Virtuelne i ine kvazisrbende obračunavaju sa ono malo neistomišljenika svakodnevnim prijetnjama i nipodaštavanjem. Samopotvrđuju se odanošću većini i velikim vođama zbog kojih je Srba sve manje, kao i zemlje na kojoj su živjeli. Te junoše i siledžije same velike vođe, sa to malo riječi s koliko barataju, pominju rijetko ili nikako. Proglašavaju ti malopametni jurišnici proameričkim i prozapadnim plaćenicima svakog osim Vođa, koje su doveli srpski narod u klečeći položaj pred američkim i evropskim finansijskim institucijama zadužujući se stotinama miliona eura i dolara godišnje, koje uskoro neće imati ko da vrati. Bježi nacija u stampedu, opet u te mrske evropske i američke zemlje.
Ali se zato mjesecima najbrutalnije razvlači Otac Sava Janjić, Iguman Manastira Visoki Dečani, čovjek koji se godinama bori protiv albanskih ekstremista, upozoravajući na posljedice tog ekstremizma međunarodne organizacije, čiji je čest sagovornik. Kao što je, kada to nije bilo popularno, štitio svoje komšije Albance od nasilja Srba, sakrivajući ih u manastirskim odajama, pozivajući na suživot i nenasilje.
Iste manastire zapaljene požarima, u godinama poslije, gasio je i obnavljao, dokumentujući kako ih zapišavaju.
Ovih dana, Sava je prozvan izdajnikom jer ne igra na Kosovu kako politika iz Beograda svira, što je dovoljan signal smeću od medija i novinara da ga ne skidaju sa naslovnih strana danima.
On se i dalje bori kako zna i umije, naviknut da bude sam, izdan, prepušten.
Ne odustaje, kako su odustali od njega.
Sa Ocem Savom vojsku je služio Miljenko Jergović, i u svom autorskom tekstu on se sjeća tih dana, " U proleće 1999. otac Sava je spasavao jedne ljude, da bi već nakon nekoliko meseci spasavao druge ljude. Ne zna se, zapravo, koliko ih je spasao. Kao što se ne zna ni koliko ih je, vlastitim primerom, spasao da ne postanu zločinci. Mogli su ubijati i paliti, a zbog njega, eto, nisu. U strašna vremena sačuvao je Dečane, svojom ih dobrotom čineći Visokima. Ili je dobrota, i onda u Kninu, već bila njegovo monaštvo."
Sinoć je na Twitteru Otac Sava objavio jedinu logičnu poruku onima koji nas brane, čineći da nas bude sve manje. Nema joj se šta dodati.
Jasno je i njemu da se svemu ovom bliži kraj.
Kvazisrbende sakriveni u sigurnim dubinama većine će do zadnjega kritikovati pogrešne, ono malo pameti je već otišlo ili će otići, na sve strane saučesnici sami sebi aplaudiraju u potpunom porazu jedne nacije, koja je mogla proći mnogo bolje, a nije.
Nacija što svoje najveće poraze slavi kao pobjede, najgore bira za vođe, izabrala je svjesno da na bis poziva najlošije predstave i najlošije glumce svoje istorije, psihopate za jednokratnu upotrebu, plativši tu kartu, permanentnog biranja pogrešne i katastrofalne politike, u jednom pravcu preskupo.
