I to bi sve bilo dobro, jer čemu služi naša policija, nego da vodi računa o bezbijednosti svih pojedinaca i da nas štiti od potencijalnih dilera.
Ali Dejan Prerad je sasvim slučajno osnivač Fejsbuk stranice „Rušimo Dodika“, koja je u veoma kratkom vremenu skupila oko 15 000 članova. I onda je policija, umjesto da isljeđuje Prerada za šverc i rasturanje droge, čije količine se u optužnici ne bi posramio ni Pablo Eskobar, ispitivala narečenog čovjeka o samoj FB stranici. Šest sati.
Šta se u 6 sati može propitati jedan pojedinac o jednoj FB stranici? Pa, po Preradovim izjavama za medije, najviše ih je interesovala njegova bliskost sa prvim čovjekom NVO-a „Slobodna Republika“, Nikolom Dronjkom. Treba li napominjati da nije bilo ni riječi o silnom kokainu i heroinu, koji, navodno, Prerad dila!?
Ovo tragikomično hapšenje jednog apsolutnog anonimusa, te čaršijsko-kafansko raspitivanje policijskih radnika za Nikolu Dronjka, koji je poodavno prokužen od strane vlasti za „neprijateljsko djelovanje“ , samo pokazuje uvodnu fazu režimske paranoje, koja će se, budite sigurni, u svom svjetlu pokazati u ovoj, izbornoj godini. Ne treba smetnuti sa uma da je droga bila lajt motiv granične policije koja optužila i Nikolu Dronjka za prenošenje iste prilikom njegovog nedavnog odlaska u Beograd. Naravno, droge je bilo samo u policijskoj priči.
Vlast ovom, nazovimo je akcijom, pokazuje prije svega na šta je sve spremna kako bi se očuvao režim na čelu sa Miloradom Dodikom i SNSD-om. Dejan Prerad je sam rekao da su ga pojedini članovi SNSD-a „prijateljski“ upozoravali da ugasi stranicu „Rušimo Dodika“, pa mu samo hapšenje djeluje kao očekivan čin.
Geneza paranoje
Inače, FB ovih dana nije prijateljski raspoložen prema svojim korisnicima i ljuti sa pravom mnoge, svojom najnovijom akcijom radnog naziva „Može mi se“ . Fejs je profiltrirao svoje stranice i za do deset puta smanjio vidljivost istih. Nisu samo obični ljudi, oglašivači i velike medijske kuće ostale u čudu i bijesu. Pobjesnio je i Milorad Dodik i prateća mu svita.
Kako, u doba restrikcija Fejsbukovih, da se pojavi stranica „Rušimo Dodika“ i kako da zakači, majku mu, 15 000 ljudi u rekordno kratkom roku? Otkud tolika popularnost Dodikovih oponenata među rajom? Ali, ono što najviše buni i bjesni vladajuću kliku je to što NE MOGU ugasiti tek tako ovu stranicu. Stranica ima na Fejsu, to znate, na milione, a Cukerberg i društvo su zaduženi za administraciju, banovanje i blokadu, a ne SNSD i Milorad Dodik. A, zna se da naš narod, poput hipnotisane gomile, sjedi ispred plavog lajka i ćućori povazdan.
Dakle, ova, već prevaziđena društvena mreža, koja to odavno više nije, u našim informatički pasivnim krajevima jedna je vrsta agore. Taj i takav Fejsbuk je poodavno zamijenio i trgove i kafane i zborove i zborovanja. Na tom Fejsbuku se razmjenjuju, osim fotografija djece i kučića, mnogo opasnije stvari. Recimo, mišljenja, ideje i informacije.
Cilj hapšenja, ponavljam, efemerne ličnosti, Dejana Prerada, ima klasičan „Sekulitate“ efekat zastrašivanja naroda Fejsbučkog. Na kraju krajeva, Prerad je pušten, uz izgovor da je riječ o „porodičnom čovjeku koji ima djecu“ i taj slučaj u pokušaju je više-manje okončan. Niko , naravno, više niti ne pominje neku drogu i slične stvari. Jednostavno, upućena je konkretna prijetnja narodu, a najkonkretnija Nikoli Dronjku – Dalje ruke od vlasti!
Jedina nezgodacija u slučaju Policija RS vs Fejsbuk leži u tome što se vlast, to jeste njihova izvršna ruka, policija, ponaša u ovom slučaju kao slon u staklarskoj radnji. Trapavo, nespretno, neusklađeno i posve smiješno. Ovaj gaf je samo izreklamirao stranicu „Rušimo Dodika“, kojoj sad prilazi i ko je htio i ko nije, a bogme i Nikolu Dronjka, koji je, čini se, u očima vlasti, entitetski neprijatelj broj 1. A, možda je, pored ovakve opozicije, to i istina.
Zato Dodik i jeste formirao Savjet za zaštitu ustavnog poretka RS, jednu vrste službe unutar službe. Svoju privatnu „Sekulitateu“, koja će praviti ad hoc procese, koja će hapsiti i zastrašivati pojedince koji ne misle Miloradovom glavom. Zato nas očekuje medijski mrak i u njemu „čuvari vrijednosti“, koji se neće libiti podmetačina svake moguće vrste, od narkotika do verbalnih prozivki, nakon kojih će uslijediti narečena hapšenja. Od tzv. običnih malih ljudi, do urednika medija.
A, zapitaće se ono nešto malo mislećeg puka, kako je moguće, majku mu, da smo namjesto prosvijećene 2014. godine dočekali zoru totalitarizma? Pa, vidite, moguće je. Vlast, na čelu sa Miloradom Dodikom, radi ovo što radi jer im se može. Poput Fejsbuka na svjetskom nivou.
Jednostavnije rečeno, vi možete staviti dislike na pojedinu FB stranicu, a Dodik može da stavi dislike na Vas!
A, svi stanovnici RS-a su pomalo krivi. I oni koji su glasali za Dodika, pravdajući to materijalno-partijskom ucijenjenošću, i oni koji po pravilu prespavaju izborni dan. Svi su ugradili svoju puzlu nerada i neaktivnosti u ovu alu od režima. I svi ćute. Postoji aktivna manjina, ali ona je rijetkost na nivou statističke greške.
Ni Republika Srpska, ni Banjaluka, niti bilo koji grad nije SNSD i Milorad Dodik. Svako od Vas ima pravo na ljepšu, pristojniju i života dostojniju sredinu.
Ne možete, samo zato što ste nečiji oponent, živjeti u strahu za biološku egzistenciju. Ne danas, ne sada i ne ovdje. Nema Vam pravo državni aparat sa fabrikovanim nalozima upadati u kuće, nemaju vas pravo privoditi, isljeđivati i hapsiti, samo zato što ne volite Dodika!
Ili mogu. Na Vama je!
I opet se vraćamo na tajnu vezu Fejsbuka i Dodika. Sve je stvar ovisnosti i liječenja.
Dakle, ima života mimo Fejsa. To je pravi odistinski život. Prošetajte, upoznajte živo čeljade, provjetrite svoja pluća, svoje misli, svoj pogled pročistite. Ima i ove zemlje i ovog entiteta bez Dodika i klike na vlasti. Vi kreirate drugačiju budućnost. Naravno, ako hoćete. Ako nećete – evo Vam ove realnost. Kuće i stanove ne morate zaključavati. Klasični lopovi kokošari odavno su napustili zemlju radi bremenite bijede, a i olakšaćete ulaz policiji u vašu nastanbu.
Da li ćete biti slobodan čovjek ili balkanski Jozef K. koji čeka da mu Dodik i klika klikom lupe “dislike” na život, na vama je. To nije ideološko pitanje, to je pitanje mentalne higijene i zdrave pameti.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar