Donosimo vam njegove citate…
“…meni se ipak čini da su vladari dostojni sažaljenja, jer nemaju čovjeka koji bi im govorio istinu, nego su prisiljeni da oko sebe drže laskavce umjesto prijatelja.”
“Može svijet pričati o meni što mu drago, ipak sam ja, jedino ja, velim vam, kadra da sve uveseljavam, i bogove i ljude.”
“Niko se još živ nije zahvalio za oslobođenje od Ludosti. Toliko je prijatna stvar živjeti bez razuma da se ljudi više mole za oslobođenje od svega drugoga, samo ne od Ludosti.”
“Razlika između ludaka i mudraca je u tome što prvoga vode strasti a drugog stišava razum.”
“Svi, prije svega, vjeruju u onu opštepoznatu polovicu : Ako nešto nemaš, pravi se kao da imaš. Po tome pravilu se već djeci kazuje stih : Najviša mudrost je u tome da se pravi lud kad treba. Sad i sami možete zaključiti kakvo je neprocjenjivo dobro ludost kad samo njena varljiva sjenka i golo podražavanje zaslužuju toliku hvalu učenih ljudi.”
“Šta je drugo cio ljudski život nego neka vrsta komedije u kojoj ljudi igraju svaki pod svojom maskom i svaki svoju ulogu, dok ih reditelj ne odvede s pozornice? A on često jednom istom glumcu daje različite uloge, tako da onaj ko je maločas predstavljao kralja u skerletu, odjednom postaje rob u prnjama. Sve je na svijetu prividno, pa se ni komedija života ne izvodi drukčije.”
“Što je čovjek dalje od ludosti to manje ima od života.”
“…znak je prave pameti da ne želiš biti nadljudski mudar kad si već rođen kao čovjek, nego da sa čitavim svijetom ili dragovoljno zatvaraš oči pred pogreškama ili se uljudno pretvaraš.”
Erazmo Roterdamski, čuveni holandski humanist i inspirator reforme Katoličke crkve rođen je 28. oktobra 1467. godine. Bitno je uticao na njemačku reformaciju. Reformu crkve zamišljao je kao reformu klera i crkvenih opština, a ne kao reformu dogmi, zbog čega se nije slagao sa Luterom.
Naime, zahtijevao je napuštanje sholastike (srednjovjekovne filozofije koja je pokušavala da dokaže da su vjerske istine u isti mah i nužne istine razuma) i povratak hrišćanstva svojim izvorima, tj. jevanđeoskim principima, koji su bili počeli da se iznevjeravaju. Duboko je vjerovao u razum, čovekovu slobodnu volju, pa tako i u obrazovanje, odnosno u obrazovanu elitu koja poštuje i razume jevanđeoske principe. Stoga je i htio da prevede jevanđelja i dopre do duha koji iz njih zrači.
Time je aktivirao radikalno kidanje crkve od Rima i istakao novo shvatanje jevanđelja po kom je osnovna poruka Novog zavjeta, tj. Hrista, “ljubi bližnjega svoga”, tj. ljubav. Dao je prvo grčko izdanje Biblije i uputstva za izgovor stragogrčkog jezika. Najvažnija djela su mu “Coloquia” i “Laus Stultitiae”, u kojima je satirično prikazao tadašnje društvo, u prvom redu razuzdano katoličko sveštenstvo i papu.