Radimo li dovoljno da pomognemo našoj omladini, naročito onima koji odrastaju u urbanijim sredinama? To je pitanje koje se često postavlja, a odgovor je obično – ne radimo. Iako prepoznajemo problem, često se osjećamo nemoćnima da se suprotstavimo velikom broju povezanih problema koji navedu neke mlade ljude na nasilje.
Ono što znamo jeste da su dječaci i muškarci i počinioci i žrtve nasilja, a to vrijedi i za Banjaluku, i za Balkan i za cijelu Evropu. Uzroke je teško pojednostaviti, ali kombinacija siromaštva, nasilja u porodici, nedostatak zdravih i pozitivnih odnosa i rigidne i štetne predstave o rodu, o tome šta znači biti muškarac, mogu zajedno doprinijeti tome da se NEKI mladi muškarci upuste u nasilje.
Proteklih dana imao sam priliku da saslušam i da razgovaram sa mladim muškarcima u Banjaluci o nedavnoj smrti jednog njihovog vršnjaka. Neki od ovih mladića poznavali su obojicu mladića koji su učestvovali u tragičnoj tuči, koja se desila u dvorištu jedne osnovne škole u Banjaluci. Njihovo mišljenje je da je grad iznevjerio obojicu momaka. Oni su bili dobro poznati lokalnoj policiji i drugim organima vlasti i nisu dobili podršku koja im je bila potrebna u ranim godinama.
U razgovoru o događajima koji su doveli do tuče i na kraju do smrti, mogle su se čuti neke uobičajene teme. Do sukoba je došlo ranije, jedan od njih je osjećao da je povrijeđena njegova čast i organizovana je tuča da se to ispravi. Toksični oblik maskuliniteta doprinosi mišljenju da je više časti u tuči, nego u rješavanju konflikta nenasilnim putem. Možda prijatelji ovih mladića nisu željeli da stvari odu tako daleko, ali su se osjećali nemoćno da intervenišu i plašili se da bi njihova muškost možda bila dovedena u pitanje da nisu podržali prijatelja.
Ono što znamo jeste da naša omladina ne dobija životne vještine koje su im potrebne da bi se nosili sa svakodnevnim problemima, uključujući i one koji se tiču sukoba i nasilja. Znamo da mnogi mladi ljudi odrastaju u teškim porodičnim okolnostima, ne nauče neke od važnih vještina koje se uče rano u životu da bi uspjeli u društvu. Ovo često dovodi do velikog broja mladih ljudi koji nisu uspješni i koji imaju problema u školi, uz nedostatak službi koje bi se bavile ovim problemom. Kada počnemo očekivati neuspjeh od nekih mladih ljudi, naročito od mladih muškaraca, stvaramo takvu klimu u kojoj oni na kraju ispune ova niska očekivanja. Demonizacija ovih mladića ne pomaže nikome, izuzev što opravdava nečinjenje.
Šta znamo kada je u pitanju rješavanje ovog problema? Znamo da se nasilje uči i da se može odučiti. Znamo da su mladi ljudi dio kolektivnog rješenja za sprječavanje nasilja. Potrebno je da ih slušamo i da uključimo omladinu u našim gradovima, naročito one koji su već marginalizovani u društvu. Da je zbog kompleksnosti problema nasilja potreban sveobuhvatan, višestran odgovor, koji često daje rezultate. Moramo raditi u partnerstvima i promovisati saradnju kao alat za učinkovitiji pristup sprječavanju nasilja.
Jedan primjer je program koji se koristi u mnogim dijelovima Evrope i koji sam imao priliku posmatrati dok sam radio u siromašnim četvrtima Istočnog Belfasta u Sjevernoj Irskoj. Ovaj program se često naziva NEET, što znači da dotična mlada osoba nije zaposlena, ne ide u školu ili na neku obuku.
Ove programe uglavnom pružaju nevladine organizacije. On nudi mladim ljudima mogućnost da steknu vještine, završe školu i nađu zaposlenje. On uključuje i bavljenje drugim važnim oblastima kao što su društvene vještine, motivacioni izazovi, rješavanje sukoba i upravljanje ljutnjom. Program pruža pozitivne odnose…saveznike u životu mlade osobe, koji rade sa njima na izgradnji životnog plana. Nije lako polučiti uspjeh, ali ovo se pokazalo kao učinkovit pristup.
Ali možemo vidjeti da programa koji rade na izgradnji važnih životnih vještina ima i u našem dvorištu. CARE International Balkans radi sa organizacijama Perpettum Mobile u Banjaluci, Udruženjem XY u Sarajevu i Snaga mladih u Mostaru na državnom programu koji bi promovisao zdrave maskulinitete, jačanjem i izgradnjom vještina kod mladih ljudi, naročito kod muškaraca, kako bi se nosili sa određenim izazovima tokom adolescencije. Inicijativa mladih muškaraca bavi se temama vezanim za nasilje, seksualno, reproduktivno i emocionalno zdravlje. Program je nedavno naveden kao primjer dobre praksa od strane Vijeća Evrope i Omladinskog partnerskog programa EU, jer koristi pristup zasnovan na pozitivnom razvoju mladih ljudi i na rodnoj perspektivi, u cilju razumijevanja kako određena poimanja maskuliniteta mogu dovesti do štetnih i rizičnih ponašanja među mladim muškarcima. Do sada je ovaj pristup pokazao pozitivne rezultate.
Radimo uz podršku Ministarstva obrazovanja i kulture, Ministarstva porodice, omladine i sporta i Gender centra u Republici Srpskoj, a sarađujemo i sa Pedagoškim institutom RS, gdje do promjena dolazi nešto sporije, ali ostajemo optimistični da će i oni podržati program. Pored toga, program je podržan i od strane nekih kantonalnih ministarstava u Federaciji BiH. Program radi na regionalnom nivou i akreditovan je i odobren u Srbiji i Hrvatskoj.
Uz podršku Švajcarske ambasade i Austrijske razvojne agencije, održaće se nekoliko sastanaka sa prestavnicima vladinih ministarstava i omladinskih nevladinih organizacija krajem ovog mjeseca da bismo vidjeli kako možemo dalje širiti ovaj program.
Izražavamo tugu i kajanje zbog kontinuiranog gubitka života mladih ljudi usljed nasilja, ali ne smijemo osjećati da je to uvijek neizbježno. Možemo nešto učiniti, a nevladine organizacije u BiH pomažu da se pronađe način. Naš program je međunarodno priznat (a Balkan doprinosi pristupima u drugim zemljama), sa iskazanim interesom od strane UK, Poljske i drugih zemalja da uče iz naših iskustava i metodologije.
Dok sam sjedio i razgovarao na temu nasilja u našoj zajednici u našem lokalnom klubu Budi muški ( klubu mladih aktivista koji promovišu zdrave maskulinitete i rodnu jednakost) ove sedmice, bio sam inspirisan idejom da bismo riješili veliki dio mnogobrojnih problema sa kojima se suočavamo u društvu ako bismo zaista slušali omladinu u našim zajednicima.
Mladi muškarci i žene zajedno pokušavaju da promijene nešto, dolazeći iz različitih škola, socijalnih kategorija i proživljenih iskustava, opredijeljeni da od svojih zajednica naprave bolja mjesta. Inspirisan sam mladim ljudima iz Banjaluke i omladinom širom regije koji se svakodnevno nose sa ovim izazovom. Kao što mi je rekao jedan mladić koji je aktivan u našem programu, «Ako svi kažu da smo mi budućnost, onda treba da ulažu u nas, slušaju nas i poštuju naša mišljenja».
Prevela Milica Plavšić.