Nekada jedan od konstitutivnih naroda zajedničke države, danas su Slovenci etnička manjina u Bosni i Hercegovini. Dijele sudbinu cijelog bh. društva, tešku ekonomsku situaciju, političku nestabilnost i neizvijesnu budućnost. Migracije stanovništva nekada su bile dvosmjerne, a danas se uglavnom odlazi u pravcu Slovenije.
U utorak je u Banjaluci održana promocija dvojezične knjige Dušana Tomažiča “Slovenačka etnička manjina u Bosni i Hercegovini”, koja predstavlja pisani trag o doseljavanju i životu Slovenaca u BiH. Ona govori o tome gdje, kada i kako su živjeli, stvarali i doprinosili bosanskohercegovačkom društvu.
“Tragovi koje su Slovenci ostavili u različitim oblastima života, doprinosi i pečati, mnogo su dublji nego što bi neko pomislio na temelju njihovog broja”, kazala je tom prilikom ambasadorica Republike Slovenije u BiH Zorica Bukinac, dodavši da, iako je knjiga faktografska, ona nosi neke dublje poruke o solidarnosti, ljudskosti i ljubavi između Slovenaca i drugih naroda Bosne i Hercegovine.
Prema procjenama Urada za Slovence u zamejstvu in po svetu, u Bosni i Hercegovini živi oko 5000 osoba slovenačkog porijekla. Oni su proteklih godina nastojali očuvati svoj nacionalni identitet kroz rad slovenačkih društava. Kulturni događaji i aktivnosti koje ova društva organizuju često prevazilaze okvire i mogućnosti djelovanja ove manjine.
Foto: Ambasadorica Republike Slovenije u BiH, Zorica Bukinac
“Ja sam u BiH došla u jesen 2017. godine, ali u tom kratkom periodu sam bila svjedok stvaranja i djelovanja slovenačkih udruženja u BiH i njihovog doprinosa društvu, životu i radu u BiH”, kazala je ambasadorica Bukinac, odajući priznanje naporima svojih sunarodnjaka u BiH na očuvanju slovenačkog jezičkog i kulturnog identiteta, na uspostavljanju dobrih odnosa i zajedničkih aktivnosti sa institucijama u Republici Sloveniji, ali i na njihovom doprinosu kulturnom životu bh. gradova u kojima žive.
Doseljavanje i život Slovenaca u BiH
Podaci koje je Dušan Tomažič prikupio i objedinio u svojoj knjizi govore o tome da je naseljavanje Slovenaca započelo još u srednjem vijeku. Bosanski vladari su udajama i ženidbama stupali u veze sa mnogim dinastijama i velikaškim kućama, pa je tako zabilježeno i vjenčanje celjskog grofa Hermana I kćerkom bosanskog bana, Katarinom Kotromanić u 14. vijeku.
Kao što je i sama istorija ovih prostora bila burna, od turske vladavine, preko austrougarske, do NDH, tako su i migracije nekada bile prisilne, a nekada dobrovoljne.
Predstavljajući nalaze do kojih je došao, Tomažič je kazao da su za vrijeme Austrougarske šumarski radnici iz Slovenije dolazili u Bosnu i radili na području Kozare, Prosare i Motajice. Dolazili su većinom iz Primorske i Kranjske odlazili na rad u Derventu, Banjaluku, Zvornik.
Planska kolonizacija Bosne i Hercegovine počela je 1893. godine. „Prve slovenačke familije dolaze već 1895. godine i u naselju Prnjavor nastale su prve kolonije, a živjeli su sa drugim narodima u različitim krajevima Bosne i Hercegovine“, navodi Tomažič u svojoj prezentaciji.
Prema popisu iz 1919. godine koji je provela Austrougarska monarhija, u BiH je živjelo 3018 Slovenaca. U tom period javljaju se prvi oblici organizovanja Slovenaca u BiH u kulturna društva.
U periodu Drugog svjetskog rata, poznate su deportacije Slovenaca u Srbiju i Bosnu, odnosno na područje NDH. Prisilno preseljavanje Slovenaca bilo je najmasovnije iz Štajerske i Koruške.
Posljednji popis stanovništva u BiH u sastavu SFRJ izvršen je 1991. godine, kada je u BiH živjelo 2190 Slovenaca. Prema popisu iz 2013. godine taj broj je znatno manji – 937 Slovenaca.
Poredeći podatke o broju Slovenaca u novijoj istoriji BiH, očigledno je da dolazi do većeg iseljavanje Slovenaca iz BiH, a glavni uzroci su posljednji rat, zatim nemogućnost zapošljavanja, teškoće u ostvarivanju kulturnog identiteta i neizvjesna politička budućnost Bosne i Hercegovine, kazao je Tomažič na kraju svog izlaganja.
Foto: Dušan Tomažič na promociji svoje knjige "Slovenačka etnička manjina u Bosni i Hercegovini"
Slovenci nisu bili manjina prije raspada Jugoslavije i rata u BiH, podsjeća ambasadorica Bukinac. Mijenjanje granica jedan je od razloga pomjeranja ljudi sa zapada na istok i sa istoka na zapad, kaže ona. „Slovenačka manjina je odjednom postala manjina, a bila je jedan od konstitutivnih naroda tadašnje Federativne Jugoslavije. Usljed ratnih dešavanja, Slovenci u BiH su se organizovali prije svega, zbog solidarnosti, ali i preživljavanja. Znate da su postojala dva konvoja koja su išla iz BiH u Sloveniju, radilo se čisto o očuvanju života.“
Poslije rata i uspostavljanja dejtonske BiH, i današnjeg ustavnog okvira, Slovenci su imali potrebu, pošto su ostali tu, da se organizuju, ne samo zbog preživljavanja, već i zbog očuvanja identiteta, priča Bukinac. „Slovenački jezik je za identitet svih Slovenaca ključni element. Kultura i slovenački jezik su ključni elementi i naše državnosti, zato je to prirodni tok da su se organizovali u društva“, kaže ona za BUKU.
U BiH postoji više slovenačkih društava, udruženih u Savez slovenačkih društava u BiH "Evropa zdaj".
„Među slovenačkim udruženjima, sedam je najaktivnijih. Ono što njih druži je ne samo solidarnost između njih i njegovanje jezika i kulture, već se i Republika Slovenija sama institucionalno brine za položaj Slovenaca u svijetu i podržava ih finansijski i organizacijski", kaže Bukinac.
S druge strane, dodaje ona, savremena organizacija BiH u dva entiteta, gdje Slovenci imaju status kao manjina, donijela je mogućnost da oni, ako su aktivni, mogu dobiti sredstva za svoje programe i od lokalnih vlasti.
Ambasadorica Republike Slovenije u BiH kaže da je za uspjeh slovenačkih društava u BiH veoma važan odnos većinskog stanovništva prema slovenačkoj manjini, koji u našoj zemlji ocjenjuje kao odnos prijateljstva i tolerancije. „Mislim da se tu radi o istorijskim i međuljudskim uslovima da ta društva uspijevaju. Da ta okolina nije naklonjena njima, ne bi mogli uspjeti, bez obzira i na finansijsku podršku.“
Slovenci u Bosnu, Bosanci u Sloveniju
Ambasadorica Bukinac komentarisala je za naš portal i odlazak naših ljudi u Sloveniju, kazavši da razumije zabrinutost javnosti, ali da odliv stanovništva ne pogađa samo Bosnu i Hercegovinu, već i Sloveniju, te da treba raditi na tome da mobilnost ljudi na Zapadnom Balkanu u budućnosti bude na dobrobit svih zemalja regiona.
“U pokretu je ogroman broj ljudi na cijelom svijetu, globalno, pa tako i u Evropi. Bosanskohercegovačko društvo posebno je osjetljivo zbog političko-ekonomskog trenutka, pa kad vidi esenciju svoje budućnosti kako odlazi, ja razumijem da to budi veliku zabrinutost. Naravno, postoje i podaci koji to potvrđuju. Istina je, ljudi iz BiH iseljavaju se ili odlaze na radi ili studij u Sloveniju i u druge zemlje. Ima različitih situacija, nekima je Slovenija samo polazna tačka, Slovenija je u Šengenskoj zoni, članica je Evropske unije, sigurna je i ima svoj položaj u EU. Ekonomska situacija je nekad bolja nekad lošija, ali Slovenija predstavlja okruženje koje je sigurno, ekonomski razvijeno, standard je viši, pa je privlačna destinacija. Nekima je to prva stepenica da idu dalje u druge zemlje, a neki ostanu."
Prema njenom mišljenju, Bosna i Hercegovina, Slovenija i cijela Jugoistočna Evropa ili Zapadni Balkan, imaju mogućnost da „dođu do faze kada ćemo govoriti o kružnim migracijama“.
„Kao što su se Slovenci doseljavali ovamo zbog ekonomskih razloga, jer su predstavljali tehničku inteligenciju krajem 19. i početkom 20. vijeka, tako se može dogoditi i u regionu. To je uslovljeno mnoštvom drugih faktora, a ekonomski je jedan od ključnih. Mi u Sloveniji se suočavamo sa istom situacijom, odlaze nam mladi ljudi. Stručnjaci kažu da su mladi ljudi nekad studirali, pa tražili posao, a sada uopšte ne traže posao, oni jednostavno odu. Oni su unutar Evropske unije i u njoj se osjećaju kod kuće, blizu im je, granice ne postoje. Nama je to velika vrijednost da se možemo kretati, mladi ljudi traže svoj posao, ako ga ne nađu u Sloveniji, oni ga traže preko granice. Neki se vraćaju, ali to sve zavisi od okoline koju mi stvaramo u Republici Sloveniji. Ako postoji mogućnost da neko radi u Austriji, a živi u Sloveniji zbog višeg stepena kvaliteta života, i to je moguće. Tako da ja mislim da to nije konačno stanje i da se to može još dosta mijenjati“, kaže ambasadorica Bukinac.
Srodnost slavenskih duša
“Slovenački narod i narodi koji žive u BiH imaju zajedničku prošlosti, i teškoće i dobre stvari koje su doživjeli, a zajednički događaji zbližavaju narode“, kaže Miroslav Galić, Slovenac koji je odabrao da živi u Banjaluci zbog, kako kaže, „srdačnosti i širokog srca“ naroda koji žive u BiH.
„Ja sam Slovenac, ali sam prije svega Jugosloven. U duši sam se zakleo na vjernost tadašnjoj državi. Otac mi je Slovenac, majka Srpkinja, supruga Hrvatica, pa je naša porodica kao Jugoslavija u malom“, kazao je Miroslav za BUKU.
Foto: Miroslav Galić
Govoreći o Slovencima i narodima koji žive u BiH, Miroslav kaže da oni imaju dosta toga zajedničkog i da se međusobno nadopunjuju. Među njima postoji bliskost, a sve ih povezuje „slavenska duša“.
„Slovenci su poznati kao vrijedan narod, pošten, neće vas prevariti, pouzdan su partner. Naš narod ovdje u Bosni su ljudi široke duše, ljubazni srdačni, vole radost, veselje. Smatram da Slovencima koji su radni, vrijedni, ta strana nedostaje. U psihologiji je taj princip poznat kao princip kompenzacije. Jedno i drugo daje novi kvalitet, kada se spoji pamet, znanje, radinost, poštenje, srdačnost, nema te nacije na svijetu koja će da nadmaši te osobine. Zato su se mnogi odavde oženili Slovenkama, a mnogi Slovenci koji su došli u ove krajeve su se oženili ženama sa ovog područja, koje važe za vrlo zgodne i srdačne osobe“, kaže Miroslav za naš portal.
Miroslavovi sinovi, kao i mnogi drugi potomci Slovenaca u BiH, vratili su se u Sloveniju, gdje su imali bolje mogućnosti da pronađu posao.
Februar je za Slovence mjesec kulture
Mjesec februar u Sloveniji, ali i za slovenačku manjinu u BiH protiče u znaku kulture. U Banjaluku je početkom februara stigao Bibliobus, koji je Gradska biblioteka Koper donirala Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS. Prešernov dan, veliki je kulturni praznik Slovenaca, a u Banjaluci je obilježen 7. februara, otvaranjem izložbe Put knjige – od autora do čitaoca. Putujuća izložba prikazuje proces nastajanja knjige, a smještena je u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske.
France Prešern je u pjesmi izrazio svoju želju za slobodom, jednakošću, bratstvom i međusobnim poštovanjem svih ljudi i tu poruku vrijedi uvijek ponavljati, kažu u Udruženju Slovenaca Republike Srpske "Triglav", koje je i organizator ovih kulturnih dešavanja.
Februar je i mjesec karnevala, a Kurent je najmasovniji karnevalski lik koji po narodnom vjerovanju progoni zimu i u zemlju poziva proljeće. Obilasci kurenta su proglašeni nematerijalnim kulturnim nasljeđem od državnog značaja i u 2017. godini upisani na Unescovu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva. U utorak je u Banjaluci, u Banskom dvoru, otvorena i Izložba nematerijalnog kulturnog nasljeđa Slovenije u svjetlu UNESCO-ve konvencije.
Foto: Izložba nematerijalno kulturno nasljeđe Slovenije u svjetlu UNESCO-ve konvencije u Banskom dvoru u Banjaluci
Udruženje "Triglav" jedno je od najaktivnijih udruženja Slovenaca u BiH.
Banjalučki Slovenci su se 1997. godine udružili i formirali Savez Slovenaca, koji danas nosi naziv Udruženje Slovenaca Republike Srpske "Triglav", Banjaluka. Udruženje radi na okupljanju Slovenaca i njihovih potomaka koji žive na području Banjaluke i okoline, te na očuvanju i poštovanju prava i interesa Slovenaca kao manjine na našem području, očuvanju identiteta i nacionalne svijesti, podsticanju saradnje sa Republikom Slovenijom na kulturnom, umjetničkom i sportskom planu, te povezivanju slovenačkih udruženja iz čitavog svijeta.
Broj članova prelazi brojku od 1400, pa su i najbrojnije manjinsko udruženje u Republici Srpskoj. Najviše pažnje posvećuju očuvanju slovenačkog jezika, kulture i običaja, te stoga organizuju mnoge aktivnosti, kao što su dodatna nastava slovenačkog jezika za mlađe i starije članove, te dva hora.
Udruženje organizuje priredbe i manifestacije kao što su Prešernovi dani, Slovenačke večeri, Martinovanje, Kurentovanje, a često ugošćavaju umjetnike iz Slovenije: pjesnike, književnike, slikare, muzičare, horove i aktivno se uključuju u javne događaje u Banjaluci i Sloveniji.
Udruženje je otvoreno je za sve građane, bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Ana, Dražena I Branko već dugo godina pjevaju u horu Udruženja iako ne vode porijeklo iz Slovenije. “Nismo Slovenci, ali lijepo nam je u Udruženju. Tu smo iz ljubavi prema muzici, pjesmi i kulturi”, kažu njih troje.
Foto: Dražena, Branko i Ana