Ovo je prije nekih dvjesto godina rekao veliki francuski filozof, prosvjetitelj i mislilac Volter. Naravno da u Vladi Republike Srpske niko ili gotovo niko nije čitao Voltera, što je za ovu vlast posve normalno i očekivano. Jer da se kojim slučajem iko barem malo dohvatio djela ovog velikog čovjeka, ne bi Vlada predložila jedan katastrofalan i skandalozan Zakon koji predviđa, pazite sad, kažnjavanje i sankcionisanje određenog ponašanja na društvenim mrežama.
Da, baš tako. Vlada Republike Srpske je u nedostatku dešavanja, zdravog razuma, afera i hektičnosti olučila da malo razigra januar u smiraju.
Neprimjenjivo, a naše
O čemu se zapravo radi? Narečena Vlada Republike Srpske predložila je novi Zakon o javnom redu i miru kojim se definicija pojma javno mjesto proširuje i na internet, odnosno društvene mreže, a za čije kršenje su predviđene novčane kazne do 1.700 KM, pa čak i kazna zatvora.
Dakle, za svako „dešavanje“ na društvenim mrežama, vlast, bi, ukoliko se usvoji ovaj tiranski Zakon, mogle procijeniti da to javno okupljanje na ovaj ili onaj način ugrožava javni red i mir. Odmah treba reći da za ovu najnoviju budalaštinu ne postoji nikakvo odobrenje, niti je Zakon na bilo koji način u skladu sa evropskim propisima. Još preciznije, Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju je u izjavi o usklađenosti Prijedloga zakona sa propisima EU navelo „Neprimjenjivo“.
Pravo je pitanje – A, šta će im ova bedastoća, kad se nikada neće niti implementirati niti realizovati?
Pravi odgovor je dvojak. Sa jedne strane, mora se nekako prebaciti fokalna tačka i diskurs sa opšte konfuzije u vladajućem SNSD-u, u kome više ni gospodar Dodik ne zna najtačnije šta se dešava, na bilo šta drugo. Druga stvar je klasično utjerivanje straha u kosti običnom narodu.
Prema tome, nacrt Zakona je klasični slučaj zamlate tipskog naziva “Dva u jednom”.
Neko ili neki iz Vlade Republike Srpske,očigledno su opasno navučeni na pogrešne desno dopingovane sajtove kojima struje rusko-turske binarne nule i jedinice. A, taj neko je onda, identifikujući se sa Putinovom i Erdoganovom mašinerijom, zaigran pročitao par brošura o teoriji zavjere i predložio jedan klasični srednjevjekovni zakon, ušuškan u digitalno doba.
Šta veseljak hoće?
Prvo i osnovno, zakonadavac hoće, kao i svaki zulumćar PARE. Tako je predviđenim novim Prijedlogom zakona zа prekršaj javnog reda i mira povećan raspon novčane kazne sa 500 КМ na 700, odnosno sa 1.500 КМ na 1.700 КМ. Dodali ljudi dvije glave po prekršaju i to je to. Mudro, nema šta.
U tom brdu nebuloza koje uključuju sve-od vreve, vriske i klasičnog pijančenja u sate i na mjestima gdje to nije normalno, uglavljena je jedna posebno zanimljiva stavka. Pazite sad:- Autori tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja kazniće se novčanom kaznom od 100 KM do 300 KM.
Znači li to da sam u debelom minusu već sad? Znači li to da Rajko Vasić treba, nesrećan, da bankrotira ili …ko zna šta to znači?! Ne, stvarno, ko zna šta to znači? Preciznije, ko određuje da li je neko zreo za stojanku ili tri cigle na osnovu pisanja? Kakva li će to biti komisija za ćudoređe? Hoće li se kao u Orvelovoj 1984 sastajati kakva novogovorna vladina organizacija zadužena za verbalni harač? Možemo pustiti sad mašti na volju i zamišljati vesele supismene kadrovike, kako nakrivljenih vratova sriču neke tekstove i pokušavaju odrediti dal’ ih autor samo malo zeza ili ih baš svjetski podjebava.
Idemo dalje. Jedno ludilo nikad ne dolazi samo, pa tako malo niže u prijedlogu Zakona stoji i sljedeće: Ko se ne udalji iz grupe koju je ovlašćeni policijski službenik upozorio da se raziđe, kazniće se novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM. Naravno, ne zaboravite, Zakon tretira i virtuelni svijet. Treba se sad zamisliti i izmaštati, kako pozornik Jovo, naređuje članovima FB grupe „Stop nasilju nad zdravim razumom“ da se raziđu. Pod kojim nikom će se Jovo infiltrirati i kako će djelovati u okviru te “anarho- zajednice”, živa smijurija je i pomisliti. Ali, nimalo nije smiješno zapitati se da li predlagači Zakona doživljavaju društvene mreže kao neku vrstu sajber kriminala?
Naravno da ne! Njima su te društvene mreže relativno novo i nepoznato polje, koje pošto-poto moraju kontrolisati. Neobrazovanom, zatucanom i neinformisanom čovjeku, vidite, ta nepoznanica u sadejstvu sa slobodom izaziva mučninu i nelagodu. Jer ne može neki državni rotvajler tek tako da propušta dešavanja, organizovanja i virtuelne skupove, a da ne privede nekoga. Bilo koga, zajebancije i kompleksa radi.
Može li ludorija Zakonom postati?
Prvo i najvažnije, ovdje treba biti posve ozbiljan. Ovo je itekako ozbiljna stvar. Zašto? Pa, daleko od očiju javnosti u jeku predizbornih kombinatorika i političkih kampanja, 2. jula prošle godine, Narodna skupština RS-a je usvojila Nacrt zakona o javnom redu i miru. Ali ne samo to. U odnosu na usvojeni Nacrt, sada je u prijedlogu, osim novčanih kazni, uvedena i kazna zatvora, što predlagač objašnjava „potrebom usaglašavanja sa Zakonom o prekršajima Republike Srpske“.
Na osnovu gore pomenutih fakata, može se slobodno reći da vlast u Republici Srpskoj poodavno ima želju i težnju za klasičnom totalitarnošću sjevernokorejskog tipa. Na kraju krajeva, ti isti „predlagači“ vide da se u susjednoj Srbiji pod Vučićevim žezlom gase emisije, voditelji dobijaju otkaze, a država sve to elegantno apsorbuje i sa smijehom pojašnjava narodu „kako ona nema veze sa tim“. Zar im to nije dobar podstrek?
Pa ipak, u BiH, ovaj prijedlog NEĆE postati Zakon, iz prostog razloga što Republika Srpska nije nikakva država, niti je u stanju bez povrede vitalnog nacionalnog interesa donijeti jedan takav Zakon. I koliko god „predlagači“ imali vlažne snove o nekakvom južnoslovenskom Krimu, koliko god im Putin krasio ćoškove preskupih kabineta, ništa od ove budalaštine.
Kolegijalnost ili kukavičluk
A sada, malo pogleda iz našeg džemta. Kolege novinari najmanje što mogu da urade jeste da svojim perima, tastaturama i zdravim razumom osude ovakav jedan totalitarni prijedlog. Mogu da ga ismijavaju, preispituju, guraju u satiru. Mogu da se žale višim državnim i evropskim institucijama. Mogu da se samoorganizuju, protestuju. Bar novinarskih udruženja imamo na pretek. Mogu sve, samo ne da ćute. Jer onda, dakako, niti su novinari, niti ljudi od ljudskog kova. Pored kolega, svi aktivni članovi društvenih mreža koji za sebe misle da su bitni, zanimljivi i uticajni ( što će reći- gotovo svi), treba da ustanu i kažu-No pasaran!
I nije to stvar hrabrosti, nije to pitanje muda ili ličnoga stava, to je elementarna postavka i reakcija zdravog razuma na sam pokušaj guranja u javnu sferu i aplikacije jednog ovako rigidnog Zakona. Ta, verbalni delikt je za ovakav Prijedlog mala maca. Ovaj iščašeni doživljaj poimanja „javnog reda i mira“ predstavlja mentalni konc logor.
Ironično, na današnji dan, prije tačno 70 godina, oslobođen je najveći koncentracioni logor u istoriji, Aušvic. Ne dozvolimo da se poslije toliko decenija baš u ovoj zemlji kreira mentalni konc-logor cenzure i totalitarne kulture mišljenja!
Poput Voltera, ja se ne slažem niti sa jednom riječju u pomenutom prijedlogu Zakona, ali branim slobodu govora zakonodavca ma koliko taj govor i te riječi zvonile glupošću. Sa druge strane, zakonodavac je spreman da sankcioniše ne moju slobodu govora, nego moju privatnost, moje misli, moj intimni habitus. Moj i Vaš. Na ovo se ne može oćutati, niti se preko ovoga može tek tako preći.