Premijer Srbije Aleksandar Vučić, to svi znate, prilikom izlaska iz
Memorijalnog kompleksa Potočari od strane nekoliko desetina neodgovornih
ljudi biva gađan kamenjem, cipelama, flašama za vodu. Zadobio je i
lakšu povredu.
Policija Republike Srpske na čelu sa Draganom Lukačem, ironično, tek
nakon napada ustvrdila je kako ima informacije o “najavljenom incidentu”
Šta je radila, osim što je nosala kišobrane, ostaće vječna dilema. I,
zašto, zaista zašto nije osujetila ili bar bolje obezbijedila Vučića???
Nego, premijer Vučić može komotno tražiti svaki narečeni kamen i ostale
predmete kojim je gađan za uspomenu jer će mu to biti stoni artefakti
kojima će vladati bar deceniju/dvije.
Nema pogovora da su neodgovrni pojedinci u svom bolu nesvjesno napravili
vrhunski marketing prije svega Aleksandru Vučiću, a onda i kompletnoj
nacionalističkoj sceni u Srbiji i Republici Srpskoj. Memorijalni skup u
Potočarima postao je tako, na žalost, još jedn ćošak na koga će se moći
osloniti svaki nacionalista u svojim deskriptivnim tiradama.
Bošnjački portali već pjene lokalnim komentarima u kojima se spominje
macola, pištolji, puška…kao argumentovano “sredstvo” protiv Vučića.
Dočekuju ih Srbi, naoštreni prema “kukavičkim Balijama”. Dakle stanje
regularno.
Ali, u još jednom virtuelnom ratiću, prosto je fenomenalna jedna rečenica-NIJE TREBAO DOĆI!
Tvrdi to jednako gorljivo i neki Živko iz Bijeljine našušuren četničkom
šubarom, tvrdi to izvijesni Ermin iz Zenice, lica ofarbanog u zlatne
ljiljane.
A, upravo je Vučiću ovaj dolazak bio neophodan.
Naravno, zvog sebe. Pa nije došao da se pokloni sjenima mrtvih. Nije se
ni obratio ni izvinio, ni poklonio. Došao je kako bi učvrstio svoju
poziciju u očima evropejaca. A, bogme, kamenice potočarske mu
zacementiraše lik prvog među nejednakim i u dušama evroskeptika
šešeljevske provinijencije.
Aha!
Jednim udarcem dvije muve. To može samo Vučić. Da mu se čitav PR tim
potrudio napraviti kakav scenario, bolji od ovga ne bi uspio.
Aleksandar Vučić, ta samoprozvana vječna žrtva svega i svačega, taj
patetični klaun, koji uspijeva biti i medijski mogul i šaptač Merkelovoj
i nacionalistička koketa, sad će u kamičku potočarskom imati
materijalno postvarenje svog vječnog “žrtvovanja”.
Da su nesrećni kamenovatelji svjesni posljedica po sebe, po pomirenje,
po sve ostale u regionu, po malobrojno stanovništvo Srebrenice, trebali
su Vučića cvijećem obasipati.
“Majke Srebrenice” su upravo na početku komemoracije cvijetom dočekali
Vučića. A baš taj cvijet na reveru čovjeka koji je određivao onomad u
Skupštini Srbije kantar po kome će se količinski ubijati Bošnjaci, pekao
ga je više od žege i zapare. Cvijet peče i žeže! A, onda je došao kamen
osvježenja.
Onaj ko to ne može shvatit, onaj ko je upropastio jednu komemoraciju, najobičniji je politički (i ne samo politički) idiot.
Jer, razum, racio, ako ćemo na kraju i vjera i vjersko učenje NIKAKO i nikad ne dozvoljavaju ovakve postupke.
Napose, pogledajte medije, dnevnike, portale… Jel’ neko priča o 136
tabuta? Jel neko spominje bol majki i ostale rodbine na dženazi? Jel’
neko hvali ljudski potez reisov koji je u pet rečenica smirio situaciju?
Naravno da ne!
Vučić je u sadejstvu sa neodgovornom manjinom ukrao onu uncu dostojanstva koju zaslužuju mrtvi.
Pomirenje, mir, oprost, suživot? Naravno da ga ima! Ali se od kamenja, kišobrana i tjelohranitelja ne vide.
Najtrezveniji će se možda zapitati, pa zašto je Aleksandar Vučić
dolazio, kad je i policija imala dojave o ovakvom jednom scenariju? Pa,
upravo zbog scenarija. I tu nema zbora. Samo se pitam, da li će bacači
kamenja, cipela, vode, te ostale pozamanterije i galanterije ikada
shvatiti da su bili najvjerniji Vučićevi ljudi u ultimativnom
performansu “Samosažaljenjem do apsolutne vlasti”? Hoće li i mogu li ti
ljudi pojmiti da su na mjestu najveće bosanske žrtve, stvorili
ultimativnu medijsku žrtvu Aleksandra Vučića? Dospijeva li im do mozgova
da su Vučićevi medijski saučesnici???
Život ide dalje, život nije ni Vučić ni šaka nesrećnika sa kamenjem u
rukama. Ali, na žalost život bitno određuju akteri ove sramote ovdje u
balkanskim gudurama.
Džaba nam sva priča o pomirenju, pored ovakvih performera. Džaba nam
okrugli i ovalni stolovi, konferencije o pomirenju, male lične pobjede i
katarze…Dovoljan je Vučić i 40 hajduka da za par sekundi zaseru
stvar.