Početkom februara započela je bh turneja stand-up komedije “Crno-bijelo“ Peđe Bajovića, a najbolje šale i pošalice iz njegove desetogodišnje karijere već su čuli u Sarajevu, Tuzli i Zenici. Na svom putovanju po BiH Peđa Bajović predstaviće se publici u Mostaru, Banjaluci Prijedoru, Bihaću i Brčkom.
Uoči banjalučke premijere stand-up komedije „Crno-Bijelo” koja je zakazan za danas 12.2. u Gradskom pozorištu Jazavac, njezin autor, Peđa Bajović, objašnjava po čemu se to razliku stand –up od ostalih tipova komedije, kakvi su bili njegovi počeci, ali bavićemo se i ozbiljnim stvarima-kao što je društveno-špolitička situacija u našoj zemlji te zašto smo pogodno tlo za komedije svake vrste.
Koliko se stand up razlikuje od ostalih formi?
Brži je, direktniji i životniji u odnosu na ostale žanrove komedije.Naša interakcija s publikom i teme koje proizilaze iz svakodnevice, tajna su sve većeg uspjeha. Ljudi to prepoznaju kao sebi blisko i publiku će uvijek nasmijati dobra i konkretna šala.
Pretpostavljam da pratiš svjetsku scenu, i gomilu komičara, koji trenutno gaze, koji idu u samu kost, ne biraju riječi…Koliko su oni nametnuli jedan stil i komedije i odnosa prema društvu koji kritikuju?
To je stand-up i to nije nešto novo. Ide se u glavu. Iako mi našu produkciju ovdje nazivamo “Komedija s nogu”, stand-up komedija je, u svojoj suštini – komedija sa stavom. Komičar iznosi svoj stav o nečemu ili nekome, a svaki put kada se publika nasmije – oni se ili slažu s tim stavom ili mu/joj daju za pravo da ga iznese na taj način. To je jedno od rijetkih primjera demokratije u praksi.
Koliko si ti promijenio svoj stil pričanja tokom svoje karijere, šta je drugačije, jesu li šale brutalnije, jesu li politički nekorektnije?
Bio sam krenuo s namjerom da promijenim svijet! Htio sam se prometnuti u društveng kritičara. Međutim, vremenom sam shvatio da ljudska glupost nastaje u najobičnijoj svakodnevici te da se upravo nakupljanjem toga stvaraju i one kolosalne gluposti koje onda vladaju u nekoj državi. Zato sam vremenom naučio upirati prstiom i prema gore i prema dole i oko sebe i što mi je jako važno – i u sebe!
Postoji li u stand up-u granica, postoje li nedodirljive teme, postoji li nešto o čemu se Pedja Bajović nikad ne bi šprdao?
Granica ne bi trebala da postoji sve dok tvoja namjera nije uvreda. Komedija treba ismijavati baš sve i svakoga, jer je to onda princip koji ti daje za pravo da to tako i radiš. Zato, ja ne biram koga ću i šta ću ismijati. Važno mi je samo da za to imam konkretan razlog ili inspiraciju. Neki to ne razumiju, bilo da to ne mogu ili da to namjerno ne žele! Je suis Charlie.
Pretpostavljam da je društvo u kom živimo, nevezano da li se radi o Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji ili Sloveniji, dosta inspirativno za stand-up…
Itekako. Razlike i različitosti su blago neke kulture i društva. Međutim od toga su se ovdje od frtalj vijeka unazad napravile političke platforme koje i do dan-danas tu vladaju. Meni je to svakodnevna inspiracija, jer tu živim i to me pogađa. Ono što je bolna činjenica je da su svi patrljci od naših državica ipak dovoljno demokratične da se to stanje promjeni na npr. izborima. Međutim, to se ne događa. Nisu za sve krivi političari te ja ne štedim-ni njih niti njihove birače.
Kako komentarišeš Zakon o javnom redu i miru u RS?
Kakva javnost takav i zakon.
Godinu dana je prošlo od protesta u BiH, kako si ih ti doživio i kako doživljavaš trenutnu situaciju ovdje?
Bilo, pa prošlo. Ipak se čini da je dovoljnom broju ljudi u ovoj zemlji dovoljno dobro, da bi se mijenjalo. Ili mi se možda to samo čini? Ko je ono bio pobjedio na izborima jesenas?
Možeš li uporediti humor u zemljama u kojima nastupaš?
Sjevero-zapad više naginje igri riječi i nezgodnim situacijama, ali vole čuti i balkansku šalu, zato što je to tamo još uvijek neka vrsta egzotike. Ostatak jugoslovenskog kulturnog prostora više reaguje na šalu koju prati intenzivniji pokret i zvuk. Ono što je zajedničko je da urbanija i obrazovanija publike voli malo “dublje” teme, a takve publike ima svuda u ovom dijelu svijeta i u manjim sredinama i u većim gradovima. Za takve je prava poslastica nastupati.
Ko je, po tebi, najveći komičar sa ovih prostora?
To je Pedja Bajović. Reče i ostade živ!
Kada se kaže “najveći”, to je obično kombinacija od najuspješniji i najbolji. Ovo prvo se može izmjeriti u konkretnim brojevima, a drugo je stvar ukusa, pa se i ne vrijedi uključivati u takve rasprave. Što se mene tiče, od živućih komičara bih tu izdvojio Branka Đurića – Đuru, koji to upravo sada i dokazuje sa svojom ‘Đurologijom’. Taj čovjek je nevjerovatan i višestruko talentovan! Sada je malo zagazio i u stand-up, ali ga on zove ‘antistandup’ zato što, kako mi je rekao “za razliku od nas pravih stand-up komičara, on to samo – glumi” – što ja smatram za veliki kompliment s njegove strane. Duhovitost Đoleta Balaševića, u onim pauzama između pjesama (mada je u zadnje vrijeme češće i obrnuta kombinacija!), me uvijek oduševljava! Žao mi je da sam bio premlad da upratim lik i djelo Miodraga Andrića, šire poznatog kao Ljuba Moljac, jer je upravo on bio preteča stand-up komedije kod nas.
Šta publika može očekivati od “Crno-bijelo” stand-up-a?
Smijanje u trajanju od skoro dva sata. Ko se ne bude smijao – sredim da mu/joj se vrate pare!