Mentalno zdravlje u BiH i dalje je tabu: Mnogi se i dalje bore sa individualnim i kolektivnim traumama

"Prema stručnim procjenama, depresija će do 2020. godine postati drugi zdravstveni problem Europljana, iza kardiovaskularnih bolesti. 21. stoljeće od Svjetske zdravstvene organizacije proglašeno stoljećem depresije."

Buka intervju / 09. Januar 2019

Emina Zoletić, klinička psihologinja, živi i radi u Tuzli. Nakon završenog studija na Odsjeku za psihologiju u Sarajevu, karijeru je započela u Zavodu za psihološku i socijalnu zaštitu, u tuzlanskom Univerzitetsko-kliničkom centru. Specijalizantica je na poslijediplomskom specijalističkom studiju iz kliničke psihologije i stalni sudski vještak iz oblasti psiholoških nauka.

Nakon magistarskog studija iz oblasti epidemiologije na Erasmus Univerzitetu Rotterdam, planira nastaviti doktorski studij u nekoj od zemalja EU. Tema kojom bi se Emina željela baviti je ispitivanje transgeneracijskog prenosa traumatskih iskustava i memorije kod druge generacije u Bosni i Hercegovini.

Osim psihologije i nauke, voli da čita knjige, posebno književna djela i poeziju. Voli umjetnost, kao i  "autentične razgovore".

Za BUKU sa Eminom ragovaramo o mentalnom zdravlju, stanju u BiH, važnosti očuvanja mentalnog zdravlja, prevelikom uticaju društvenih mreža na naš život i drugim temama.

Emina, koliko smo u današnje vrijeme svjesni važnosti mentalnog zdravlja i koliko mu generalno pridajemo pažnje?

Mentalne bolesti uzimaju sve više maha, posebice u zapadnoj civilizaciji zbog čitavog niza promjena i uticaja koji obilježavaju savremeni način života i rada, negativni uticaji ratova, prirodnih katastrofa i dr. Istraživanjima je utvrđeno i kako se stope mentalnih bolesti udvostručuju u dijelovima svijeta nakon ratnih ili drugih katastrofa.

Prema stručnim procjenama, depresija će do 2020. godine postati drugi zdravstveni problem Europljana, iza kardiovaskularnih bolesti. 21. stoljeće od Svjetske zdravstvene organizacije proglašeno stoljećem depresije. Mentalne teškoće i mentalne bolesti više nije moguće ignorisati nego ih je potrebno prevenirati i liječiti priznatim terapijskim metodama i tehnikama! Mislim da se obraća pažnja na mentalno zdravlje. Navodim jedan od pozitivnih primjera, svake godine se obilježeva širom svijeta sedmica mentalnog zdravlja. Svake godine su različite teme u okviru prevencije mentalnih oboljenja. Ne mislim da je to dovoljno, posebno ne u našoj sredini gdje je mentalno zdravlje i dalje tabu, još su ostale nedovršene i neprorađene individualne i kolektivne traume.  

Kada govorimo o mentalnom zdravlju ljudi u BiH, koji je po Vašem mišljenju ovdje najveći problem?

Opća nestabilnost koja dolazi s ekonomskom krizom, siromaštvo, depresivna pozicija velikog broja građana BiH, i te kako utiče na sve aspekte života pojedinca, čime se značajno povećava rizik za pojavu mentalnih poremećaja.  
Činjenica je da naša aktuelna realnost uključuje niz socio-ekonomskih faktora rizika, koji su dokazano povezani s lošijim mentalnim zdravljem. Na individualnom planu dolazi do povlačenja empatije, gubitka tolerancije, zaokupljenosti vlastitom dobrobiti uz gubitak socijalne osjetljivosti. Epidemiološki podaci pokazali su da je ekonomska kriza, s naglaskom na nezaposlenost i druge oblike financijskih problema, povezana s porastom mentalnih poremećaja s naglaskom na depresiju, anksiozne poremećaje, poremećaje spavanja, povećan rizik od suicida, kao i porast problema s alkoholom, pušenjem, te porastom kardiovaskularnih bolesti. Osim mentalnih poremećaja, veća je učestalost konflikata u braku. Spomenuti stresori uglavnom su vezani za gubitak radnog mjesta, financijski krah, prezaduženost, značajne materijalne gubitke. Stresori su ponekad dovoljno snažni da i kod zdravog pojedinca dovedu do sloma i pojave psihičkih simptoma. No, nerijetka je situacija kad već od ranije postoji određena vulnerabilnost pojedinca, a pojava stresora okidač je za psihičku nestabilnost.

Kada govorimo o mentalnim oboljenjima, sa kojim problemima se naši građani najviše suočavaju?

Nema sveobuhvatnih epidemioloških podataka o pojavnosti duševnih bolesti u Bosni i Hercegovini, zbog čega je teško govoriti u realnim statističkim pokazateljima. Iz iskustva kliničke  prakse  i mojih kolega s kojima sam u svakodnevnom kontaktu, moglo bi se reći da je sve veći broj onih koje traže pomoć zbog psihičkih smetnji uzrokovanih stresom odnosno traumom. Tu izdvajam širok spektar anksioznih  stanja i depresivne poremećaje. Ovdje napominjem i neprepoznatu transgeneracijsku traumu. Transgeneracijska trauma je proces u kojem se traumatično iskustvo jedne generacije može prenijeti na drugu ili čak treću generaciju. U slučajevima transgeneracijske traume, djeca i unuci se nalaze u situacijama da imaju simptome ili “preživljavaju” određena iskustva prve generacije i originalnog traumatskog događaja. Ovaj proces prijenosa je uglavnom nesvjestan, tj. roditelji ne namjeravaju prenijeti traumu na svoje potomke. Transgeneracijska trauma je prepoznata kao ozbiljna posljedica teških traumatskih događaja kao što su rat, međuetnički sukobi, genocid, ropstvo, silovanja. Transgeneracijske traume ometaju, kako pojedinačnu, tako i sposobnost zajednice da zaraste, funkcioniše i napreduje za generacije koje dolaze.

Duševne bolesti su bile i ostale tabu, o njima se ne govori rado, najbolje ih je prećutati? Kako mijenjati svijest po tom pitanju?

Oko mentalnih teškoća je tako stvoren mistični okvir kao da to nisu bolesti ili pak prolazne smetnje kao i sve druge bolesti, teškoće koje se čovjeku mogu dogoditi. Vjerovatno je tome bilo tako jer su ljudi mentalne smetnje i bolesti manje razumjeli, zato što je mozak kompleksan i što si funkcioniranje mozga često ne možemo objasniti, jer mentalna teškoća ili bolest može smanjiti kapacitet osobe da brine o sebi ili drugima i da bude u svojoj vlastitoj kontroli…, a sve što ne razumiju i što izlazi iz uobičajenih okvira ponašanja ljude zapravo straši. Mentalne bolesti i druge mentalne teškoće, do ne tako davno, bile su zapravo jedan od najvećih tabua. Osobe sa teškoćama mentalnog zdravlja bile su na neki način „obilježene“. Osobe sa psihičkim smetnjama se etiketiralo i kršilo njihova osnovna ljudska prava na dostojanstvo i human pristup njima i njihovim bolestima. Na području biomedicinske etike i etike psihološke struke posljednjih se godina puno radilo na humanizaciji pristupa bolesnicima s psihičkim/mentalnim smetnjama. Posebna se pažnja posvećuje ljudskim pravima, pa tako i pravima pacijenata te pravilnom odnosu prema mentalnim bolestima i svim mentalnim smetnjama koje nisu bolest nego imaju karakter prolaznih teškoća.  Svijest o antistigmi zahtijeva kontinuiranu aktivnost, ne samo psihologa/psihijatara i socijalnih službi, nego i svih vladinih i nevladinih organizacija, oblasti obrazovanja, i istakla bih važnost medija. Samo zajedničkom aktivnošću, za duži period, može se uticati na smanjenje i redukciju stigme i diskriminacije duševnih bolesnika.

 

Foto: Privatna arhiva

 

Kako raditi na poboljšanju mentalnog zdravlja? Šta konkretno svakodnevno možemo uraditi mi kao pojedinci?

Pozitivni načini suočavanja sa svakodnevnim stresom i poboljšanja mentalnog zdravlja su osvijestiti da postoji problem, te na vrijeme potražiti stručnu pomoć (svaka općina ima nadležni centar za mentalno zdravlje).
Prje nego je problem nastao, najvažnija je prevencija mentalnih poteškoća. To mogu biti  različita ponašanja: bavljenje aktivnošću koja nam odgovara, čitanje, autentična ljudska razmjena koja se  dešava kad znamo komunicirati jedni s drugima. Učiniti nešto dobro za nekog je način kako čovjek može najjednostavnije osjetiti ispunjenje ugodnom emocijom i iskustvom smisla.  Bez mentalnog zdravlja, nema ni fizičkog.

Koliko loša društvena-ekonomska-socijalna situacija utiče na pojedinca i na njegovo mentalno zdravlje, koliko se uopšte možemo izolovati od društva u kojem živimo?

Loša socijalna i ekonomska situacija u BiH utječe na mentalno zdravlje kompletne populacije, naročito mladih ljudi. U periodu poslije rata u BiH zabilježen je porast PTSP-a, sad su to druge vrste anksioznih poremećaja koji su također posljedice stresnih situacija, i depresija.

Sve je više dokaza da loša socijalno-ekonomska situacija  loše utiče na mentalno zdravlje stanovništva; tako da adolescenti ili djeca koja su odrasla u veoma nepovoljnom okruženju često imaju lošije rezultate u školi ili bježe sa nastave.

Koliko užurban način života, tehnologija, konstantno gledanje u ekrane utiče na psihičko zdravlje? Kako se sa tim boriti, da li je uopšte moguće?

Užurbani način života, brojne obveze i pritisci na poslu i u školi pretvorili su stres u svakodnevicu mnogih. Iako kratkotrajan stres, kao prirodna reakcija tijela djeluje stimulirajuće, dugotrajna izloženost stresu može izazvati niz zdravstvenih tegoba i bolesti opasnih po život. U slučaju da stres postane kontinuiran, može prouzročiti zdravstvene probleme i biti kočničar prilagodbe i napretka. Najbolji način kako smanjiti negativan utjecaj stresa na zdravlje je naučiti što raditi u situacijama koje nam uzrokuju stres  i koje tehnike primijeniti za vraćanje u ravnotežu.

Zato je potrebno naučiti se nositi sa stresom, tj. kontrolirati i upravljati njime. Pravilna prehrana, odmor, autentična komunikacija, vježbe disanja, čitanje, druženje i tjelesna aktivnost alati su koji su korisni u nemedikamentoznom upravljanju stresom.

Mi smo generacije koje su već deset godina na društvenim mrežama, na Fejsbuku, koliko sve to utiče na nas, jesmo li toga uopšte svjesni?

Društvene mreže u svakom pogledu predstavljaju pojavu koja je učinila svijet pravim „globalnim selom“. One nas međusobno povezuju i omogućuju nešto što je prije više od deset godina bilo nezamislivo- da vrlo brzo i potpuno besplatno komuniciramo sa bilo kojom osobom na svijetu. Trend sve većeg korištenja društvenih mreža prisutan je u cijelom svijetu, velik broj ljudi provodi vrijeme na društvenim mrežama i u situacijama kada su u društvu svojih prijatelja. Tako na primjer možemo vidjeti članove familije koja je izašla na večeru, a da međusobno gotovo ne komuniciraju jer je svako na svojoj društvenoj mreži. Društvene mreže imaju velik utjecaj na funkcioniranje ljudi. One su postale svakodnevni način komunikacije između ljudi i gotovo je nemoguće pronaći osobu koja nije aktivna na nekoj od društvenih mreža.

Sada odrastaju generacije koje se neće sjećati svijeta prije društvenih mreža? Ovo nekako strašno zvuči...

Uz razvoj društvenih mreža i pretpostavku kako je čovjek društveno biće, sasvim je normalno za očekivati kako u današnje vrijeme većina osoba želi biti dio svijeta društvenih mreža jer bi se inače na neki način osjećali isključeno. Društvene mreže omogućuju upoznavanje novih ljudi, samopredstavljanje, brzu i jednostavnu komunikaciju, prilike za zapošljavanje i brojne druge mogućnosti. Unatoč pozitivnim stranama društvenih mreža, njihovo prekomjerno korištenje moglo bi dovesti do određenih negativnih posljedica za osobe koje ih koriste, ali i za njihovu okolinu.

Podaci o niskoj razini kritičnosti i želji za većim korištenjem društvenih mreža predstavljaju određenu opasnost za razvoj problema u ponašanju. Jedna od autorica navodi  kako u brojnim europskim zemljama velik broj djece i mladih zbog zaposlenosti roditelja u medijima odnosno društvenim mrežama pronalazi jedine sugovornike. U današnje vrijeme društvene mreže za roditelje i djecu predstavljaju win-win situaciju.

U svakoj generaciji postojali su određeni trendovi i razmišljanja koja su razlikovala određenu generaciju od prethodne.  Razlike između generacija vidljive su kroz stavove, vrijednosti, načine odijevanja, muziku, i sl. generacijom Z smatramo osobe koje su rođene u razdoblju između 2000. i 2010. godine, odnosno generaciju koja je na neki način ovisna o informatičkim i tehnološkim dostignućima. Pripadnici te generacije međusobno najviše komuniciraju putem interneta, a njihove igračke su u većini slučajeva računala i mobiteli. Druženje u njegovoj generaciji podrazumijeva komunikaciju putem interneta što dovodi do smanjene mogućnosti za komunikaciju licem u lice, a samim time i do smanjene mogućnosti za razvoj socijalnih vještina. Društvene mreže pružaju mladima i odrasloj populaciji ulazak u „imaginarni svijet“ koji može biti zabavan i opuštajući, ali on može da predstavlja bijeg od stvarnosti i suočavanja sa stvarnim problemima u realnosti. Pritom se vrlo lako može dogoditi da određena osoba više „živi“ svoj život na društvenim mrežama nego u realnosti. Takav odmak od realnosti u takvom pogledu označio bi društvene mreže kao rizične faktore za razvoj problema u ponašanju I na emocionalno kognitivnom planu. Nikako ne bi bilo dobro zaključivati kako društvene mreže sigurno utječu na razvoj emocionalnih i ponašajnih problema, ali one  predstavljaju vjerojatnost za razvoj određenih problema.

Gdje Vi vidite izlaz, mogućnost i izolaciju od svih ovih uticaja?

Prekomjerni boravak na društvenim mrežama može dovesti do smanjenog zanimanja za prosocijalne aktivnosti, kako u zajednici, tako i izvan nje. Zato je vrlo važno da zajednica stvara pozitivna fizička i socijalna okruženja u kojima svi ljudi mogu napredovati jer na taj način ona postaje podržavajuća, zdrava i jaka. Zaštitni faktori na taj način predstavljaju socijalno- ekonomske i kulturne  faktore kao i individualna obilježja koja pomažu zaštiti odraslih I djece od vjerojatnosti upuštanja u problematična ponašanja.
Kako bi društvene mreže učinili što više korisnima i kako bi umanjili štetu nastalu korištenjem društvenih mreža potrebno je educirati djecu, mlade i odrasle osobe kako da ih odgovorno koriste. Važno je educirati građane u zajedinici i ponuditi alternativne aktivnosti koje bi zamijenile boravak na društvenim mrežama. Osim toga, utjecaj društvenih mreža treba stalno istraživati kako bi se proširila znanja o fenomenu koji je toliko rasprostranjen, a o kojemu se toliko malo zna. Na taj način ćemo doprinijeti kvalitetnijem životu sadašnjih generacija i pozitivnom razvoju nekih budućih generacija koje tek dolaze. Uključivati se u veći broj prosocijalnih i altruističkih aktivnosti. Također mislim da  trebamo unaprijediti i promovirati čitalačke sposobnosti,  s obzirom da jako malo osoba čita knjige. Trebaju nam određeni neformalni art objekti koji su namijenjeni  za dobru komunikaciju i razmjenu iskustava.



Razgovarala Maja Isović Dobrijević

 

 


Buka preporuka

Intervju

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.