Titov bunker u Konjicu je decenijama bio najstrože čuvana tajna bivše Jugoslavije.
On je građen u potpunoj tajnosti u periodu od 1953. do 1979., dakle punih dvadeset šest godina.
Kamuflažni objekat
Radnici koji su radili na izgradnji bunkera nikada nisu smjeli dovršiti posao, i nikad nisu znali na čemu konkretno rade tog časa.
Radnike su dovozili iz tri vojne pošte a da bi zameli svaki trag, oči bi im bile vezane. Kada bi stigli do Konjica bili su voženi po okolnim selima kako ne bi bili u stanju “provaliti” gdje se trenutno nalaze.
Ulaz u bunker
Kodni naziv za “Titov bunker” bio je DO ARK i služio je da se u slučaju atomskog rata u njega sakriju Tito i njegovih 350 najbližih saradnika i da u njemu žive 6 mjeseci bez dodirnih tačaka sa vanjskim svijetom u potpunoj fizičkoj izolaciji.
Pa ipak, tehnološki nivo opreme bunkera bio je takav da su privremeni stanovnici u njemu mogli svakog časa znati šta se to dešava u svakom dijelu svijeta.
Bunker je podijeljen u 12 blokova.
Titov bunker imali smo priliku posjetiti protekle sedmice i zaista izgleda impozantno. Impozantno i u najmanju ruku čudno.
Izgradnja samog kompleksa sastavljenog od kilometara hodnika te stotina manjih i većih objekaka koštala je tadašnje 4,5 milijarde dolara odnosno sadašnjih 6 milijardi dolara!
50 tona nafte nalazilo se u ovim spremnicima
Zvanične informacije govore da Tito nikada nije ušao u njega – nezvanično govori se da ga je posjetio prilikom otvaranja Društvenog doma u Konjicu.
Samo atomsko sklonište može izdržati nuklearni udar jačine 20 kilotona.
Kompleks ima sve, sopstvenu elektro i vodovodnu mrežu, opsrba naftom se podrazumijeva.
Bunker ima minimalno dvije velike konferencijske sale od po 80 mjesta, gotovo u svakoj kancelariji postoji tzv. crveni telefon.
Konferencijska dvorana – dvije takve smještene su u bunker
Bunker ima pet operativnih centara s direktnim telefonskim vezama s predsjedništvima saveznih republika i kablovskom televizijom, dvije kuhinje, pet velikih toaleta, kripto centar, bolnicu sa operacionom salom… – dakle u vremenima kada se čestito nije ni znalo šta je televizija, Titov bunker bio je opremljen savremenijom tehnologijom tog vremena.
Soba za prekucavanje dokumenata
Nevjerovatna je činjenica da gotovo svaki segment ovog kompleksa još uvijek funkcioniše – lampice na brojnim postrojenjima se i dan danas pale, kako bi sistem održale funkcionalnim.
Crveni telefoni
U samom dnu objekta na skoro 285 metara nalazi se i Titov dio kompleksa, opremljen skuplje i bolje od ostatka bunkera. Do Titove sobe nalazi se i dio predviđena za njegovog najbližeg saradnika-Džemala Bijedića.
Titov krevet
Ovaj impozatni prostor, betonske masovne konstrukcije, leži na oko 6.500 metara kvadratnih prostora i oko 300 metara dubine ispod površine zemlje.
Špijunska soba
Danas objekat čuva 5 pripadnika Oružanih snaga BiH, a bunker i prateći objekti pripadaju Ministarstvu odbrane BiH.
Radna soba druga Tita
Bunker posjećuju turisti i umjetnici iz gotovo svih država bivše Jugoslavije, i Evrope a trenutno skoro svaka od pomenutih kancelarija služi kao umjetnička instalacija.
Citat iznad Titovog ogledala
Nikad (na svu sreću!) korišten objekat danas služi kao perfektna reminiscencija na vremena kada se za izgradnju ovakvih giganata imalo novca a da se pritom nije smjelo pitati odakle. Po cijenu života.