Ljudi odlaze jer su im životi ugroženi. Predstavnici vlasti etiketiraju nepoželjne, mediji u službi vlasti šire propagandu, policija na ulicama Banjaluke svakodnevno prati dešavanja na Trgu ali i kod crkve gdje se svakodnevno okupljaju članovi grupe "Pravda za Davida". Čini se kako atmosfera u Banjaluci nikada nije bila "nabrijanija" uprkos nastojanjima lokalnih i drugih vlasti da situaciju prikaži drugačijom.
Za mnoge ovo je postalo nepodnošljivo stanje u kojem više ne može ni da se slobodno razmišlja. Ovdje već neko vrijeme nema slobode govora, okupljanja, nema kritike, jer svako ko je pokušao da izađe iz kalupa koje je nametnula vlast biva podvrgnut konstantnim napadima, osudama, brutalnosti policije, prijetnjama...
Tako je samo u nekoliko dana Banjaluku napustilo nekoliko građana jer su se bojali za svoje živote. Prva od njih je bila Daniela Ratešić, koje je morala otići odavde jer su joj konstantno prijetili smrću. Nakon velikog skupa krajem prošle godine iz RS je bio prinuđen da pobjegne i Davor Dragičević, otac ubijenog Davida koji je trenutno na nepoznatoj lokaciji. I njegov život je bio ugrožen.
Zadnji primjer je Srđan Šušnica, kulturolog iz Banjaluke, koji je ovaj grad morao napustiti jer su mu prijetili da će zbog svojih stavova završiti kao pokojni David Dragičević.
Siniša Vukelić, Predsjednik Kluba novinara Banjaluka kaže za BUKU da se je ovo pokazatelj da su ovdje svi ljudi koji imaju pravo slobode govora i misli i iznošenja mišljenja ugroženi.
"Sama činjenica da imamo maltene svaki dan kao policijski čas u centru Banjaluke, gdje ljudi ne smiju, boje se i to kažu nezvanično, da šetaju i da se boje da će biti legitimisani. Čini se kao da smo u nekom ratnom konfliktu ili nekom postkonfliktom stanju, gdje je previše policije, ne samo u centru grada. Ljudi koji dolaze sa strane u Banjaluku se pitaju šta se ovo dešava, zašto je ovakvo stanje. Lično sam imao priliku da razgovaram sa nekoliko njih. Osjeća se pritisak kontrolnog aparata, ne samo MUP-a RS nego i ostalih aktera u političkom i javnom životu koji izbjegavaju govoriti o tome. Nemamo stav ni akademske zajednice, ne čuje se glas ni drugih važnih ljudi mimo politike, da kažu šta misle" ističe Vukelić.
"Ljudi se ustručavaju iznositi svoje mišljenje pod punim imenom i prezimenom", dodaje on." Mnogi sagovornici novinarima otvoreno govore da ne žele da daju izjave, mnogi koji imaju hrabrosti da kažu nešto, neće, jer misle da ne vrijedi - jednostavno zavladala je opšta letargija u društvu, što je vrlo opasno"
Vukelić kaže kako je "najveća stvar koju je ova vlast uradila da ubijedi javnost da je svaki pokušaj iznošenja drugačijeg mišljenja i stava uzaludan i da, ne samo da neće proći neprimjećeno već postoji mogućnost da budete kažnjeni, što kroz svoj posao ili kroz neke druge vrste pritiska.
" Ovo je opasno. Mislim da smo se vratili nekoliko decenija unazad, ovo nije demokratija, ovdje kao da se radi o komunističkoj vlasti za koju smo mislili da je daleko iza nas a zapravo vidimo da postoje vidovi tog mekog pritiska na slobodu izražavanja i mišljenja" zaključuje Vukelić za naš portal.
Tanja Topić, politička analitičarka kaže za BUKU, da je osjećaj sigurnosti kod mnogo ljudi ugrožen.
" Niko ne bi napuštao grad u kojem živi da se osjeća dobro i sigurnim. Vrlo je važan taj osjećaj sigurnosti kod pojedinaca i mislim da se oni osjećaju usamljenim jer ih ne štiti, nemaju povjerenja u sistem i u institucije sistema. Na drugu stranu nama se stalno podmeće slika koja govori o tome kako je sve dobro, kako nam cvjetaju ruže i kako je bezbjednosna situaciaj nikad bolja. Nalazimo se u jednom raskoraku između onog što s ezapravo okušava napraviti kaojedna slika i od stvarnog stanja. Vidimo da se ljudi ne osjećaju dobro i da tog povjerenja u institucije nema. Kod tih ljudi nema garanta bezbjednosti da bi oni mogli ostati u BAnjaluci." kaže Tanja Topić poortalu BUKA.
Ona dodaje da se teško može nešto promijeniti u ovom mentalnom društvenom stanju, a da bi se vratilo izgubljeno povjerenje.
"Mislim da će to biti ključ kada se na ovom prostoru vrati i povjerenje i nada da će to biti prelomna tačka koja bi mogl auticata na smanjenje odlaska ljudi odavde. Ono što bi moglo vratiti povjerenje da institucije počnu raditi svoj posao i da se gvi građani počnu tretirati na isti način, te d ane bude više privilegovanih i kojima je dopušteno sve i oni obični smrtnici koji se u tom nalaze u osjećaju straha i nepovjerenja" naglašava naša sagovornica.
Mladen Bubonjić, komunikolog rekao je da su posljednji slučajevi egzila samo posljedica opšte društvene klime u kojoj preovladava nesigurnost.
"Pojedinci koji istupaju protiv vlasti (ne države, naroda, kulture - nego protiv pojedinaca koji zloupotrebljavaju pozicije na kojima se nalaze), pojedinci koji iznose alternativne stavove i mišljenja koji se ne sviđaju vlastodršcima osjećaju se posebno ugroženo. Nije čak potrebno da neko iz vlasti, institucija ili kriminalnih struktura koje okružuju vlast, naredi ili naruči premlaćivanje ili ubistvo, dovoljno je da neki zagriženi pojedinci doslovno shvate poruke vlastodržaca u kojima šire strah i mržnju pa da napadnu neistomišljenike. U takvoj atmosferi ljudi se osjećaju nesigurno jer ne znaju sa koje strane ih mogu napasti, da li će policija doći po njih, da li će ih privesti dok šetaju ili stoje na ulici, da li će ih neko napasti i pretući samo zato što drugačije razmišljaju", rekao je za BUKU Bubonjić.
Pored toga, dodaje on, primjetna je i koncentracija, ako ne vlasništva medija, onda ideološke matrice koja odgovara vlastodršcima.
"Na taj način se i ono malo alternativnih mišljenja ograničava. Vratili smo se decenijama unazad kada je bilo mudrije ćutati i povijati glavu nego dići glas protiv nepravde", pojasnio je Bubonjić.
