<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

ABORTUS NE SMIJEMO DOVODITI U PITANJE: Temeljno žensko pravo je IZBOR I SLOBODA o svom tijelu

ŽENSKA PRAVA

Abortus nije tema za preispitivanje.

28. septembar 2022, 3:22

 

Ovih dana u Hercegovini pojavili su se plakati “Ne daj me majko”, koje je postavila religiozna organizacija sa ciljem preispitivanja pitanja abortusa u našoj zemlji. U Banjaluci je nedavno pokrenuta “Pro-life” organizacija, a sve ovo na mala vrata dovodi u pitanje važno žensko pravo - pravo izbora kada je  žensko tijelo u pitanju. Ovo je kontroverzna tema na Balkanu, posebno imajući u vidu da živimo u zemlji u kojoj religija igra važnu ulogu u ljudskim životima i da je abortus tabu tema.

U zemljama okruženja situacija nije ništa bolja, u Hrvatskoj je došlo do toga da se na ulicama uzvikuju imena žena koja idu na prekid trudnoće, a u Srbiji je “pro life” godinama veoma jak. Ženske organizacija su jasne, pravo na izbor je važno, a svako ugrožavanje prava na abortus dovodi to toga da se ostale ženske teme stavljaju po strani i da se svi resursi moraju staviti u odbranu prava na izbor.

Vildana Džekman iz Fondacije CURE iz Sarajeva kaže da je prije tri godine postojala jedna inicijativa u skupštini u Livnu da se u zakon ugradi odredba o zabrani abortusa. Tada je rečeno da to nije pogodan trenutak za takvu inicijativu i da se sa tim sačeka.

“To je bio nagovještaj da trebamo da se pobunimo protiv takvih inicijativa. Ova kampanja koja se dešava sada U Hercegovini je kampanja koja ima priličnu finansijsku podršku, imajući u vidu da su zakupljeni bilbordi i da oni koštaju. Ovom kampanjom se ženi uskraćuje njeno temeljno pravo, a to je pravo na izbor i slobodu u pogledu odlučivanja o svom tijelu. Imajući u vidu situaciju u regiji, jasno je da će ovakve kampanje vrlo snažno da zahvate i područje Bosne i Hercegovine”, rekla je za BUKU Vildana Džekman.

Za BiH ovo znači da će žene, feministkinje i ženske organizacije morati biti jasnije i glasnije u svojoj borbi za očuvanje ovog ženskog prava.

“To je borba koja znači očuvanje osnovnog ženskog prava, a to je pravo da ona sama ima izbor i slobodu odlučivanja o svojim reproduktivnim pravima i slobodu odlučivanja o vlastitom tijelu. Naša borba se mora fokusirati na očuvanje prava na abortus, a to bi značilo da ćemo morati neka druga pitanja koja su jako važna da stavimo po strani, zato što je pitanje abortusa nešto što se ne smije potezati. To onda znači da ukoliko se fokusiramo na pitanje abortusa, nećemo se moći baviti temama učešća žena u političkom životu BiH”, ističe Vildana.

Ona dodaje da se u Banjaluci pojavila jedna “pro-life” organizacija koja je tek najavila svoj rad, tako da nemaju zvaničan sajt, ali ima informacija o njihovom registrovanju.

“Ovo je nešto što polagano dolazi, odnosno, počinje biti aktivnije i vidljivije, a čisto sumnjam da strategija o ovome nije postojala od ranije. Sa druge strane, mi imamo i jedan problem, a to je da u zakonu stoji da svaki ljekar ili ljekarka može da se pozove na prigovor savjesti, u svakom trenutku na to se mogu pozvati, ali to se ne koristi često. Ovo bi svakako moglo da dovede do jako velikog broja femicida u BiH, jer kad ženama uskratite pravo na abortus, ona se podvrgava ilegalnim postupcima, što automatski znači da njen život dovodimo u opasnost. Zabrana abortusa značilo bi da se vraćamo mnogo godina unazad i da ne poštujemo brojne konvencije koje su potpisane”, ističe Vildana. Naša sagovornica dodaje da je situacija jako opasna i da ovakve religiozne organizacije nisu bezazlene.

“Imamo primjer Hrvatske, gdje se nije reagovalo na vrijeme, pa danas ispred bolnica imamo molitelje i moliteljice koji se mole, a čak su i ušli u bazu podataka u bolnicama pa javno prozivaju žene, govore im da su ubice, uzvikuju njihova imena  i samim tim stvaraju pritisak ženama. To su vrlo opasne stvari i kršenje osnovnih reproduktivnih prava žena i prava na njenu privatnost i zaštitu podataka”, ističe Vildana.

Nataša Gligorić iz Udruženja DRIP (Djeca, roditelji i porodilje) iz Banjaluke kaže da se kroz ovu kampanju definitivno želi uticati na ženske emocije i navesti da ih potisnu, i da žene sva svoja uvjerenja i osjećanja zanemare radi tuđeg uvjerenja.

“Pravo žena na abortus ne treba da se dovodi u pitanje. Mislim da u ovoj zemlji imamo puno obrazovanih i kvalifikovanih osoba koje bi mogle da aktivnije porade na pronatalitetnoj politici, što bi bilo mnogo korisnije. Danima razmišljam o tome, i pitam se da li se iko od organizatora ove kampanje ikad zapitao, do kakvih posljedica bi nas mogla dovesti zabrana abortusa?! Da se razumijemo, kampanja ne govori o zabrani, ali cilja ka njoj. Ja ne želim ni da pomišljam kakvim bi se sve načinima prekida trudnoće žene podvrgavale u slučaju da ne mogu abortirati na legalan način”, kaže za BUKU Nataša Gligorić.

Ona dodaje da se u našoj državi o mnogim stvarima ne govori javno, a kad nastane problem, onda se hvatamo za glavu, krivimo državu, politiku, crkvu, a tada je možda kasno. Zato na neke stvari treba pravovremeno reagovati.

“Da bismo pričali javno o abortusu, moramo da pričamo javno i o seksu, a o seksualnim odnosima treba da pričamo počev u svojoj kući unutar porodice, pa u školi. Ako djelujemo preventivno, vjerujem da do većine abortusa ne bi ni došlo. Ovo je zapravo mnogo kompleksna tema, jer trebalo bi da žene znaju da imaju podršku bez obzira na razlog abortusa, to treba da uključuje ljekare, psihologe, kao i osviještenu, neosuđujuću sredinu u kojoj živimo”, kaže naša sagovornica.

Aleksandra Letić iz iz Helsinškog odbora za ljudska prava u RS iz Bijeljine kaže da ukoliko je cilj ove kampanje da se nastoji zabraniti ili značajno umanjiti mogućnost ženama da same odluče o prekidu trudnoće, onda je to direktno kršenje prava žena.

“Religije, koje su u BiH dominantne, imaju jasan stav prema abortusu, koji je izričito protiv njega. I to je sasvim razumljivo i pravo svakakoga ko je religiozan, da se drže tog stava. No, nametanje tih religioznih stavova kao opšte pravilo, koje mora rezultirati u zakonskoj zabrani je suprotno demokratskim principima, da svaka osoba ima pravo o svom tijelu sama odlučivati. Argumentacija, da će se time povećati natalitet prosto nije zasnovana na činjenicama, nego će naprotiv žene tjerati da abortuse vrše negdje drugo ili na mjestima i od osoblja bez adekvatnog medicinskog tretmana, što onda ugrozava njihovo zdravlje. Traženje zabrane abortusa, pravdajući to vjerom je ponovno miješanje i nametanje vjere i religije, tami gdje joj nije mjesto”, kaže za BUKU Aleksandra Letić.

Ona dodaje da o trudnoći, majčinstvu i abortusima pretežno govore oni koji sa tim nemaju direktnu vezu i sebi uzimaju za pravo da odlučuju o tijelu, a i psihi žene i umjesto nje donose odluke.

“To je takav jedan veliki korak unazad u pogledu ženskih i ljudskih prava. Koja je to smjelost, uzeti sebi za pravo da oni odlučuju šta žena treba ili ne treba uraditi. Šta je sljedeći korak, kažnjavanje onih koje ne mogu ili ne žele roditi djecu. Zadiranje u pravo žene da o svom tijelu odluči sama, ukoliko uspije, bilo bi tek početak ograničenja i drugih prava žena”, pojašnjava Letić Aleksandra.

“Da se razumijemo, ne zagovaram abortus, nego pravo žene da o tome sama odluči, u zakonskim okvirima, da joj se ne zabrani, niti da se tjera na isti. Ali, mi trebamo i seksualno obrazovanje u školama, nama je seksualnost tabu tema, ne ona vulgarna iz rijalitija, nego prirodna, o kojoj djeca trebaju učiti u školama, kao i o načinima zaštite, od bolesti, ali i od neželjenih trudnoća, da uče i o mogućim posljedicama abortusa, fizičkim i psihičkim. Sad se o abortusima govori tiho, umjesto da to bude sastavni dio obrazovanja, jer je to odavno dio naše svakodnevnice. Ali izraz ‘očistila se’ dovoljno govori, kakav odnos imamo prema temi seksualnosti, trudnoći i abortusu. To je teži put, lakše je naravno pokrenuti patetičnu kampanju za zabranu abortusa, koja suptilno svaku ženu koja se odluči za taj korak okrivi skoro kao za ubistvo”, kaže na kraju razgovora za BUKU Aleksandra Letić.

 

U filmu 4 mjeseca, 3 sedmice i 2 dana možete vidjeti šta se ženama dešava kada je abortus ilegalan.