Deset, dvadeset, trideset puta…? Ko to više može znati? Brojači kažu-debelo preko trideset puta.
Najnovije, supernovo referendumsko pitanje glasi: „Da li prihvatate nametnute zakone visokih predstavnika u prošlosti, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH i da li prihvatate da se u RS primjenjuju odluke tih državnih pravosudnih institucija”.
Osim što su pitanja tendenciozna, gotovo staljinovskog tipa totalitarnog izričaja i osim što kao takva predstavljaju sprdnju i za demokratiji i za zdrav razum, bilo bi dobro, struke i tehnike radi, pozabaviti se malo ovim najnovijim izmaštanim referendumom.
Referendum od kartona
Prvo, Dodik je rekao da će predložiti Narodnoj skupštini Republike Srpske da raspiše referendum o svim zakonima koje su donijeli visoki predstavnici, između ostalog i Zakona o Sudu i Zakona o Tužilaštvu BiH, zaboravljajući da je upravo on i njegov SNSD izglasao te zakone.
Da se podsjetimo:
-Na sjednici Doma naroda Parlamenta BiH 25. 06. 2002. godine Zakon o Sudu BiH usvojen je sa 11 glasova “za”, od 12 prisutnih. Između ostalih, za Zakon je glasao stalni politički preletač Nikola Špirić.
-Predstavnički dom Parlamenta BiH 13. 10. 2003. godine usvojio Zakon o Tužilaštvu BiH sa 31 glasom “za”, od 36 prisutnih. Nikola Špirić, opet glasao ZA.
I nije to bio slučaj isključivo tada. Primjerice, samo na jednoj sjednici 2007. godine, poslanici SNSD-a su verifikovali 18 takvih zakona.
Ali dobro, to je najmanje bitno. Ljudi se mijenjaju, mijenjaju svoja mišljenja, stavove, poglede, pa i politička gledišta spram određenih Zakona. Mislim, kad može Nikola Špirić mijenjati stavove, što ne bi i ljudi?!
Mnogo bitnije, ovaj referendum je moguć i legalan SAMO I ISKLJUČIVO na teritoriji cijele BiH. Pravno gledano, referendum na nivou Republike Srpske moguć je samo o poslovoma koje obavlja Republika Srspka. O svim ostalim poslovima koje obavlja država Bosna i Hercegovina moguć je samo referendum na nivou drzave BiH, a ne na nivou entiteta. Taj i takav referendum i odgovor na pitanje o njegovoj ustavnosti može dati samo i jedino Ustavni sud Bosne i Hercegovine, a ne nikakve niže instance izvršne i zakonodavne vlasti.
Sa druge strane, u referendumskom pitanju, insinuira se postojanje tzv. nametnutih institucija. Bilo bi dobro napomenuti Milorada Dodika da Sud BiH i Tužilastvo BiH nisu nikakve nametnune institucije, već su institucije koje su potrebne, a i predvđene su slovom Dejtona.
Da rezimiramo ovaj formalno/pravni dio.
Znači, i ako bi se desio neki kartonski samoinicijativni “referendum”, radi se najpreciznije o najobičnijoj ANKETI građana, koja je validna otprilike koliko i svaka anketa i koja ustavno-pravno NE ZNAČI APSOLUTNO NIŠTA. Osim što će, dabome, baš građani RS platiti svojim novcima ovu budalaštinu. Izlaznost i rezultati, bi mogli valjati, primjerice, nekoj otadžbinskoj paranevladinoj organizaciji.
Pametnijeg izgovora za hipotetičku upotrebu „rezultata referenduma“ nema.
Drž'te referendumliju
Osim pravnih nebuloza, na kojima, uostalom, počiva većina Dodikovih referendumskih prijetnji, pokušaja i promašaja, osim jeftine zabave za narod i Miloradove samopromocije u sezoni kiselih krastavaca, ima tu još nekih drugih „motivacionih“ faktora koji tjeraju Predsjednika Republike Srpske na „organizovanje referenduma“.
Za one koji su zaboravili, povod čitave ove „referendumske“ ujdurme bilo je izručenje Nasera Orića iz švajcarskog ekstradicionog pritvora BiH.. Već tada je Dodik najavio pompezno novi referendum:
“Ovdje se radi o političkoj pokvarenosti. Ako čitava srpska populacija smatra, osjeća ili zna da postoji Orićeva krivica, onda Tužilaštvo BiH ne može ovako da radi”, rekao je tobože iznerviran Milorad Dodik.
Prećutao je javnosti Predsjednik Republike Srpske da je Tužilaštvo pokrenulo istrage oko Bobar Banke i još nekih bankarskih institucija. Prećutao je da se ponavlja scenario o „referendumu“ sa kraja marta 2011. Za one kraćeg pamćenja još tada je Dodik prijetio referendumom u kojem bi se preispitivala svrha postojanja Tužlaštva i Suda BiH. Razlog: Istraga o izgradnji zgrade Vlade Republike Srpske.
Kao što (ne)znamo, od toga nije bilo ni proljetnjeg povjetarca, a kamo li referenduma. I ta Dodikova politička eskapada je otišla u soške kolektivnog zaborava hodajućih humanoidnih akvarijumskih ribica.
Dakle, Milorad Dodik ima sapunjarsko- latinoamerički odnos prema Sudu i Tužilaštvu.
I najvećem pravnom slijepcu je jasno kako se tenzije oko ove dvije institucije podižu kada se Predsjedniku zadrma stolica od najavljenih istraga u njegovoj blizini i oko njegovih poslušnika. Takođe, Dodik postaje nervozan, , uopšteno, kad gubi kontrrolu i uticaj nad bilo čim. A, ovaj put, izgleda nepovratno njegovi prsti su otjerani od ove dvije institucije.
Pravo je pitanje-Koliko će iste te institucije biti istrajne u konačnom raspetljavanju kosmičkih kriminalnih razmjera lokalnih Koza Nostri, i kako će i na koji način reagovati vožd Republike Srpske?
Dodik, pola čovjek, pola referendum , čini se, stjeran je u ćošak. Ali, nemojmo smetnuti, da je, kao i mnogo puta do sad, bio među konopcima, pa se uspješno izvlačio i vraćao.
Sa druge strane stoji obespravljeni, unazađeni i pokradeni narod. Koliko je taj narod u Republici Srpskoj spreman trpiti i plaćati Bajinu borbu za vlast, pozicije, privilegije, kumove i tajkune, a bogme i slobodu?
Hoće li ljudi pokazati uncu razuma ili će i u budućnosti ostati zarobljenici jednog čovjeka i prateće mu oligarhije?
Neka plebs odluči do čega mu je. Odgovor se ne krije sigurno u izmaštanom referendumu.