Posao je to na kom se radnici svaki dan suočavaju s povredama i smrću, a sve to za samo nekoliko dolara dnevno, piše Telegraf.
Preduzeće “Chittagong Ship Breaking Yard”, koje se bavi reciklažom brodova, zapošljava više od 200.000 radnika koje plaćaju svega nekoliko dolara po danu.
Koliko je surov ovaj posao dokazuje i činjenica da radnici iz najsiromašnijih dijelova Bangladeša koriste acetilenske baklje i svoje ruke kako bi sjekli gvožđe na komade. Prvo ih izvuku s plaže zajedno s timom utovarivača, pa ih tope.
Sve ovo se radi da bi materijali od kojih su sačinjeni brodovi, pogotovo čelik, bili reciklirani. Druga oprema, gorivo i razne hemikalije, mogu se ponovo koristiti.
Novinar “Nacionalne geografije” Piter Gvin posjetio je ovu regiju kako bi na licu mjesta mogao da se uvjeri u stvarnost ovog surovog posla.
Od kad je sprovedeno istraživanje o sigurnosti i kada je utvrđeno da je bilo brojnih smrtnih slučajeva usljed napornog i teškog rada, ovo preduzeće je postavilo stražare, bodljikave žice i znakove koji zabranjuju slikanje kako bi zataškali cijelu stvar.
“Upoznao sam na desetine radnika. Mnogi od njih imaju duboke ožiljke. Neki su čak izgubili i prste, a nekoliko njih je slijepo na jedno oko”, ispričao je Piter. “Susreo sam se sa porodicom čija četiri sina rade za ovu kompaniju. Najstariji Mahabub (40) proveo je dvije sedmice kao rezač prije nego što je vidio kako se čovjek spalio do smrti jer je baklja izazvala požar u potpalublju. Rekao mi je da nije tražio platu iz straha da ga ne bi otpustili i dodao da im šefovi često prijete da moraju ćutati o nesrećama koje se tu događaju.”
U razvijenim državama reciklaža brodova je regulisana, ali i skupa, pa se iz tog razloga većina posla obavlja u Bangladešu, Indiji i Pakistanu. Radna snaga je jeftina, a nadzor minimalan.