Statistika rada upečatljivo ukazuje na tri ključna problema: ogromnu nezaposlenost
mladih, koja se u ovom trenutku penje na preko 60% i rekordna
je u Evropi; izrazitu
neaktivnost (više od 50% mladih ljudi je ekonomski neaktivno –
nema posao, niti ga traži); i dugotrajnu nezaposlenost, gdje preko
50% mladih koji traže posao ne mogu doći do zaposlenja duže od godinu dana. Mladi ljudi čine više od jedne trećine svih nezaposlenih
u BiH, a alarmantnija od svih statistika je ta da imamo trend povećanja
nezaposlenosti.
Ako se tome dodaju i zabrinjavajući rezultati
demografskog trenda, koji govore da u BiH živi za 320.000 manje mladih nego
prije 1991. godine, onda je jasno zbog čega se situacija može nazvati
dramatičnom.
BUKA je nedavno objavila podatak
da prosječno svaki mladi čovjek čeka 5 godina na posao. Stručnjaci objašnjavaju kako je danas situacija na tržištu rada takva da se mladi za posao moraju
bukvalno boriti, a oni koji to ranije shvate imaju veću šansu da dođu do
zaposlenja. Drugi razlog za ovaj podatak
krije se u činjenici da su pogrešno vođene ekonomske politike sputavale privatni
sektor, a da su se otvarala nova radna mjesta jedino u javnoj upravi. Kao rezultat
takvog odnosa, imamo ambijent u kojem se država (javna uprava) smatra idealnim
poslodavcem, gdje za posao vrijedi čekati godinama.
Mladi u BiH i njihovo kretanje na tržište rada
Marko Martić, iz Centra
za istraživanja i studije „GEA“, autor istraživanja „Nezaposlenost mladih – EU
i BiH dijele isti problem, mogu li i rješenja biti zajednička?”, kaže za BUKU kako rezultati
mnogobrojnih istraživanja o položaju mladih u BiH govore o njihovoj
neaktivnosti na tržištu rada, međutim,
on vjeruje kako je značajan broj mladih razočaran u institucije sistema i
obeshrabren da aktivno traži posao, dijelom i zbog toga što postoji veliki
nesklad između njihovih očekivanja tokom školovanja i stvarne situacije na
tržištu rada, sa kojom se neminovno suočavaju.
“S druge strane, smatram da veliku zaslugu za neaktivnost mladih na tržištu
rada ima i obrazovni sistem, koji ih od najranije dobi „uči“ da čekaju na posao,
umjesto da ga aktivno traže ili sami stvaraju. Kao ilustracija može poslužiti
primjer susjedne Hrvatske, koja ima relativno sličan obrazovni sistem, gdje je
procenat mladih koji istovremeno rade i studiraju ispod 5%, dok u zemljama
poput Austrije, Njemačke, Danske, Finske i Holandije taj procenat dostiže 30%
ili čak 40%“, kaže Martić.
Martić kaže da su interesantni rezultati međunarodnog testa učeničkih postignuća PISA
za 2012. godinu, koji se provodi sa osnovnim ciljem da se sagleda i procijeni
stepen u kojem su učenici, koji se nalaze na kraju osnovnog obrazovanja,
ovladali kompetencijama važnim za nastavak školovanja i puno učešće u
društvenim tokovima.
„Na osnovu dobijenih rezultata, može se izvući
zaključak da postoji snažna korelacija između rezultata ovog testa i stope
nezaposlenosti mladih. Naime, većina evropskih zemalja koje su imale dobar skor
u PISA testu u isto vrijeme imaju i nižu stopu nezaposlenosti mladih u odnosu
na EU prosjek (Finska, Estonija, Holandija, Švajcarska, Njemačka, Belgija,
Austrija, Slovenija, Danska). S druge strane, zemlje čiji su učenici ostvarili
ispodprosječan rezultat na PISU testu imaju istovremeno i lošije pokazatelje
nezaposlenosti mladih u odnosu na EU prosjek (Španija, Bugarska, Grčka,
Mađarska“ Italija, Švedska, Portugal,
Hrvatska, Slovačka, Litvanija)“, ističe Marko Martić.
Podsjećamo, Bosna i Hercegovina nije učestvovala u zvaničnom PISA testiranju
2012. godine, od zemalja iz regije tu su, pored Slovenije i Hrvatske,
učestvovale još Srbija, Crna Gora i Albanija. Rezultati koje su učenici iz tih
zemalja ostvarili znatno su ispod EU prosjeka.
Rusmir Pobrić, iz Instituta za razvoj mladih KULT, za BUKU kaže da su mladi na tržištu
rada zbunjeni, ali da se osposobljavaju za posao u skladu sa prilikama koje im
se nude. On kaže kako ima preko 40.000 visokoobrazovanih na biroima, veliki
broj mladih poznaju strane jezike, rad na računaru, naučili su napisati CV –
ali radno iskustvo nisu mogli steći tokom školovanja. Prebacivanje loptice na
mlade, kako nisu dovoljno kompetentni, često je svjesno spinovanje kako bi se
prikrila loša ili nikakva politika zapošljavanja mladih.
I Pobrić ističe kako
mladi vape za poslom u javnom sektoru, u najširem smislu, nekad i nesvjesni da
su šanse za takav posao minimalne.
“Međutim,
vlastima ili bolje reći političkim partijama odgovara pozicija javnog sektora
kao najpopularnijeg poslodavca, jer mladi se onda okreću njima kao jedinoj
adresi koja im može pomoći. Nažalost, privredni sektor proživljava teške dane i
trenutno nema kapaciteta značajno proširiti broj radnih mjesta”, kaže Pobrić.
On kaže da mladi
čekaju na posao i do 5 godina jer jednostavno nema radnih mjesta.
”U decembru 2013. godine, imali smo preko 550 hiljada nezaposlenih na
evidencijama zavoda, dok su poslodavci u ovom periodu istim evidencijama
prijavili potrebe za zapošljavanjem 2.348 nova radnika – to je oko 235
nezaposlenih po jednom radnom mjestu”, dodaje Pobrić.
Nikola Kuridža, iz Centra za mlade Kvart iz Prijedora, kaže za BUKU kako u
BiH postoji tržište rada, ali u obliku predcivilizacijskih zajednica. Na našem
‘’tržištu rada’’, napominje Kuridža,
vlada zakon jačeg i društveni ugovor služi samo da se ne poštuje. U takvom
okruženju, mladi se utapaju u glavne tokove, znaju da diploma, stečena znanja,
sposobnosti i talenti malo znače, ukoliko ne postoje faktori koji im daju
poziciju jačega (uticaj, veze, bogatstvo, stranačka knjižica i slično), te se
već kroz srednju školu samostalno pripremaju za funkcionisanje na takvom
socijalnom prostoru.
„Ako se pitanje postavi kako se mladi ponašaju na bosanskohercegovačkom
tržištu rada, onda odgovor svakako jeste da je njihovo ponašanje adekvatno, no
ako se pitanje odnosi na neko uređeno i funkcionalno tržište rada, koje je za
nas još uvijek prilično nejasan prostor, onda ponašanje mladih može da se
okarakteriše kao nevizionarsko, neodgovorno i krajnje pasivno, sa osjetnim
odsustvom empatije i opšte društvene odgovornosti. Trenutni (pa čak i dobro
plaćen) posao neće opstati u društvu koje trune”, napominje Kuridža.
“Generalno
govoreći, mladi jesu najugroženija populacija na tržištu rada”, smatra Jan
Zlatan Kulenović, Izvršni direktor Omladinske informativne agencije BiH.
Prema njegovom
mišljenju, ovdje se ne radi samo o stopi nezaposlenosti koja je visoka, koliko o
druge dvije činjenice – da se zbog političke nestabilnosti, lošeg upravljanja,
a onda i manjka investicija, ne otvaraju nova radna mjesta, a da pri tom
obrazovni sistem, zastario sam po sebi, proizvodi novu radnu snagu koju niko ne
traži.
“Samo u
posljednje dvije godine, broj nezaposlenih sa diplomom povećao se za trećinu i
sada prelazi 40.000. Treći problem u cijeloj priči jeste da mladi izlaze iz
obrazovanja, nevezano za profesiju, bez adekvatnih vještina zapošljivosti i bez
poduzetničkih vještina da barem kreiraju svoj biznis, kada ih već radna mjesta
ne čekaju”, kaže Kulenović za BUKU.
Koji su EU odgovori na nezaposlenost mladih?
Uporedni podaci pokazuju da
je i Evropska unija u proteklih nekoliko godina suočena sa problemom izrazito
visoke nezaposlenosti mladih, koja je za samo četiri godine porasla sa 15% na
23,5%. Skoro 7.5 miliona mladih širom Evropske unije trenutno je ekonomski neaktivno ili bez posla, od čega najviše u
zemljama poput Grčke, Španije, Italije, Portugala, ali i Slovačke, Irske,
Litvanije i Švedske, gdje je nezaposlenost mladih takođe iznad EU prosjeka. U
isto vrijeme, prisutan je trend rastuće neaktivnosti kod mladih, rano
napuštanje školovanja, kao i dugotrajna nezaposlenost.
Marko Martić, iz Udruženja GEA, ističe da ozbiljnost
ovog problema dodatno naglašavaju rezultati Eurofoundanalize, prema kojima su godišnji troškovi
nezaposlenosti mladih i njihovog odsustva iz sistema obrazovanja i programa osposobljavanja procijenjeni
na preko 100 milijardi eura godišnje,
ili između 0,8% i 1,2% BDP-a za 21 zemlju članicu Evropske unije koje su
bile predmet ove analize.
„Bosna i Hercegovina nije bila obuhvaćena ovom
analizom, ali grube pretpostavke samo na bazi
analogije sa zemljama članicama koje imaju slične probleme na tržištu
rada, poput Španije, govore da BiH, zbog
ogromne nezaposlenosti i neaktivnosti mladih, godišnje gubi oko 1% svog BDP-a, odnosno više od
250.000.000 KM u apsolutnom iznosu“,
ističe Martić.
Znajući koliko su mladi važni za svaku društvenu
zajednicu, kao dio populacije koji donosi nove ideje i pokretačku snagu, Martić
kaže da je Evropska unija pitanje nezaposlenosti mladih stavila na centralno
mjesto svoje političke agende.
„Lideri EU su na sastanku Vijeća Evrope juna 2013. godine
usvojili sveobuhvatan plan za borbu protiv ovog problema, te donijeli
odluku o pokretanju i proširenju više različitih inicijativa, kako bi se olakšala
integracija mladih na tržištu rada i podstaklo njihovo zapošljavanje. Jedna od
tih inicijativa je i program „Garancije za mlade“, čiji je temeljni
cilj da se u svakoj od zemalja članica mladima koji se ne zaposle u periodu od
4 meseca nakon završetka formalnog obrazovanja, ponudi posao, nastavak
obrazovanja ili sticanje zanatskih/praktičnih vještina“, ističe za BUKU Martić.
Da li i na
koji način predložena rješenja i mjere na nivou Evropske unije mogu biti
putokaz za kreiranje politika zapošljavanja mladih i u Bosni i Hercegovini,
osnovna je tema istraživanja koje je GEA provela tokom perioda avgust/decembar
2013. Godine. Nastojali su utvrditi elemente sličnosti u položaj mladih na
tržištu rada u BiH i Evropskoj uniji, te na bazi zajedničkih karakteristika
izdvojiti generalne principe, kao i konkretna, odnosno, primjenjiva rješenja u
Bosni i Hercegovini.
Na krajuistraživanja, a po ugledu na rješenja unutar Evropske unije, nude se konkretni
prijedlozi kojima se može ublažiti problem nezaposlenosti u BiH.
Autori
istraživanja smatraju da, između ostalog, BiH treba bolje iskoristiti
raspoložive EU i druge međunarodne fondove; pokrenuti mini javne radove za
mlade u oblasti očuvanja životne sredine, u području eko industrije i
poljoprivredne proizvodnje, upravljanja otpadom i energijom; pružiti podršku
socijalnom preduzetništvu mladih; promovisati
neformalno obrazovanje mladih i druge programe koji mogu unaprijediti vještine
zapošljivosti, liderstva i preduzetništva.
Prema riječima
Jana Zlatana Kulenovića, nezaposleni mladi ljudi u ovom momentu su kao voda u
prostoriji u kojoj je pukla cijev, a mjere koje se preduzimaju su kao kantica kojom
pokušavamo vodu izbaciti, ali cijev je i dalje puknuta i voda curi.
“Taj problem – tj. obrazovni sistem koji proizvodi neupotrebljive kadrove ili
mlade koji su dezorijentisani i koji ne odgovaraju potrebama tržišta rada i
dalje predstavlja ogroman problem, za koji 14 nadležnih ministarstava
obrazovanja u ovoj zemlji nema rješenje, ili bolje rečeno, političku volju“,
navodi za BUKU Kulenović.
Mladi treba da budu svjesni
da im država neće nuditi posao i da posao ne pada sa neba. I dalje će naravno
biti koruptivnih radnji i nepotizma, ali smanjenjem administracije i prodajom
državnih preduzeća, biće sve manje mogućnosti i za zloupotrebe, a novi strani
vlasnici tražiće prije svega kvalitet.
Generalno govoreći, današnji obrazovni sistem ne nudi moderna znanja i vještine
i zbog toga će u žestokoj borbi za radno mjesto biti uspješniji oni koji su,
pored formalnog obrazovanja, stekli te vještine i radno iskustvo kroz druge
oblike. Oni će biti privlačni poslodavcima, i tražiće se sve više i cijeniti
proaktivnost mlade osobe, kojom pokazuje da želi ulagati u sebe, da je spremna
na različite načine da se usavršava i da posjeduje motivaciju.
Šta na kraju preostaje
mladima, pogotovo onim nezaposlenim?
“Biti aktivan, maštovit, ulagati u sebe konstantno i ne čekati jeste najvažniji
stav za one koji žele da budu sutra privlačniji na tržištu rada, u zemlji u
kojoj gotovo da nema novih radnih mjesta. Učenje i gradnja kapaciteta može biti
i u volontiranju, stažiranju, uključivanjem u omladinske i nevladine organizacije,
kroz putovanja, i sasvim sigurno i doedukaciju vani“, ističe Kulenović.
Marko Martić, iz GEA, ima još
jedan savjet za mlade: „Ne sanjajte isključivo o poslu u javnoj upravi, biće ga
sve manje…“