Osobe koje se javno deklarišu kao pripadnici ove populacije često su izložene raznim oblicima diskriminacije, prozivkama, a nisu rijetki ni otvoreni fizički napadi. Kad govorimo o pravima LGBT osoba, ona su na nezavidnom nivou, a da takvo stanje zahtijeva hitne promjene potvrđuje i posljednji napad na članove Banjalučkog Udruženja Kvir Aktivista koji se desio u martu tekuće godine.
Napadi na pripadnike LGBT populacije dešavaju se u cijeloj BiH, a javnost je bila uznemirena i događajem koji se desio u Sarajevu u martu 2013. godine, kada su pripadnici Udruženja “Okvir” fizički i verbalno napadnuti od strane petnaestak osoba. Ovaj napad se desio u blizini zgrade Predsjedništva BiH, a osobe koje su učestvovale u napadu, starosne dobi između 18 i 25 godina, pratile su aktivistkinje i aktiviste udruženja Okvir i fizički ih napali, nanijevši im tjelesne povrede, uz seksističke, ksenofobne i homofobne komentare: „Ubij pedere!“ i „Pola stranci, pola pederi!“.
Prisjetimo se i eksperimentalne “gay šetnje” kroz Banjaluku, u oktobru 2011. godine, kada su dvojica mladića, držeći se za ruke, prošetala gradom. Video snimak svoje šetnje i reakcije prolaznika postavili su na YouTube. Komentari publike ispod snimka i na portalima širom BiH bili su zaista poražavajući za LGBT zajednicu, a svi ovi događaji pokazuju na kojem je nivou homofobija u BiH.
Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije, popularno nazvan IDAHO, obilježen je 17. maja širom svijeta. To nam je bio povod da ispitamo kakva je situacija u BiH kada je u pitanju položaj LGBT osoba i koliko su zaštićene od nasilja.
Ovaj datum nije odabran slučajno. Naime, 17. maja 1990. godine, sklonost prema istom spolu (homoseksualnost), koja se do tada smatrala za bolest, uklonjena je iz Međunarodne klasifikacije bolesti, Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Od 2004. godine, LGBT aktivisti širom svijeta imaju priliku podići razinu svijesti o homofobiji i transfobiji pomoću međunarodno priznatog dana koji se obilježava u više od 50 zemalja svijeta. Već od 2005. godine, više od 24.000 aktivista širom svijeta podržalo je ideju Dana borbe protiv homofobije, a sam Dan je potaknuo da se u nekim državama po prvi put održe događaji tematski vezani za LGBT populaciju.
Predrag Raosavljević, pomoćnik ombudsmena i šef Odjela za eliminaciju svih oblika diskriminacije Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, kazao je da se LGBT osobe svakodnevno susreću sa stereotipima i predrasudama.
“Položaj pripadnika ove populacije je težak, jer društvo nije spremno da ih prihvati kao ravnopravne pripadnike društva. U slučaju povrede prava, rijetko se odlučuju za pokretanje postupka pred Institucijom ombudsmena ili drugim nadležnim organima, zbog nepovjerenja u institucije i straha od osude okoline zbog objelodanjivanja svoje seksualne orijentacije. Institucija ombudsmena je od usvajanja Zakona o zabrani diskriminacije registrovala približno 20 predmeta diskriminacije LGBT osoba, od čega je većina predmeta otvorena po službenoj dužnosti”, kazao je za BUKU Raosavljević.
Napominje da priznavanje prava pripadnika LGBT populacije zavisi od otvorenosti i spremnosti društvene većine da toleriše različitost, ali i od političke volje državnih institucija i funkcionera da uspostave efikasne mehanizme zaštite u slučaju kršenja njihovih prava.
“Jedna od ključnih aktivnosti Institucije ombudsmena usmjerena je na podizanje svijesti građana o njihovim pravima i o postojanju mehanizama i institucija koje staju u njihovu zaštitu kada su ugroženi na bilo koji način, ali i službenih lica nadležnih za provođenje zakona. Nosioci javnih funkcija bi trebali otvorenije istupiti u zaštiti prava LGBT populacije, povodom pojedinačnih incidenata, ali i generalno, jer živimo i dalje u relativno konzervativnom društvu u kojem je prisutan jak uticaj vjerskih organizacija”, ističe naš sagovornik.
GOVOR MRŽNJE I FIZIČKI NAPADI
Raosavljević kaže da se diskriminatorski tretman prema ovoj populaciji ogleda najviše u govoru mržnje na internet portalima, verbalnim napadima na javnim mjestima, ometanju prilikom okupljanja i prijetnjama. U poslednje vrijeme, nažalost, svjedoci smo i fizičkih napada na LGBT osobe i udruženja, ali, prema saznanjima Institucije ombudsmena BiH, nije bilo slučajeva diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije koji su dobili sudski epilog.
Ombudsmeni BiH najoštrije osuđuju napad na Banjalučko Udruženje Kvir Aktivista koji se desio u martu ove godine, ispred prostorija ovog udruženja.
“Ombudsmeni ističu da lica drugačije seksualne orijentacije uživaju sva ustavom garantovana prava, uključujući i zaštitu LGBT populacije u pogledu prava na slobodu izražavanja i okupljanja. Povodom navedenog incidenta, Ombudsmeni su otvorili istragu po službenoj dužnosti i javno pozvali sve organe vlasti da jačaju svoje kapacitete, kako bi blagovremeno odgovorili na sve vrste nasilja i fizičkih napada na pripadnike LGBT populacije. Strah od odmazde i nepovjerenje u institucije dodatno doprinose njihovoj marginalizaciji”, kaže Raosavljević.
U publikaciji “Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini: Pravosuđe” u izdanju Fondacije Heinrich Böll – Ureda za BiH, Fondacije CURE i Sarajevskog otvorenog centra http://www.fondacijacure.org/files/Pravosudje_knjizni_blok.pdf) takođe stoji da je položaj i status LGBT osoba u bosanskohercegovačkom društvu sa aspekta demokracije i ljudskih prava moguće ocijeniti kao izrazito zabrinjavajući, a takođe se ističe da je u sudskoj praksi poznat tek mali broj sudskih predmeta koji su se ticali povrede prava LGBT osoba. Nažalost, ni tih nekoliko slučajeva nije završeno na način da se uspostavi presedan koji bi ohrabrio LGBT osobe da nastave tražiti pravdu i zaštitu kroz pravosudni sistem.
U ovoj publikaciji ističe se da smo posljednjih godina svjedoci/kinje smo brojnih verbalnih i fizičkih napada na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta, govora mržnje kao i nekorektnog medijskog izvještavanja o LGBT temama, koji uobičajeno ne bivaju sankcionirani na odgovarajući način, čime se postojeća kultura netolerantnosti, odnosno neprihvatanja drugog i drugačijeg gaji i reproducira.
Naravno, može se postaviti pitanje zašto LGBT osoba nema na sudovima?
“U razgovoru sa našim sugovornicima_ama došli smo do zaključka da procesuiranje slučajeva, pa i po Zakonu o zabrani diskriminacije, ne bi trebalo biti nemoguće jednom kad se slučajevi nađu na sudu. Međutim, iako u samom sudskom sistemu ne postoji puno smetnji za procesuiranje slučajeva povrede prava LGBT osoba, potrebno je savladati veliki broj prepreka prije nego što se jedan takav slučaj uopće nađe pred sudom”, stoji u publikaciji.
Napominju da je osnovni razlog što na bosanskohercegovačkim sudovima nema slučajeva koji se tiču povrede prava LGBT osoba jeste mali broj otvoreno deklariranih (outovanih) pripadnika LGBT zajednice. Prihvatanje LGBT osoba kao normalnih i ravnopravnih članova društva još uvijek je na minimalnoj razini, što obeshrabruje LGBT osobe i navodi ih da skrivaju vlastiti seksualni ili rodni identitet.
Banjalučko Udruženje Kvir Aktivista (B.U.K.A.) je neformalna grupa građana koja kao takva funkcioniše već osam mjeseci. Ovo Udruženje se zalaže i radi na promicanju i unaprijeđenju ljudskih prava LGBTTIQA osoba (lezbejki, gej, biseksualnih, transseksualnih, transrodnih, interseksualnih, kvir i aseksualnih osoba) u okviru postojećih zakona RS i BiH, te na jačanju, edukaciji i povezivanju LGBTTIQA zajednice RS.
Svojim aktivnostima, koje se većinom zasnivaju na kulturnim programima, trude se, uz pomoć kulture i umjetnosti, edukovati ne samo generalnu javnost, već i LGBTTIQA populaciju o pomenutim identitetima i problemima sa kojima se LGBTTIQA populacija susreće na dnevnoj osnovi.
Što se tiče nedavnog napada, koji je ujedno i prvi koji im se desio od početka njihovog djelovanja, Jasenko Suljetović iz ovog udruženja kaže da je on u jednu ruku bio zastrašujući, a u drugu motivirajući.
“Zastrašujući iz razloga jer to nije bio napad samo na prostorije udruženja, već i na naš privatni prostor. Kada vidite dva N.N lica sa fantomkama na vašim prozorima, nije uopšte prijatno. Motivirajući iz razloga što nam je ovaj napad pokazao kakva je prava slika stanja ljudskih prava LGBTTIQA osoba u Banjaluci, te koliko je neophodno raditi na ovom pitanju. Takođe, Ustav RS, Krivični zakon, Zakon o ravnopravnosti polova BiH, te Zakon o zabrani govora mržnje zabranjuju diskriminaciju LGBTTIQA osoba”, kaže za UKU Suljetović.
Napominje da se položaj LGBTTIQA osoba u Banjaluci ne razlikuje bitno od položaja bilo koje druge marginalne skupine u regionu, na primjer romske populacije, žena ili RVI.
“Samim tim, LGBTTIQA osobe su nevidljive (jer društvo od njih to očekuje), a ako su vidljive, rizikuju da budu pretučene, omalovažavane, ponižene ili otjerane. S druge strane, ‘vidljivost’ LGBTTIQA osoba se pojavljuje u slučaju samo ako to zadovoljava diskurs koji mediji žele da šire, tj. stereotipnu sliku o LGBT osobama kao izumima zapada (uz prateću sliku neke S&M parade iz San Franciska), koji žele da sruše društvo kakvo jeste, što naravno nije ni blizu istine”, kaže on i dodaje da kad imate tako veliku mašineriju koja se trudi da demonizuje sve što smatra neprihvatljivim, jako je teško istupati i reagovati, jer rizikujete sopstveni život.
“Kada uzmemo sve ove faktore u obzir, položaj LGBTTIQA osoba je na jako nezavidnom nivou. Bolji nego u Ugandi, ali mi kao društvo želimo doseći visoke životne standarde, što povlači i visok standard poštivanja ljudskih prava svih osoba”, objašnjava Suljetović.
Ističe da se osobe koje su LGBTTIQA, odnosno osobe koje to ne kriju, susreću sa svim oblicima diskriminacije. Od verbalnog nasilja (na ulici, u obrazovnim institucijama, ugostiteljskim objektima, u kući, komšiluku, internetu), fizičkog nasilja, mobinga, zastrašivanja, uskraćivanja usluga, pa do psihičkog maltertiranja, iako iz ovog Udruženja ističu i uvijek ponavljaju da je svaki oblik diskriminacije LGBTTIAQ osoba zabranjen i regulisan ili entitetskim ili državnim zakonima.
Kada je u pitanju njihova sigurnost u Banjaluci, naš sagovornik kaže da je termin sigurnost jako relativan, obzirom da nikada ne znaju da li će ih neko napasti, kada će ih neko napasti i zašto će ih neko napasti. Ističe da se na ovo nadovezuje već pomenuto “bombardovanje” medija stereotipima o LGBT osobama.
“Vi, na primjer, ne morate nužno biti gej, lezbejka ili transrodna osoba, ali nekoj osobi možete ‘izgledati tako’, što je ovdje dovoljan povod za fizički i/ili verbalni napad. Tako da slobodno možemo reći da je Banjaluka sigurna za nas koliko i za sve druge građane i građanke koji u njoj žive. Naravno, nije sve tako sivo. Mi već određeno vrijeme sarađujemo sa policijom tj. MUP-om RS, čiji su službenici i službenice bar do sada bili voljni za saradnju. Na kraju, mi se, kao i svi građani ovog grada, uzdamo u policiju da nas zaštiti u okviru postojećih zakona”, ističe Suljetović.
Aktivnosti koje je ovo udruženje do sada oraganizovalo bile su prilično dobro prihvaćene. “Moramo uzeti u obzir činjenicu da se tu radi o osobama koje su upoznate sa stanjem ljudskih prava LGBTTIQA osoba, i koje nas ne vide kao prijetnju po njihov identitet. Zadovoljni smo, ali uvijek može bolje. Nadamo se i skoroj saradnji sa Gender Centrom RS koji takođe mogu doprinijeti boljem položaju i razumijevanju ljudskih prava LGBTTIQA osoba”, rekao je Suljetović.
Banjalučko Udruženje Kvir Aktivista trenutno broji šest članova koji su ujedno i osnivači. Pored toga, imaju i nekoliko volontera, ali sarađuju i sa velikim brojem NVO kako iz Banjaluke, tako i iz regije.
Iz ovog udruženja kažu da je procenat LGBTTIQA osoba u Banjaluci jako teško, pa čak i nemoguće procijeniti.
“Možemo se poslužiti svjetskom statistikom koja tvrdi da je 10 odsto svjetske populacije LGBT, što bi značilo da je svaki deseti stanovnik pripadnik ili pripadnica LGBTTIQA populacije. Ali, opet, ove statistike su zasnovane na osobama koje nisu krile svoj identitet, tako da je moguće da je broj i veći, ako uzmemo u obzir činjenicu da veliki dio populacije krije svoj seksualni identitet iz već prethodno navedenih razloga. Međutim, dovoljno je da se samo okrenete oko sebe, LGBTTIQA ljudi vas okružuju direktno ili indirektno. Oni su voditelji_ice, političari_ke, muzičari_ke, slikari_ke, zaštitari_ke, doktori_ice, učitelji_ce, sportisti_kinje itd. Na kraju, oni su vaši prijatelji i/ili članovi vaše porodice. Oni ovdje žive, rade, troše novac, plaćaju poreze, poštuju zakone kao i svako drugi. Oni su ljudi koji isto kao i svi pokušavaju živjeti svoj život što najbolje mogu”, kaže Suljetović.
ZAŠTITA OD NAPADA
Iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH ističu da su državni organi zaduženi za održavanje reda i imaju prvenstvenu obavezu da reaguju u situacijama napada na LGBT populaciju, a sudovi imaju mogućnost izricanja težih kazni za krivična djela počinjena iz mržnje.
“Bitno je, dakle, pronaći počinioce, radi odvraćanja od budućih napada sličnog karaktera i slanja jasne poruke javnosti da je nasilje prema LGBT populaciji neprihvatljivo”, kaže Raosavljević.
Tekst možemo zaključiti riječima da način na koji jedno društvo tretira LGBT osobe oslikava način na koji se društvo odnosi prema svemu što je različito, a upravo u različitostima se ogleda bogatstvo i progresivnost jednog društva.
Ovaj članak je napisan u sklopu projekta „Coming out! Zagovaranje i zaštita prava LGBT osoba“ kojeg finansira Evropska unija, a implementira Fondacija Heinrich Böll- Ured za BiH, zajedno s partnerima Fondacijom CURE i Sarajevskim otvorenim centrom. Sadržaj članka je isključiva odgovornost Fondacije Heinrich Böll – Ureda za BiH, Fondacije CURE i Sarajevskog otvorenog centra i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovište Evropske unije.