Sad je potpuno izvjesno, Republika Srpska ide na referendum! To je izjavio Predsjednik Milorad Dodik na ceremoniji otvaranja osnovne škole “Srbija” u Bosanskom Šamcu.
Idemo, ali dabome da ne idemo. Samo polako.
Podsjetimo, ova škola je druga mala Srbija, druga oazica srbijanskog sponzorstva i ulaganja u obrazovanje u Bosni i Hercegovini. Preciznije, u Republici Srpskoj.
Prvu “Srbiju” je otvorio drugosrbijanac Boris Tadić 2009. god. na Palama, jer mu se moglo. Ovu drugu otvorio je Aleksandar Vučić, nakon što su poplave uništile šamačku školu. Moralo se.
I lijepo je otvarati škole, namjesto crkava za promjenu. Ali zašto se te škole u po’ BiH zovu Srbija, a ne recimo Nikola Tesla ili Ivo Andrić, stvar je bezobraznog nabijanja prsta u oko Federaciji, kao i nedostatak prijeko potrebne doze inventivnosti. Kako je krenulo, uskoro će početi nicati franšizni lanac malih “Srbija”, osnovnih škola po BiH. No, to je za ovu priču, osim mjesta radnje, irelevantno.
Važno je da je Naš Milorad bio na oba otvaranja. Bez njega je nemoguće otvoriti i dane srpske kulture u Makedoniji. Sve prolazi i svi prolaze, samo Dodik i male Srbije ostaju, rekla bi poetična dušica.
Nego…
Ponesen Vučićevom harizmom, prekodrinskim kamerama, rajom i mirisom nadolazećih izbora, ponijelo je i Dodika, pa je plebsu najavio da će biti referenduma. Džaba mu je Aco očima blinkao da ne govori budalaštine, džaba i grlobolja i promukao glas, tek neka kombinacija Vlade Kalembera i Željka Bebeka zaparala je šamački zrak i objavila kako idemo na referendum.
Ali..
Ha, naivčine, ne ide narod Republike Srpske u aprilu mjesecu na referendum kako bi odlučio o ustavnosti odluka suda i tužilaštva BiH. Jok!
Raja će referendumašiti o odluci Ustavnog suda u vezi sa obilježavanjem Dana Republike Srpske.
Zašto, pitaće se oni zdravije pameti, kad su oba referenduma podjednako besmislena i budalasta! Čemu skakanje sa bespotrebnog na neupotrebljivo? Pa, zato što oko ovog potonjeg postoji neki nadstranački konsenzus. Tako duma Dodik.
Da rezimiramo, prije nastavka ovog teatra apsurda. Šta je to Dodik tačno odlučio?
Dodik je odlučio da neće biti u aprilu referenduma na kojem bi se narod izjasnio i rekao da li su odluke suda i tužilaštva BIH ustavne. Onda je isti taj Dodik prelomio, a sve ispred male Srbije, u Crkvini nadomak Bosanskog Šamca, da će ići na mali referendum o ustavnosti odluke Ustavnog suda BiH,koji veli da je obilježavanje Dana RS-a neustavno.
Štaaa???
Ko shvati, a ima i takvih u ovom galimatijasu nebuloza, posve sigurno će pojmiti da od bilo kakvog referenduma nema ništa.
Čak je i za Dodikovo poimanje realnosti nadrealno da ga u bilo kakvom referendumu podrže Ivanić, Čavići, Bosić i drugi opozicionari i Milini ljuti neprijatelji. Nadrealno, ali moguće. Vidite, ti isti opozicionari koji su prije desetak dana zajedno sa Vučićem, Tomislavom Nikolićem i vaskolikom Srbadijom sa obe strane Drine,rekli da NEĆE PODRŽATI BILO KAKAV DODIKOV REFERENDUM, odlučili su da PODRŽE OVAJ MALI REFERENDUM. Ali kako?
Podržavaju ga, smatrajući da je to utopijski i bleferski potez skrhanog Milorada Dodika?! Ko ovo shvati ima Nobela iz fizike, hemije, književnosti i ekonomije.
Istina jeste da je Milorad skrhaniji nego ikad. Sad kada je vidio kako SIPA usisava Radončića i kako se mečka opasno približava njegovim vratima, angažovao je svoju pretorijanski gardu zajedno sa RTRS-om i “Srnom” obogaćenom osiromašenim Rajkom Vasićem, ne bi li kako smetnuo nezgodne teme poput epidemijske brzine bogaćenja i gomilanja nekretnina, sumnjivih poslova u građevini, ratnog profiterstva…
A, kud ćeš boljeg skretanja sa nezgodne teme nego ulaganje starog, od upotrebe izlizanog žetona, znanog kao referendum.
Samo, ovaj put, osim par naslova u lokalnoj štampi i ubijanja vikend letargije, nema ništa. Ni Dodik, niti ljudi oko njega ne vjeruju u fantazmagoriju referendumsku. Ta, i Mirjana Kusmuk, novinarska zaštitnica Dodikovog medijskog sistema počinje pisati afirmativne tekstove o “izdajničkoj Americi”.
Paradoksalno, ili možda baš ne, ostao je Dodiku jedino Dževad Galijašević da ga brani od “stranih plaćenika i domaćih izdajnika”. Ostali zaštitnici su ga izdali jer su slabo plaćeni. Bez navodnika.
Propagandna mašinerija mu je slična Gebelsovoj. Ali onog Gebelsa iz aprila ‘45. Histerična panika, nebuloze i traumatično neurotsko nabrajanje neprijatelja Srpske i Mile nam, čini se, ušlo je u završnu fazu.
Samo, ne treba se zavaravati. Uz ovakvu kilavu opoziciju, koja pruža podršku Dodiku kad ne treba, koju i baba ispred diskonta može podmititi, uz sudstvo i tužilaštvo koje istinski ne zna dal’ je pošlo ili došlo, može Dodik i ovako promukao još pjevati.
Slikovitije, pad Berlina bi se mogao otegnuti kao Marjanovo mudo, a sa njim se rasteže i skrotum i životarenje nesrećnog naroda, opljačkanog, izvaranog i napušenog od istog tog Milorada Dodika.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar