Svemir je beskonačan. To je jedna od prvih stvari
koje naučimo o astronomiji, fizici, astrofizici i srodnim im granama
znanosti. A kada malo odrastemo i naučimo par dodatnih sitnica o našem
‘domu’, najčešće ostanemo začuđeni spoznajom da naš mozak nije dovoljno
razvijen za uspješno shvaćanje beskonačnosti. Najčešće je to samo
nedefinirana i pomalo misteriozna riječ, koja označava naše vlastito
spoznajno ograničenje, no što ona uistinu znači?
Ovoga puta vas nećemo zamarati našim rješenjem tajne svemira u
nekoliko jednostavnih rečenica (a vjerujte nam da ga imamo zapisanog
negdje u papirima, pored najboljeg recepta za punjene paprike koje
čovječanstvo poznaje), ali za potrebe ovoga teksta, dovoljno je reći da
svemirska beskonačnost znači da nikada nećemo uspjeti razriješiti sve
(pfff, bolje reći niti jednu) misterije koje se nalaze u tom velikom,
beskrajnom crnilu, i da se naše znanje može usporediti eventualno sa
zrncem pijeska u pustinji. Ipak, i u toj svojoj ograničenosti, tu i tamo
naletimo (ili mnogo rjeđe, otkrijemo s namjerom) na uistinu neobične
svemirske pojave, anomalije ili tijela, koja nas svakoga puta iznova
začude, te još više potvrde da ne znamo apsolutno ništa! Pa evo nekoliko
uistinu fascinantnih tajni koje naš svemir nosi.
1. Tamni tok – sila koja ‘jede’ naš svemir
O crnim rupama znamo onoliko koliko nam moderna
znanost i lumeni s IQ većim od 150 dopuštaju, a laički je dovoljno reći
da se radi o ogromnoj masi zbijenoj na vrlo malom prostoru, koja
uzrokuje toliko jaku gravitaciju, da joj čak niti svjetlost ne može
pobjeći. No što ako u svemiru postoji takva pojava, prema kojoj crna
rupa izgleda kao malo jači usisivač?
NASA nije stala na 916 načina kojima nas svemir svakoga trenutka može
ubiti, već su morali otkriti masivnu svemirsku anomaliju, koja doslovno
ždere tu takozvanu ‘beskonačnost’! Istina, nalazi se na rubu vidljivog
svemira, ali svejedno, saznanje da tamo negdje postoji nešto što niti
Superman ne bi mogao zaustaviti, stvara vrlo veliku neugodu.
Ono što se na slici vidi jesu ogromni komadi svemira, koje je neka
misteriozna i neopisivo masivna sila jednostavno… progutala.
Znanstvenici su ovog svemirskog Pacmana nazvali “tamni tok”,
a mišljenja o njegovom nastanku su podijeljena. Neki misle da je
fizikalno neobjašnjivi ostatak Velikog praska, po nekima je to samo vrlo
velika crna rupa, dok ima i onih koji smatraju da je to mjesto na kojem
drugi svemir pritišće naš. Bilo kako bilo, kad tad će doći i do nas, pa
neka onda znanstvenici budućnosti raspravljaju kako i zašto!
2. Alkoholna maglica – oblak ispunjen rumom s okusom maline
Koliko ste puta pomislili kako bi krasno bilo da je cijeli svemir
umjesto vakuumom, ispunjen alkoholom! Ako jeste, imamo dobru i lošu
vijest. Dobra je da takvo mjesto uistinu postoji, te se nalazi u magliciSagittarius B2, a loša je da ste vrlo vjerojatno alkoholičar i potrebna vam je stručna pomoć…
Uglavnom, u središtu naše galaksije nalazi se oblak plina nekoliko
milijuna puta teži od našega Sunca, nazvan Sagittarius B2, a
znanstvenici su otkrili da se uvelike sastoji od alkohola koji miriši na
rum, te ima okus po malinama.
Za taj je okus odgovoran etil-metanoat, a B2 njega i
alkohola ima ogromnih 10 trilijardi litara, što je dovoljno čak i za
solidan vikend zaljubljenog para Sheen – Lohan. No, osim činjenice da je
to stvarno mnogo alkohola, znanstvenike ohrabruje pronalazak organske
tvari u takvom obliku, što bi se moglo pokazati kao itekako dobar način
razumijevanja nastanka života.
3. Hiper brze zvijezde – prave zvijezde padalice
Nadamo se da svi znaju kako zvijezde padalice nisu
prave zvijezde, već meteori ili meteoridna tijela, koja izgaraju u našoj
atmosferi. No, ako se izlanete pred nekim i kažete da su zvijezde
padalice prave zvijezde, po nekim novim saznanjima, mogli biste biti u
pravu. Donekle.
Naime, znanstvenici su nedavno otkrili hiper brze zvijezde, koje svemirom putuju brzinom većom i od 3 milijuna km/h
i vrlo bi lako mogle ‘zakačiti’ i naše susjedstvo. Ta neobična nebeska
tijela nastaju kada crna rupa počne žderati binarni sunčev sustav,
prilikom čega jedna od zvijezda biva uvučena u bezdan, dok se druga
ispaljuje pri već spomenutoj brzini. Iako ova pojava nije toliko česta i
nećemo ju doživjeti za našega života (premda, to su govorili i za
nadmoć Kineza, a vidi ih sada!), dobro je znati da tamo negdje postoji
hiper brza i monstruozno velika plamteća kugla, kojoj na čelu piše “via
Zemlja”.
4. 55 Cancri e – planet od dijamanata
I dok se dijamanti u kori naše planete nalaze u
jedva zamjetnim tragovima, postoje cijeli planeti sastavljeni od ovoga
vrijednoga materijala, a jedan od nama najbližih je 55 Cancri. Istina, nalazi se dobrih 40-ak svjetlosnih godina od Zemlje, ali za 27 kvintilijuna (30 nula) dolara, na koliko mu se procjenjuje vrijednost, isplatilo bi se ubrzati razvoj tog warp pogona.
Vjeruje se da je ovaj planet nekoć bio zvijezda u binarnom sustavu,
koju je njezin veći partner počeo proždirati. Ipak, jezgra sastavljena
od ugljika nekako se uspjela isčupati iz ralja ovoga
kanibala, te je, uslijed ogromnih temperatura i vrlo visokog tlaka,
formiran dijamant.
Trenutno čak trećina mase planete otpada na čisti dijamant, dok
ostatak čine grafit i neki drugi silikati, koji nisu nimalo atraktivni.
Nakon zlatnih automobila i WC školjke od dragog kamenja, arapskim
prinčevima bi ultimativni ulov trebao postati samo i jedino dijamantni
planet.
5. Himiko oblak – misteriozna maglica s početka vremena
Još uvijek ne znamo što se točno dogodilo odmah nakon Velikog praska
(zapravo, ne znamo s apsolutnom sigurnošću niti da se on sam dogodio), a
ne postoji niti previše vidljivih dokaza o tim događajima. Možda zato
što su takvi objekti prilično maleni, a možda i zato što su od nas
udaljeni dobrih 13-14 milijardi svjetlosnih godina. To
znači da bi neki od tih svemirskih staraca morali biti priiiiiilično
veliki, da ih ljudski instrumenti zapaze i dobiju mogućnost za
proučavanje.
Upoznajomo Himiko oblak, najveći objekt ‘ranog’
svemira (pojam koji se koristi za sve ono što je nastalo u prvih
milijardu godina postojanja). Veličine je otprilike kao pola naše
galaksije, ali sadrži daleko veću masu, i to otprilike 40 milijardi
naših sunaca. Starost se procjenjuje na oko 800 milijuna godina,
što je u okvirima nastanka svemira rano da ranije ne može biti. Više od
toga na žalost ne znamo, a kakva tek čuda u sebi krije ovaj oblak,
bojimo se i nagađati…
6. LQG – najveća struktura u poznatom svemiru
Svi ćemo se složiti da su galaksije prilično prostrane i velike strukture. Naša Mliječna staza tako je široka dobrih 100 tisuća svjetlosnih godina,
te u sebi sadrži i do 400 milijardi zvijezda i barem 10 puta više
različitih planeta, planetoida, mjeseca i sličnih objekata. Toliko je
velika da, ako gledamo s jednog njezinog kraja na drugi, zapravo gledamo
vrijeme u kojem mi kao ljudi još nismo niti postojali.
No LQG iliti Large Quasar Group je
liga za sebe, toliko, da se naša ‘stazica’ može sakriti u kut i nadati
se da ju neće zgaziti poput nekakve jadne grinje. Govorimo o strukturi
širine čak 4 milijarde svjetlosnih godina, nećemu što
moderna astrofizika još uvijek ne nalazi uzroka, logike niti objašnjenja
za postojanje. Naime, po nekim sadašnjim saznanjima, najveće ‘nešto’ u
svemiru ne bi smjelo biti veće od 1,2 milijarde svjetlosnih godina, a
LQG je poprilično nadmašio tu granicu.
Struktura se sastoji od čak 73 kvazara (područje u
centru galaksije koje okružuje crnu rupu, a smatraju se i jezgrama ranih
galaksija), što je samo po sebi nešto što nikako ne bi trebalo
postojati i kosi se sa svim zakonima homogenosti svemira (koji kaže da
bi se, ako gledamo s dovoljno velike udaljenosti, svemir trebao činiti
relativno uniforman).
7. Tamna energija – naš početak i naš kraj
Tamna energija (i njezin ‘materijalni’ pandan, tamna tvar)
ne sačinjava samo jedno mjesto ili jedan dio svemira, već prožimlje
veliku većinu onoga što mi vidimo, ali i ne vidimo. Tako tamna energija
čini otprilike 73% poznatog svemira (na tamnu tvar
otpada dodatnih 23%), a opet, nešto je o čemu nemamo gotovo nikakvog
pojma. Ono što s prilično velikom sigurnošću možemo pretpostaviti jest
da ’tiska’ sve oko sebe, uzrokujući udaljavanje galaksija i širenje
svemira.
Mnogi znanstvnici smatraju da će upravo ona biti odgovorna za naš
kraj, pošto će jednom, možda sutra, a možda za 10 milijardi godina, naš
svemir postati jednostavno prevelik, te će početi ‘pucati po šavovima’.
Doslovno! Od galaksija pa sve do molekula i atoma, sve će se početi
raspadati i nestajati tamo od kuda je Velikim Praskom i došlo.
8. Tamni planet – svijet crniji od ugljena
TrES-2b je naizgled samo još jedan od nedostižnih
planeta koji kruže oko neke daleke zvijezde, no u sebi (bolje rečeno, na
sebi) ipak krije nekoliko misterija, koje znanstvenike tjeraju na
začuđeno češkanje po glavi. Naime, TrES je najtamniji ikada otkriveni planet, koji od svoje površine odbija manje od 1% sunčeve svjetlosti, što ga čini crnijim od ugljena.
Nalazi se na svega 4 milijuna kilometara od svoje zvijezde i dobiva
dovoljno svjetlosti da dublira Las Vegas, te ima površinsku temperaturu
od oko 1000°C, ali je i dalje tamniji čak i od duše vaše bivše djevojke
(one koja vam je slomila srce i od vas učinilo sjenku čovjeka koji ste
nekada bili). Istina, atmosfera sadrži neke čestice koje zadržavaju
svjetlost, poput natrijevih i kalijevih para, ali ništa što bi objasnilo
ovakav ekstrem. Ipak, ako se ikada nađete na njemu, znajte da nije sve
tako crno (savršena ‘rolica’), te će oko vas lagano treperiti tračak
crvenog svjetla, koje isijava zbog abnormalnih temperatura. Da, spašeni
ste!
9. Velika praznina – rupa usred svemira u kojoj ne postoji apsolutno ništa
Svemir se sastoji od zvijezda i planeta, galaksija, maglica te tamne
tvari i energije, ali postoje i maleni predjeli u kojima ne postoji
gotovo ili apsolutno ništa. Ova područja najčešće se nalaze između
galaksija i relativno su česta, no jedna takva rupa ipak mijenja gotovo
sve što znamo o svemiru.
Velika praznina, kakav joj je i neslužbeni naziv,
milijardu je svjetlosnih godina široka rupa u južnoj hemisferi, koja je
već 10-ak godina, od kada je otkrivena, jedna od najvećih misterija
poznatog nam svemira. Neki kažu da je to mjesto na kojem se drugi svemir
sudario s našim, drugi pak smatraju da je jednostavno ‘statistička
pogreška’ u homogenizaciji nakon Velikog Praska, a većina se još uvijek
boji i nagađati o čemu je tu riječ. Ono što se sa sigurnošću zna jest da
je područje za do 45% hladnije od prosječne
temperature (2,275 K), te je bez ikakvog vidljivog ili mjerljivog
materijala, koji čini ‘klasični’ svemir. Drugim riječima, radi se o Paklu!
Tekst je preuzet sa portala Idesh.net