Radio televizija Srbije je prilikom emitovanja svečane ceremonije obilježavanja stote godišnjice završetka Prvog svjetskog rata u Parizu, ubacila smrznuti kadar predsjednika Aleksandra Vučića. Dobro ste pročitali.
Vučić je tamo daleko
Pregaoci ove propagandne mašinerije na tragikomičan način su ispoštovali svog jedinog, istinskog šefa i ugurali ga na silu u našu realnost. Svi koji su gledali prenos iz Pariza, mogli su se uvjeriti da je raspored sjedenja svjetskih zvaničnika, kao i njihova minutaža u živom prenosu zavislia od odnosa snaga u današnjem svijetu, kao i od ugleda koju zemlja ima u tom istom svijetu.
Što će reći, da je Vučić sjedio negdje sa strane, da se pojavio u prenosu na sekundu i po i da nije participirao u bilo čemu važnom.
Pa su se po društvenim mrežama pojavili doslovce ispravljači krivih Drina, koji vele kako Vučić jeste, ali Srbija NIJE zaslužila ovakvu blamažu. Pa pojašnjavaju, kako je skandalozno, što jedan Hašim Tači sjedi iza Putina i rukuje se sa njim, dok je Vučić vaistinu «tamo daleko». Pa se udružila desnica sa kvazicentrom dok psuje i Jelisejska polja i Makrona zapijevajući nikad više sa «kurvom Evropom».
Ali, eto, Sveti RTS, isti onaj koji je u lajvu ispraćao tenkove na Vukovar, isti onaj koga je Milošević sa svojim hijenama isprojektovao da isporučuje megatone laži u devedesetim, e taj RTS, povampiren, kreirao je zaleđenu sliku novog Velikog Vođe Vučića, na koga su kobiva sve svjetske kamere uperile svoje objetive. Dabome, da je to sprdnja sa zdravim razumom, uvreda za inteligenciju ono malo preostale inteligencije u Srbiji, ali, još više je to formula zbog koje je i Vučiću kao reprezentu Srbije, mjesto bilo u ćošetu.
Arkan u Stepinim čizmama
Jer ne možete biti sigurna kuća za ratne zločince, ne možete u slavnu odoru Stepe Stepanovića oblačiti Arkana, ne možte slaviti Mladića jednako i više od generala srpske vojske u Velikom ratu, a da ne zaslužite magareću klupu.
I nije Vučić morao upregnuti RTS kako bi dokazao bitnost, nego je baš zbog upregnutog RTS-a, jednako kao i dvedesetih Milošević, dospio u zadnje posmatračke redove podno Trijumfalne kapije. Pa onda nije svijet kriv Srbiji što je od pobjednice u Velikom ratu pretvorena u povijesnog negativca u gorem slučaju ili barem u anonimusa u boljem.
Krive su joj njene vođe, sa svojim populističko-autoritarnim alatkama poput gore pomenutog RTS-a. Kriva je Srbiji zaleđena Srbija. Jer, skandal u kome jedan Javni servis jedne države monitra, bolduje i ledi sliku zarad prisutnosti svog prvog čovjeka je bez presedana.
Osim u Sjevernoj Koreji, možda Venecueli i naravno Srbiji.
Treći red sa strane
Ali, «smrznuta» Srbija nije samo Vučić i njegovi poslušnici. Smrznuta Srbija jesu ljudi, koji na žalost, prelaze preko bruke koju neko čini u njihovo ime i racionalizuju je velikim teorijama zavjere. Smrznuta Srbija i jeste ona smrznuta opozicija u istoj koja gotovo da i ne postoji. Smtrznuta Srbija jeste gubernija jednog čovjeka koji ima sve važnije medije u njoj i koji svojim građanima u svom imaginarijumu ispakuje «bolji život za dve, najviše tri godine», na sramotu svojih predaka, koji su prije stotinu godina baš ispred Trijumfalne kapije ponosno pozirali i salutirali sa australskim, novozlandskim, britanskim, američkim i franscuskim vojnicima. Na sramotu tih heroja koji su prije jednog vijeka ustali i na pravoj strani povijesti branili sebe, svoj narod i svoju čast.
U međuvremenu, a to nije isključivo Vučićeva krivica, Srbija je postala jedna zaista smrznuta država, koja je svoj ponos prodala zarad pravdanja zločina i zločinaca, koja je namjesto razvoja i povijesnog uspjeha u porodici evropskih naroda odabrala totalitarizam, jednom, dva puta, tri puta i koja danas u 2018. godini uživa manje demokratije nego prije stotinu godina. Doslovno.
E zato je smrznuta! Zato su djeca njena odavno postala «biseri rasuti po celom svetu» koja se stide naslijeđa krvnika čije ime se slavi u toj Srbiji.
Ma ne treba biti puno pametan, pa vidjeti kako jedan gabaritni ratni zločinac Šešelj sjedi u Skupštini, kako drugi Šljivančanin drži predavanja po zemlji, dok izdaje knjige i poziva na nove ratove, kako se potpredsjednica parlamenta srbijanskog sprda sa djecom ubijenom u Srebrenici…
I onda se neko upita, ko biva retorički, zašto je Srbija skrajnuta sa povijesne mape Evrope. Ne, nije skrajnuta, sama se zabila u prkno te iste povijesti i njene karte. Sama hita ka onom desnom Putinu, kao onom populizmu poljskom, kao onom Orbanu -ključaru vrata naroda.
Kada postavite ovako stvar, onda vam je jasno da je neko u Briselu ili konkretno u Parizu zaključio, ne nije to ona Srbija koja je donijela mir Evropi. Ovo je jedna druga Srbija iskreirana na drugim mjestima, koja ima posve druge cijljeve. U ovoj Srbij jedan čovjek može sve, može lediti sliku u živom prenosu, e da bi mu podanici uživali u lijevom profilu valjda. Može obamnjivati svoj narod dok diletantski državu vodi u okrilje bijele kuge.
E, za tog gospodina, treći red sa strane, moliću. Na sramotu prije svega one smrznute Srbije uz želju da se odledi čim prije.