U svojim filozofskim spisima skupljenim u zbirku “Meditacije”, rimski imperator Marko Aurelije napisao je unutrašnji dijalog koji je sa sobom vodio kako bi se motivisao da ustane iz kreveta u cik zore.
U njemu se vidi odraz stoičkih uvjerenja, koja su orijentisana na moć koju čovjek ima nad emocijama i prihvatanje stvarnosti onakve kakva jeste.
Zato, sljedećeg puta kada po ko zna koji put odložite alarm na telefonu, sjetite se šta je Marko Aurelije napisao sam sebi:
“U zoru, kada ti je teško da ustaneš iz kreveta, reci sebi: ‘Moram da idem na posao kao ljudsko biće. Zašto da se žalim, ako ću da radim ono za šta sam rođen – stvari zbog kojih sam i došao na ovaj svijet? Ili je ovo ono zbog čega sam stvoren? Da se ušuškam pod ćebad i ostanem na toplom?
– Ali ovdje je lijepo…
Dakle, rođen si da se osjećaš lijepo? Umjesto da radiš stvari i stičeš nova iskustva? Zar ne vidiš biljke, ptice, mrave, pauke i pčele kako obavljaju svoje zadatke i dovode red u ovaj svijet najbolje što mogu? A ti nećeš da radiš svoj posao kao ljudsko biće? Zašto ne juriš da radiš ono što tvoja priroda zahtijeva?
– Ali moramo nekad da spavamo…
Slažem se, ali priroda je postavila granicu za to – kao i za jelo i piće. A ti si prešao tu granicu. Imao si više nego dovoljno sna. Ali ne i rada. Tu si još ispod dnevne norme.
Ne voliš sebe dovoljno. U suprotnom bi volio svoju prirodu i ono što ona od tebe zahtjeva. Ljudi koji vole ono što rade, troše se radeći to, čak zaboravljaju da se kupaju ili jedu. Da li imaš manje poštovanja prema svojoj prirodi, nego graver prema onom što gravira, plesač prema plesu, prosjak prema novcu ili laktaš prema statusu? Kada su zaista zaokupljeni onim što rade, oni bi radije prestali da jedu i spavaju, nego što bi se odrekli usavršavanja svojih vještina.
Da li je pomoć drugima od ikakve vrijednosti za tebe? Zar nije vrijedna tvog truda?”
Marko Aurelije vladao je između 161. i 180. godine nove ere i napisao ono što će biti objedinjeno u “Meditacije” tokom posljednje decenije života.
Nova istraživanja pokazuju da su njegove tehnike “samoobraćanja” i naročito način na koji je koristio drugo lice jednine “ti” umesto “ja”, ono što njegovu motivacionu strategiju čine tako efikasnom.
Istraživači spekulišu da takva introspekcija “evocira uspomene o dobijanju podrške i ohrabrenja od drugih naročito u djetinjstvu”.
Imajte to u vidu narednog puta kada vam bude bio potreban podsticaj da krenete u novi dan.