“Godine 2005. je 68 posto ispitanika u predominantno bošnjačkim dijelovima BiH, 55 posto u srpskim i 68 posto u hrvatskim, vjerovalo u mogućnost mirnog suživota bez vanjske supervizije.
U 2013. je taj broj pao na 55 posto u dijelovima gdje su Bošnjaci većina, u predominantno hrvatskim dijelovima je bio 66 posto, dok je broj u predominantno srpskim dijelovima porastao na 66 posto.
Mada relativan pad optimista glede mirnog suživota bez supervizije u predominantno bošnjačkim dijelovima BiH treba donekle da zabrinjava, uopćeno gledano, većina građana BiH su optimisti glede mirnog suživota i stavovi se nisu znatno promijenili u zadnjih osam godina”, saopćila je agencija Ipsos.
U 2005. godini je 27 posto građana željelo da živi u dejtonskoj BiH, gotovo identično kao u 2013. godini, kada se za to izjasnilo 28 posto.
“U dominantno bošnjačkim dijelovima građani najviše žele da žive u centralistički uređenoj BiH – 80 posto u 2005. i 78 posto u 2013. preferiraju takvo uređenje.
Broj ispitanika koji su željeli bošnjački entitet u 2005. je bio sedam, a u 2013. godini 13 posto.
U predominantno srpskim dijelovima BiH, u 2005. je 68 posto ispitanih bilo za pripajanje Republike Srpske Srbiji, no u 2013. najizraženiji je stav za nezavisnost Republike Srpske, 67 posto.
U predominantno hrvatskim dijelovima BiH, ispitanici najviše žele tri entiteta. U 2005. je 52 posto preferiralo tu opciju, a 2013. godine 61 posto, a 63 posto je bilo protiv priključenja Hrvatskoj u 2005., a 2013. godine 72 posto, što znači da je znatna većina protiv secesije.
Uopćeno, najviše bi trebalo da zabrinjava jaka podrška za neovisnost Republike Srpske u predominantno srpskim dijelovima BiH. Ništa manje zabrinjavajuća je i ogromna razlika u preferiranim opcijama za unutarnje uređenje BiH između ispitanika u različitim dijelovima BiH te njen rast tokom vremena”, podaci su agencije Ipsos, prenose portali, pozivajući se na “Fenu”.
U 2005. je za pristup Evropskoj uniji (EU) bilo 91 posto ispitanika u dijelovima gdje su Bošnjaci većina, 66 posto s hrvatskom većinom i 69 posto sa srpskom, a 2013. je taj broj narastao na 84 posto u dijelovima gdje najviše žive Hrvati.
“Ono što je naročito interesantno jest porast skepticizma u predominantno srpskim dijelovima BiH, gdje je potpora za ulazak u EU u 2013. pala na 50 posto.
Skepticizam ka NATO-integracijama je još veći, 82 posto građana u srpskim predjelima je protiv NATO-članstva.
Istovremeno, gotovo isti broj, 84 posto, u predominantno hrvatskim i bošnjačkim dijelovima BiH podržava pridruženje NATO alijansi.
I dok podijeljenost stavova o unutarnjem uređenju države ili o budućnosti BiH govori o ‘zacementiranosti’ političke situacije u BiH te o ambivalentnosti ‘postdejtonskog’ mira, postoji rizik da su sve oči opet uprte u međunarodnu zajednicu u potrazi za rješenjima. Uzimajući u obzir da međunarodni činovnici od 1996. imaju veliki utjecaj na političku i ekonomsku situaciju te na odnose unutar BiH, postavlja se i pitanje stavova građana ka stranim činovnicima i OHR-u kao utjelovljenju međunarodnog prisustva u BiH.
Interesantno je da stavovi ka OHR-u i stranim birokratima ujedinjuje stavove građana iz svih dijelova BiH”, naglašava Ipsos.
U 2005. je 82 posto smatralo da ih OHR tretira kao zaostao narod, dok je 2013., mada manji, taj broj od 69 posto i dalje visok.
Dok je u 2005. godini 33 posto građana BiH gledalo OHR kao garanciju funkcioniranja države, 2013. ih tako misli 14 posto.
To se vjerovatno donekle može objasniti mišljenjem da OHR razumije, ali mu nije u interesu rješenje za BiH situaciju, zaključuje Ipsos.
A 89 posto ispitanih u 2005. je smatralo da su strani činovnici u BiH primarno zbog visokih plaća i dnevnica. U 2013. je 78 posto dijelilo taj stav.
“Uzimajući u obzir predominantne trendove u stavovima građana BiH ka unutarnjoj situaciji ali i ka međunarodnoj zajednici u BiH, može se reći da problem osjećaja bezizlaznosti i političke i socijalne letargije kod građana BiH ne treba tražiti samo u domaćim elitama nego promatrati stavove kao rezultat interakcije međunarodnih i domaćih elita koje svaka na svoj način štite svoje interese a sve nauštrb građana i cjelokupne situacije u Bosni i Hercegovini”, zaključak je u ovom istraživanju.
Agenacija Ipsos ističe da je zadnjih dana medijska debata u Bosni i Hercegovini ponovno preokupirana pričom o mogućnosti novih ratnih sukoba u zemlji.
Medijsku debatu je potakla nova studija javnog mnijenja koju je nedavno radio UNDP.
“No postavlja se pitanje – do koje mjere nedavna studija UNDP-a govori o pogoršanju odnosa u BiH, o cjelokupnoj situaciji u zemlji, te, što je najvažnije, da li se u BiH sprema novi rat?
U želji da se odgovori na ova pitanja ali i na pitanja tranzicijske pravde, Roland Kostić, doktor mirovnih studija sa sveučilišta u Uppsali i agencija Ipsos mjerili su stavove građana u Bosni i Hercegovini od 2005. godine”, naglašavaju iz agencije.
Studija je rađena u okviru Kostićevog projekta o građenju mira i tranzicijskoj pravdi u Bosni i Hercegovini.
Roland Kostić je autor mnogobrojnih znanstvenih članaka iz područja izgradnje mira u postkonfliktnim društvima a radio je i kao istraživač za UN i SIDA-u.