Počela je i zvanično izborna trka. Okončava se i druga nedjelja bjesomučne borbe za svaki glas, koji će nekome donijeti uhljebljenje, a nekome razočarenje. Pogledajmo kako je i na koji način Radio Televizija Republike Srspke, kao dio Javnog servisa, u okviru centralne informativne emisije “Dnevnik 2” izvještavala gledaoce o predizbornim kampanjama pojedinih političkih aktera. Napominjemo da zbog vremenskih ograničenja i predviđene dužine teksta nije bilo moguće propratiti svaki detalj.
Pogledajte na samo jednom primjeru kako izgleda secirana slika i prilika tzv. objektivnog i istinitog novinarstva.
“Svako veče, od 19 časova i 30 minuta, najnovije i najvažnije vijesti donose iskusni novinari-reporteri uživo sa terena i u angažovanim analitičkim i istraživačkim prilozima.
Slikom pratimo cijelu Republiku Srpsku i šire. Živim uključenjima prenosimo ono što se dešava na terenu, u pravo vrijeme i sa pravog mjesta, prateći svjetske trendove u TV novinarstvu.
Teme ostaju aktuelne političke, privredne, društvene i životne priče, ispričane na sasvim drugačiji način.
Istina, objektivnost, brzina i aktuelnost – najvažniji su principi, a pravilo druge strane – glavni je moto.”
Ovo je segment zvanične, promotivne najave nove, najnovije programske šeme
centralne informativne emisije “Dnevnik 2” na RTRS-u.
Dnevnik od 24. septembra počinje prilogom o “krstu na Zlatištu”, gdje se “ne smiruju strasti”. Prilog je podvučen napadno boldovanim i histeričnim glasom reportera “sa lica mjesta”. Policija u Istočnom Sarajevu ima pune ruke posla da sačuva spomen krst podignut “u znak sjećanja na poginule i nastradale”. Prilog u trajanju od 3 minuta na svaki mogući način polarizuje i galvanizuje atmosferu. Mali apendix - od svih sagovornika i izvora (pet), nema niti jedne osobe iz Sarajeva ili Federacije u bilo kom svojstvu da objasni i protumači svoje viđenje “krsta na Zlatištu”.
Nakon toga, policija uspješno hapsi 19-godišnjaka koji je nanio “lakše tjelesne povrede aktivisti SDS-a”. Vijest u trajanju od pedesetak sekundi u kojoj je ponovljeno kako je riječ o lakšim povredama i kako je aktivisa SDS-a, zapravo, verbalno “provocirao napadače”. Zaključak priloga je da napadač nije imao nikave političke namjere, niti je politički bio instruisan kada je izvršio nasilje nad aktivistom SDS-a.
Ovo (ni)je predizborni Dnevnik
Ovo je samo uvod u seriju priloga gdje lider SNSD-a Milorad Dodik i potpredsjednik ove partije Igor Radojičić pozivaju na predizborno “smirivanje tenzija” i ukidanje “govora mržnje”. Zanimljivo je da niti jedan niti drugi nisu pomenuti kao nosioci stranačkih funkcija, nego samo u kontekstu trenutnih funkcija na kojima su ili na kojima su bili.
Tako RTRS po uvježbanom i do robotizovanosti izvedenom sistemu, u jeku predizborne kampanje, izdvaja, amnestira i štiti SNSD-ove pulene dižući ih na nadstranački nivo. Gotovo je tragikomično kada se bivši predsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske potpisuje kao sadašnji predsjednik u krolu i sa nekog imaginarnog pijemonta “potpuno neutralno” poziva na smirivanje situacije, kao da nije riječ o jednom od najaktivnijih igrača u izbornoj utakmici. Dakle, da ponovimo, potpuno je legalno i legitimno to što izjavljuje Radojičić, ali zloupotreba njegove funkcije i vremena gledalaca koji prate Javni servis (RTRS) i koji plaćaju isti taj javni servis u iznosu od 7,5 KM mjesečno u najmanju ruku je licemjerna. Ovo je, da potcrtam, stalno ponavljajući obrazac.
Odmah potom slijedi žestoki napad na opoziciju serijom priloga u kojima se pokušava diskreditovati udružena opozicija u Republici Srpskoj, najprije “zloupotrebom” loga SNS Hadži Jovana Mitrovića, koji više nije dio te koalcije. Koriste se dalje izjave Hadži Mitrovića, koji najavljuje “krađu SDS-a”. Kako? Pa uz pomoć tjelohranitelja, vozača i ostalih ljudi koji su bliski predsjedničkom kandidatu opozicije Ognjenu Tadiću, a koji će izaći na izbore kao samostalni kandidati, tadić će nelegalno pokušati da piokrade glasove!? Oni će, dakle, nekako nešto ukrasti. Kako, apolutno nije objašnjeno.
Opet digresija, ovdje su odjednom svi akteri predstavljeni kao politički kandidati koji u ovoj ili onoj ulozi participiraju u predizbornoj trci. Sad ostaje nejasno, da li Dnevik 2 RTRS-a ima karakter informativnog formata koji se bavi izborima ili ne. Pošto se u slučaju Radojičića i Dodika ne stiče takav zaključak, a u slučaju Ognjena Tadića, eksplicitno se RTRS sam uključuje u predizbornu utrku diskreditujući jednog kandidata?!
Abdulah Sidran kao predizborni faktor
A, onda ide vrhunac perfidnosti. Voditeljka najavljuje Abdulaha Sidrana sa svim pripadajućim titulama - akademik, uvaženi pisac, scenarista... Naivnom uhu bi se to učinilo sasvim korektno da poslije toga nije rekla kako je isti podržao Ognjena Tadića u njegovoj utrci za Predsjednika Republike Srpske. Dakle, teza da koga podrži Sidran, taj je loš Srbin ili, još gore, izdajica srpskog naroda, na velika vrata se uvodi i predočava auditorijumu. Ovdje posebno dolazi do izražaja nipodaštavanje gledalaca i njhove inteligencije. Dakle, većina urednika RTRS-a, pa i urednici Dnevnika 2, smatraju da su gledaoci nepismena, hipnotisana svjetina koja treba izvući zaključak da će stavljanje Sidrana u kontekst izbora ići u korist štete predsjedničkog kandidata Ognjena Tadića?!
U protivnom, zašto je bitno saopštiti upravo ovu vijest? Zašto nije emitovana vijest da je određeni srbijanski umjetnik ili pjesnik podržao Tadića.
Slijedi obračun sa međunarodnom zajednicom, stranim faktorima i, uopšte uzev, sa svima “sa strane”. Tako se na meti RTRS-ovih “analitičara” našla USAID-ova kampanja “Glasaj ili trpi”. Analiza Dnevnika 2 kaže kako je ovo tendenciozna i sugestivna kampanja jedne strane organizacije. Osim što je čitav spot suha istina, ima tu jedna druga stvar koja brine sad već RTRS/SNSD, a to je činjenica da on poziva na masovan izlazak na izbore.
A to je prava analiza koja se opet prećutkuje gledaocima. A koja bi, u najkraćem, glasila otprilike ovako: Ukoliko na izbore izađe preko 60% glasača, šanse opozicije da će “uzeti” vlast rapidno skaču. Dakle, cilj RTRS-a nije diskreditovati USAID, cilj je sedativizirati javnost i otupjeti joj želju izlaska na biračka mjesta. Jer je i dosadašnja praksa pokazala da stabilno glasačko tijelo sačinjeno od vojnika-administrativaca, bez obzira ni bilo kakvu kampanju, revnosno izlazi i glasa za vladajuću partiju.
Poruka RTRS-a je vrlo jasna i upućena apstinentima - Ne izlazite na izbore, to ionako nije za vas! Opet i po ko zna koji put, Javni servis sebi dozvoljava da za budžetske (narodne) novce, osim neistina i otvorene pristrasnosti, dozvoli sebi i nipodaštavanje ljudskog razuma. Razuma istih onih ljudi od kojih žive i koji im plaćaju pretplatu.
A, onda opet kanonada neistina. U14. minuti Dnevnika 2, veli se da ako bi neko na bilo koji način u Americi sugerisao ko će i kako glasati, krivično bi odgovarao. Prvo, to je neistina, zato što u SAD-u televizijske kuće do zadnjeg sekunda lobiraju za demokrate ili republikance npr. A drugo, i možda još važnije, upravo RTRS sve vrijeme podstiče građane i govori im za koga će glasati, pa niko u ovoj medijskoj kući krivično ne odgovara.
Analitičari poput Đorđa Vukadinovića, nekadašnje vedete Nove srpske političke misli, koja se urušila u ispraznost svoga postojanja, sada na iznajmljivanje objašnjavaju kako mala izlaznost u Rerpublici Srpskoj i nije neki veliki problem.
Uslijedio je “ekonomski dio Dnevnika”, gdje je rečeno da se u pojedinim semberskim selima ljudi gotovo fizički obračunavaju oko pomoći za poplavljena područja. Istina, poplave su najviše pogodile Bijeljinsku i Dobojsku opštinu, ali se “tuče oko pomoći” najviše dovode u kontekst vlasti, koja je, gle čuda, iz redova SDS-a, a ne same elementarne katastrofe. Utoliko je zanimljivije, jer, kada se dimenzija masovne ekonomske krize, uslovljene i poplavama, premjesti na entitetski nivo, onda se na RTRS-u krivica nikada ne pripisuje vladajućem SNSD-u, nego jedino i isključivo višoj sili.
Vijesti iz Svijeta i Rusije
Vijesti iz svijeta počinju prepričavanjem i opisivanjem svake Putinove rečenice koju je izgovorio prilikom susreta sa Miloradom Dodikom. Rukovodstvo Ruske Federacije izražava punu podršku sadašnjem rukovodstvu Republike Srpske. Ovo vam dođe, otprilike, kao onaj spot USAID-a “Glasaj ili trpi”, koji je ocijenjen kao nelegalan i sugestibilan, a ovo je, biće, legalno i nesugestibilno!?
“Dodik je u Kremlju bio kao državnik”, da se iščitati iz jednog od krupno kadriranih naslova. I opet je Dodik prebačen na mod državnika koji nema veze sa predizbornom kampanjom, osim što je njen direktan akter i što je RTRS medijski motor akcije.
I premijerka sleš kandidatkinja za stolicu srpskog člana Predsjedništva BiH se u drugom dijelu Dnevnika 2 uključuje u predizbornu trku. Ona, ni manje ni više, potpisuje pismo namjere za uspostavljenje “Grada preduzetništva” negdje u Republici Srpskoj. Vlada Republike Srpske je prva u regionu koja je uradila ovako nešto kao odgovor na svjetsku ekonomsku krizu, kaže se?! Osim komercijalnog predizbornog bustinga, ova vijest nema nikakvog značaja i nije vrijedna komentarisanja. Možda bi bilo dobro staviti malu digresiju, kako u Republici Srpskoj postoji već jedno takvo mjesto, doduše, zove se Tehnološki biznis park u naselju Ramići, ali koga sad to sve interesuje. Elem, poslije izbora, objašnjava premijerka/kandidatkinja za srpsku stolicu u Predsjedništvu BiH, počeće izgradnja ovog centra.
Privreda, privreda, privreda...
Republika Srpska je jedno ogromno gradilište, saznajemo dalje u Dnevniku 2. Gradi se 30 miliona evra vrijedna fabrika metal-silicijuma kod Mrkonjić Grada. Tu su izjave SNSD-ovih Ministra Tegeltije i Ministrice Golić, koji su “medijsko-radno” pokrivali ovaj događaj. Nedeljko Čubrilović, iz koalicionog vladajućeg DNS-a, bio je zadužen da posjeti tunel Čemerno i ispita kvalitet betona i ostalih materijala, što su svevideće kamere RTRS-a “propratile”. Ministar zdravlja Dragan Bogdanić iz SNSD-a pokrivao je Potkozarje i Prijedor, gdje je u bolnici dr Mladen Stojanović uručio “rješenje o stečenom statusu sertifikovane zdravstvene ustanove”.
Kultura, kultura
U Banjaluci počinje rekonstrukcija Studentskog pozorišta. Događaj prati Igor Radojičić, potpisan još uvijek kao Predsjednik Skupštine Republike Srpske i Slobodan Gavranović, gradonačelnik. Nema ni govora da je riječ o SNSD-ovim funkcionerima. Pozorištu je dodijeljeno preko 280 hiljada maraka. Tu se, nekako, baš zadesila i Premijerka Željka Cvijanović, koja se u društvu svog podređenog, Ministra nauke i tehnologije, Jasmina Komića, susrela sa najboljim studentima, koji su pak stipendisti fonda “Doktor Milan Jelić”. Treba li napominjati kako se dvojac pohvalio stipendijama koje su podijelili najboljim studentima.
Ostatak od par minuta bio je rezervisan za Ukrajinu, ISIL, terorističke napade...te jevrejsku Novu godinu, koju su, pogađate, svima čestitali Predsjednik Republike Srspke Milorad Dodik, Premijerka Željka Cvijanović, Potpredsjednik Emil Vlajki te srpski (bivši) član predsjeništva BiH, Nebojša Radmanović.
Analitika na (zlo)djelu
Pazite, ovdje je riječ o jednom jedinom Dnevniku Javnog servisa. Koliko i kako je ova medijska kuća objektivna i nepristrasna, sami procijenite. Ovakvih Dnevnika 2 će biti 20 sa istom formom do izbora! Vijesti iz Federacije NEMA, vijesti o izbornoj kampanji u Federaciji NEMA. Osim blaćenja pojedinih ljudi iz SDS-a, vijesti o predizbornoj kampanji u RS-u takođe NEMA.
A, zapravo? A, zapravo, riječ je o jednoj do tančina izrežiranoj predizbornoj emisiji, koja, manje ili više suptilno, ukazuje da treba izaći na izbore i glasati za SNSD, saveznike im ili ostati kući.
O nekakvom objektivnom novinarstvu je izlišno govoriti. Većina zna da je sadašnji direktor RTRS-a bio šef kabineta premijera Dodika. Ozbiljniji i zabrinutiji ljudi bi se možda zapitali šta će biti sa ovim i ovakvim Javnim servisom ukoliko SNSD izgubi glasove. Odgovor, pa ništa posebno.
Ova kuća je uvijek imala jedno i jedino pravilo UVIJEK BITI SERVIS VLASTI. Nije bitno koje i kada. RTRS, po istim aršinima, nagonjen voljom za preživljavanje, 15. oktobra (ako se ukaže prilika) razapeće Milorada Dodika i rukovodstvo mu na stub srama po svim osnovama. Transformisaće se preko noći u najjaču SDS-ovu mašineriju. Jaču od paljanske iz ranih devedesetih ako treba! Zapravo, radiće jedno te isto. A, jedini medij koji je gori od pristrasnog medija je konvertitsko-poltronski medij. Nažalost, to je realnost RTRS-a. To je medijski mrak koji sija na kraju ovog tunela.
Opozicija, BN i njihove ruralne metode
Mnogi će reći, pa dobro, sve i da je tako, šta je se televizijama koje otvoreno podržavaju opoziciju, konkretnije, SDS. Evo, uzećemo BN televiziju, koja je i više nego pristrasna.
Koja čak nema tu razrađenu suptilnost i na jedan ruralan i krajnje degutantan i neodmjeren način favorizuje kandidate opozicije. I to je apsolutno tačno. Samo sa jednom razlikom. BN je, kao i većina drugih televizija, privatni subjekt. BN televiziju njen gazda može pretvoriti u farmu brojlera, može otpustiti radnike, može ukinuti politički dio programa. Vi ne plaćate tu i takvu BN televiziju. Vi uvijek možete prebaciti kanal, ako vam se nešto ne svidi na istoj, ali čak i kada ne gledate RTRS, i dalje ćete im davati vaših 7,5 KM.
Pa, opet, jedna takva lokalna telvizija kao što je BN čini i te kako nervoznim Predsjednika Dodika, kome je očigledno jasno da mu se nazire kraj predsjednikovanja. Zato i nije prezao da radnike u jednoj fabrici ucijeni pojavljivanjem na ovoj televiziji, zato ne preza svaki dan putem svojih emisara da gradi priču kako mu o glavi rade strani plaćenici i domaći izdajnici. A sve zarad pukog o(P)stanka na vlasti.
Na žalost svih nas, jer svi mi plaćanjem rtv takse postajemo saučesnici u takvoj uređivačkoj politici.
RTRS je televizijska kuća koja pokazuje kako NE TREBA raditi i koja bi promptno trebala promijeniti svoju uređivačku politiku. U suprotnom, ako samo dođe do promjene vlasti, a RTRS-ov mehanizam djelovanja se ne raspakuje, onda se nije dobilo ništa. Namjesto Dodika, gledaćemo Tadića, Bosića, Ivanića, Čavića... ili nekog drugog ko bude na vlasti.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
