<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: MI, FAŠISTI

KOLUMNA

Poželeo sam da izvršim fašistički napad na Anu Brnabić, te sklopih dvojni pakt sa još jednim osvedočenim fašistom

03. april 2019, 12:01

Poželeo sam da izvršim fašistički napad na Anu Brnabić, te sklopih dvojni pakt sa još jednim osvedočenim fašistom, Kulačin Nenadom, posle čega napadosmo jadnu Anu, rečima ubojitim poput gasne komore, da je postala „čale“. Ceo slobodarski svet zgrozio se nad ovim zločinom, čak je jedna debela (upravo opet izvrših fašistički napad) na fejsbuku pripretila kako će se zalagati da se ukine emisija koju fašista Kulačin i ja vodimo, a koja i ne služi ničemu drugom, osim da napada maršala Aleksandra „Sto za jednoga“ Vučića i njegove ratne drugove.

Fašisti smo i zato jer su se među tridesetak otvorenih i prikrivenih fašističkih grupacija koje šetaju po Srbiji našle i Dveri Boška Obradovića, bibliotekara iz Čačka, za koga se govori kako je u biblioteci građanima pozajmljivao samo Hitlerov „Majn Kampf“. Obradović je fašista zato što ne voli Evropsku uniju, a posebno je fašista zato što je jedne večeri uleteo u RTS, fašističkim tonom zahtevajući od dežurnog urednika da pusti u program predstavnike fašista, koji već četiri meseca marširaju širom naše slobodarske domovine. Boško Obradović je istaknuti fašista i zato što na protestima nije želeo da šeta pokraj fašističkog krila srpske gej populacije, već je šetao malo dalje od njih, glave pune fašističkih misli.

Srećom, protiv nas fašista ima ko da se bori. Antifašističku borbu predvodi već pomenuti maršal Aleksandar „Sto za jednoga“ Vučić, narodni heroj, kome je antifašistička borba toliko bliska, da svake noći spava u Jajincima, ne bi li bio što bliži kostima osamdeset hiljada rodoljuba koje su na tom mestu streljali Kulačinovi, Obradovićevi i moji prethodnici. Aleksandar „Sto za jednoga“ Vučić podigao je i velelepno zdanje u „Beogradu na vodi“, koje noću baca svetlo u obliku ustaškog amblema na nekadašnji logor Staro sajmište, da se nikad ne zaboravi kakvi su zločini tu počinjeni. I ne samo to, na samom sajmištu, u jednoj od logorskih prostorija, otvorio je lokalnu kancelariju antifašističkog pokreta SNS. 

Kičmu antifašističke borbe čini motorizovana autobuska proleterska brigada, puna dobrovoljaca i prvoboraca, koji, poput slavnih partizana koji jedoše koru s drveća, jedu paštetu sa likom Vučića. Oskudno odeveni, oskudno prehranjeni, ovi borci, poput prve proleterske, zajedno sa svojim vrhovnim štabom, obilaze celu Srbiju i dižu ustanak protiv fašista, koji planiraju da nad maršalom Aleksandrom „Sto za jednoga“ Vučićem sprovedu linč, silovanje i nasilje, svojim vešalima i motornim testerama. Motorizovana autobuska proleterska brigada sa sobom nosi i ogradu od žice, kako bi ustanici svakog trenutka znali šta ih čeka ako mi fašisti dođemo na vlast.

Gde god se fašisti nađu, tu ih dočeka odred odabranih antifašista. Kad su onomad dolazili u Grocku da divljaju protiv antifašističkog gerilca Dragoljuba „Molotovljevog koktela“ Simonovića, nepravedno optuženog da je ugrožavao bezbednost lokalnog fašističkog novinara, dočekao ih je odred heroja manjih od puške, spremnih da golim telima, hladnim štanglama i vatrenim oružjem odbrane svog ratnog druga. Kako bi se izbegao otvoreni rat u našoj napaćenoj antifašističkoj zemlji, „Molotovljev koktel“ se povuče sa funkcije i nastavi svoje antifašističko delovanje u ilegali, a njegovi saborci se povukoše bez gubitaka.

Slično je bilo i u Kruševcu, gde su fašisti došli u kaznenu ekspediciju protiv proslavljenog partizanskog komandanta Milutina Jeličića Jutke, koji je samo voleo da volka, pa je na svom ratnom i ljubavnom putu  naleteo na podle fašističke agentkinje, koje ga nepravedno optužiše za uznemiravanje, a Jutkine partizanke posvedočiše da su te agentkinje same sebi noge širile i molile da prime njegov mali antifašistički pištolj. Horde fašista predvođene Boškom, Đitlerom i Borkom Levicom, dođoše u Brus, ali tu ih dočeka udarna grupa ilegalaca i antifašista iz Kruševca, koje je pomenuti fašista Borko Levica već jedanput napao golom glavom po šipkama i bokserima. Tom prilikom, antifašisti jedva izvukoše živu glavu, a fašisti ovo iskoristiše kao svojevrsno paljenje Rajhstaga, da posle Borkovog mučkog napada započnu svoj krvavi pir po Srbiji. Drug Jutka veštim manevrom odstupi sa funkcije, ali na njoj istovremeno ostade sve do izbora novog Jutke, što će biti ko zna kad.

Fašistička propaganda govori kako maršal Aleksandar „Sto za jednoga“ Vučić sa svih strana sveta dovodi ekstremne desničare u Srbiju i tu ih dvori, poput izvesnog Džima Dosona, a zapravo je reč o specijalnom programu prevaspitavanja, koji vodi istaknuti partizanski junak Miša Vacić. Kad je fašistkinja Marinika Tepić pokušala da predstavi ovu humanitarnu akciju kao nešto loše, dočekali su je grafiti, koje su ispisali skojevci i ilegalci širom Srbije: „Marinika, shvati, nećemo stati (sa prevaspitavanjem domaćih i inostranih fašista)“.

Za razliku od fašista koji raspolažu moćnim medijima, poput „Danasa“, ili TV Šapca, antifašisti se oslanjaju na šačicu ilegalaca, koji svoje antifašističke biltene „Informer“, „Srpski telegraf“, Alo“ i slične, štampaju u tajnim partizanskim štamparijama, pomoću oskudnih sredstava koje su jedva prikupili iz antifašističkih lokalnih budžeta. 
Glavni antifašistički medijski svetionik blešti ružičastom bojom. Limeni bunker na Dedinju, kojim komanduje drug Željko Mitrović, nekako još uvek odoleva fašističkim napadima. Željko više od svega voli antifašizam i slobodu. U njegovim očima svi antifašisti su jednaki, pre svega njegov sin, na koga je  fašistkinja - samoubica izvršila atentat, dok se vozio skromnim antifašističkim vozilom kući. Toliko se  uplašio posle ovog napada, da je najpre utekao u tatin bunker, a onda su antifašistički ilegalci, infiltrirani u antifašističke državne institucije, izveli diverziju u kojoj je sin druga Željka oslobođen iz fašističkih kandži.

Novinarke antifašističkih medija se na konferencijama za štampu maršala Aleksandra „Sto za jednoga“ Vučića, okupljaju oko njega kao preplašene srne oko jelena lopatara, zaplašene fašističkom propagandom koju na tom svetom mestu bljuju fašisti sa N1. Hrabri „Sto za jednoga“ Vučić i te jadne partizanske grlice, iz konferencije u konferenciju junački se brane, iako su napadi fašista sve jači. O, da li će se maršal izvući iz obruča?!

Vreme je, dakle, da motorizovana autobuska proleterska brigada krene u oslobađanje Novog Sada i Beograda. Hranjeni samo trulim sendvičima i hrabreni agitpropom druga Željka, drugarice Brabare i druga Žutog Bujketa, hrabri proleteri doći će, na poziv maršala Aleksandra „Sto za jednog“ Vučića u glavni grad Vojvodine, a nedelju dana kasnije i u prestonicu Srbije, da pokažu koliko ih je, koliko su zuba i mozga u ovoj teškoj borbi izgubili, ali pre svega da pokažu da su srcem i dušom uz svog komandanta, u bespoštednoj borbi protiv nas, fašista. 

Šta možemo, osim da urličemo svoj fašistički poklič: „Čale, čale“, dok čekamo motorizovanu autobusku proletersku brigadu, da nam presudi po kratkom postupku.
Napomena za one sa nižim IQ: Ovaj tekst bio je satiričnog i antifašističkog karaktera.