posebne vrijednosti. Očigledno je da nastaju problemi između društvenog nametnutog ponašanja i namoizražavanja. Nametnuti način ponašanja aktivno oblikuje dvostrukost čovjekove egzistencije tako što se od nje/ga traži da bude to što nije samo da bi bio/la saglasan/na sa vladajućim kulturnim i ideološkim obrascima. I stvarno čovjek na to pristaje jer bi ga/ju svako protivljenje i svaka razlika dovela u situaciju da bude odbačen/a, prezren/a i kažnjen/a.
Škole su danas sredstvo reprodukcije društvenih odnosa i klasnih razlika te reprodukcije socijalnih razlika i nejednakosti uopšte. Kao što se proces vaspitavanja u porodici zasniva na procesu uslovljavanja (bidi dobar= dobiti čokoladu, ne biti= batinu), tako i proces školskog obrazovanja i vaspitanja se temelji na moći dicipline, odnosno na moći čiji je glavni zadatak da dresira. Funkcija škole je stvaranje ideološki oblikovanih, sposobnih za konformističko uklapanje u postojeći sistem, poslušnih i potčinjenih postojećim pravilima, propisaima, disciplinarnih i pokornih. Vrline koje se tu podučavaju su poslušnost, šutnja, tačnost i pokornost= vrlina hijerarhijske organizacije poput vojske i tvornice.
Sasvim je jasno da je škola institucija inspiranja mozga čije su glavne komponente postojanje uniformnog pogleda na svijet i odsustvo bilo kakve moguće alternative, potiskivanja značaja sopstvenog iskustva osjećanja i mišljenja, zbog čega se najveći broj pojedinaca/ki pridružuje postojećem dominantnom pogledu na svijet kao jedinom sigurnom. Upravo zato što određuje šta će se i kako misliti, što određuje vladajuća klasa u društvu, škola je institucija manipulacije obrazovanjem. Što se radi plansko, sistemsko i kontrolisano širenje ideologije vladajuće klase kojom prikriva, opravdava i ojažava svoju moć i vlast kako bi mlade generacije preko vaspitno-obrazovnog sistema usvojile tu idologiju kao vlastiti sistem interpretacije, orijentacije i akcije. Zato što ideološki i konformistički oblikuje individue- što ih instrumentalizuje i uklapa u postojeći sistem, što proizvodi funkcionalnu poslušnost i potčinjenost. škola i obrazovanje predstavljaju ideološki aparat države kojo reprodukuje postojeći društveni i politički sistem. Pa iako se ne može zanemariti istorijska, prosvjetiteljska funkcija i uloga škole, ne smije se zaboraviti na njenu pragmatsku političku funkciju. širenjem konformističkih vrijednosti obavlja postupak nametanja postojećeg poretka. Svojom ulogom pozitivnog prikazivanja postojećeg poretka kao ispravnog i jedino valjanog poretka koji je najprogresivniji, najbolji i najhumaniji i koji predstavlja izraz "prirodne" potrebe ljudi škola i obrazovanje se prikazuju značajnim stubom trenutno političkog sistema kojeg hitno treba promijeniti. Slaviti različitost znači slaviti čovječnost i pripadnost ljudskoj zajednici!
Mi nezavisni pojedinci/ke se moramo prvenstveno osposobiti i osnažiti, moramo plemenitim pojavama ojačati društvo u kojem živimo. Ako treba nešto mijenjati- a treba, onda treba početi od sebe, a ne samo tražiti od drugih da se mijenjaju. Svakako u svim promjenama, angažmanima i aktiviranju treba ići mirnim putem a ne agresivnošću. Fizička snaga- nekontrolisano nasilje nisu dobri počeci za društveno djelovanje. Bolje i korisnije od toge je ako se posvetimo aktivnom radu i djelovanju. Bićemo tada više poštovani/e. Dakle, mi nezavisni pojedinci/ke ne možemo čekati da nam samo drugi/e rješavaju probleme, već se moramo prvi/e uključiti i nametnuti se. Prihvatajući rečeno i ne samo to, mislim da je jedina realistička opcija da preduzmemo akciju u vlastitu korist.
U ovome nema ništa lošeg, niti zastrašujućeg, a pogotovo prijetećeg. Za svaku akciju treba biti lično osposobljen/a, da bi se ona vodila mirno, dostojanstveno i voljom. Velika je razlika između osposobljenog/e i neosposobljenog/e što se vidi iz sljedećeg: osposobljeni/e imaju sljedeće osobine: otvoreni/e prema promjenama, sigurni/e, samokritični/e, aktivni/e, samosvjesni/e, upravljaju osjećanjima, uči/e na pogreškama, živi/e u sadašnjosti, realisti/kinje, imaju visoko razvijeno samopoštovanje, a time i poštovanje prema drugima. Onesposobljeni/e su zatvoreni/e za promjene, agresivni/e, okrivljuju drugog/u, praćeni/e pogreškama živi/e u proštlosti ili budućnosti, nerealni/e, imaju nisko razvijeno samopoštovanje, a time poštovanje prema drugima. Vidi se odmah da su velike vrijednosti na strani osposobljenih. Zato u dodir sa njima niko ne gubi već naprotiv.
Vrijednosti nam osmišljavaju svijet kakav želimo! Svijetom kakav sada imamo upravljaju interesi. Upravo zato sam ubijeđen da je put ka samoprivređivanju istovremeno put ka samoodređenju i nezavisnom čivotu koji podrazumijeva: mogućnost izbora u određenom načinu života i kontrolu nad sopstvenism životu. Nezavisan život ne podrazumijeva samo samostalan život i djelatnost usmjerenu samo prema sebi. On podrazumijeva samoodređenje, kontrolu nad svim onim što nam se dešava. Odnosi se na pravo i mogućnost da se slijedi kurs djelovanja prema vlastitom izboru. Samopoštovanje znači osjećati se zadovoljan/na i biti siguran u vlastitu vrijednost svoje čovječnosti. Osjećati se zadovoljan/na ne znači priznavati institucionalizirane nepravde nametnute od strane društva i države- to nam tek daje snagu da započnemo sa promjenama. Oslobađanje individue ljudi prvenstveno je pitanje pravde i humanosti, koje se mogu ostvariti jedino razvijanjem odnosa koji proizilazi iz istinskog razumijevanja svakog/e od nas. Ako želimo normalnije društvo bazirano na istinkim vrijednostima, onda ga moramo i stvarati. Odgovornost, akcija, saradnja važni su principi te aktivnosti. Bez konstruktivnog djelovanja prema svima doprinosi se vlastitoj destrukciji- to je pitanje partnerstva. Osnovi u tom društvu jeste svako ljudsko srce pojedinačno. To je izvor energije iz kojeg svaka naša akcija crpi snagu i u kome dobija smisao. U svakom su društvu postojale grupe ljudi koji/e nisu mogli/e postići ono što su htjeli/e, jer su kroz istoriju smatrani/e inferiornim članovima i članicama društva. Stotinama godina grupe ljudi sa izvjenim zajedničkim karakteristikama udruživale su se da bi ojačali/e osjećaj identiteta i unaprijedili/e situacije u svom okruženju, zemlji i svijetu. Mi nismo izmislili/e sistem, ali je na nama da ga promijenimo. Treba ih spriječiti dok ne bude kasno- inače nema budućnosti. Ideja se mora povezati sa djelovanjem- odnosno stvaranjem organizacije. Pri tome ne mislim na stvaranje novih političkih stranaka i pokreta koji će se boriti za vlast- jer bi to bilo suprotno našem cilju stvaranja besklasnog društva, direktne demokratije i izumiranju država kao nepravedne nakupine moću u rukama bogate manjine. Samo snažnom nehijerarhijskom organizacijom predstavljajući se sa jakim i korisnim članovima i članicama sa potrebama, sposobnostima i pravima možemo uticati na društvo u kome živimo i mijenjati ga. Organizacija- njeni programi trebaju biti za dobrobit svim ljudima u cjelini, a ne samo za članove i članice iste. Mora se raditi u skladu sa tim ciljem, naši programi i materijal moraju biti prisupačni svim ciljanim grupama ljudi bilo gdje i bilo kad oni/e to žele. Organizacija treba da je fleksibilna da odgovara na potrebe ljudi. Aktivnosti organizacije treba imati za cilj ohrabrivanje i osposobljavanje ljudi za integralan život unutar zajednice bez prisile spoljašnjeg autoriteta države, ako i ohrabrivati osjećaj naovisnosti, samopoštovanja i solidarnosti. Svi članovi i članice moraju otvoreno diskutovati o svojim skrivenim razlozima. Unaprijed trebaju razmisliti o mogućim sukobima i načinima otklanjanja istih. Odluke se moraju donositi samo na demokratski način. Stalna i redovna konsultacija mora postojati. Svi trebaju imati svoju ulogu. Nužne su radne grupe usmjerene određenim pitanjima. Redovni pregledi ostvarene aktivnosti i progresa uz obavezu informisanja ljudi o tome. Činjenica je da u svijetu ima malo ili gotovo nema uzornih ljudskih odnosa. Svijet se i previše duhovno osiromašio. Svijet je neuravnotežen/ još uvijek nama upravljaju interesi moćnika/a a ne vrijednosti koje bi nam trebali osmišljavati svijet kakav želimo. Kroz djelovanje organizacije takav bi se odnos promijenio u korist svih nas na planeti/ vrijednosti i interesi postali bi jedno/ išli bi u istom smijeru!


Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.